Tri godine nakon debuta, trio Vlasta Popić dolazi s novim albumom Kvadrat. U svojim počecima Vlasta je imala dosta problema s medijima jer su ih proglašavali blijedom kopijom kolega iz Beograda, grupe Repetitor. Svojom upornošću s puno koncerata i zaokretom u zvuku, Vlasta je na svom drugom albumu napravila iskorak lijevo ili desno (kako vam draže) i zvukovno tangira post punku s jedne i no waveu s druge strane. Brži tonovi i kraće pjesme s prvog albuma ovdje su zamijenjeni s duljim pjesmama i sporijim tempom. Taj odmak u glazbenom lancu je jako zanimljiv, te svima koji su bar malo unutra preporučam promatrati disperziju grupe u budućnosti. Odmah pri rokanju po bas žicama, u prvoj pjesmi novog albuma, "Tržište", primjećujete promjenu u zvuku koja je sad puno razrađenija i putuje između The Wire, Gang of Four, ranih Sonic Youth i Fugazija. Vokali su u toj pjesmi prekriveni distorzijom gitara i teško bi ih mogao razumjeti da nije popratni tekst s unutarnje strane korica cd-a. Od bržih punkoidnijih pjesama treba spomenuti pjesmu "Slijepa naša (Mržnja)" dobro opisuje stanje koja vlada u našoj državi iz pogleda urbanog mladog čovjeka. Tu se poigravaju s tekstom pjesme "Moja domovina" jasno kazujući u što se domovina pretvorila, s narodski priznatom i izokrenutom navijačkom parolom "malo nas je, al' smo govna". Kad već dotičem tekstove, velikim dijelom su minimalni i primarno su tu kao pratnja glazbenoj kulisi. Album ima pitomijih, skoro pa pop motiva, čiji najbolji primjer su pjesme "Szeged" i "Maštanje". Te pjesme možda najbolje pokazuju strujanje grupe k malo smirenijem pristupu. U slučaju Vlaste, to uoće ne bi bilo loše, štoviše siguran sam da ako i odu u tom smjeru da će steći dovoljno novih poklonika s minimalnim gubitkom stare baze fanova. Album zatvara "Nervozno se sanjari" i u mojem viđenju pjesama ima poruku koja me podsjetila na također posljednju "Reoccurring Dreams" koja se nalazi na konceptualnom albumu Zen Arcade, grupe Hüsker Dü.



Slušajući album nekoliko puta, uspio sam ostati iznenađen koliko je Vlasta pomaknula glazbeni pravac debut albuma nabolje. Pozitivno je uvidjeti da bend traži progresiju u svom zvuku i istražuje nove terene. Mračan zvuk kojim obiluje Kvadrat je vrlo dobro prenio atmosferu zdravog pogleda na trenutne društvene (ne)prilike. Instrumenti su direktni, bas gitara i bubanj napadaju sa svih strana, minijature na električnoj gitari unose svježinu, a vokali imaju sirovost i srdžbu. Ovo je definitivno najbolje što su snimili. Vjerujem da će već ovaj petak trinaesti na zagrebačkoj promociji albuma to pokazati i uživo, koncertom koji će biti odskočna daska za neke buduće poduhvate grupe.

ocjena albuma [1-10]: 8

jura // 11/03/2015