Ovakav neobičan album, točnije neobičnu glazbu vrlo rijetko možete čuti izuzev ako ne pratite radove čudaka poput John Zorna, a djelomice i talijanskih Zu, te njujorških Gutbucket. Ili ono što su Miladojka Youneed bili na prvom albumu "Ghastly Beyound Belife", pa i davno zaboravljeni Lounge Lizards. Jel' sad nešto malo jasnije?
Francuski višeljudni sastav Polymorphie postoji još od 2006., no ovo im je tek prvi album urađen u kolaboraciji s Grolektif (hm, dođe nešto kao 'veliki kolektiv'), također aktivnim bendom iz Lyona. Teško je ovdje uopće pronaći kojeg duhačkog i rock instrumenta nema od saksofona, truba, klarineta, fagota, te klasične rock postave s distorziranim basom, gitarom, klavijaturama, bubnjevima, raznoraznim efektima (glitch, elektronika, samplovi), šumovima i malo čudno, ženskim spoken-word vokalom na francuskom i engleskom koji niti u jednom trenutku ne zapjeva. Već sama ova konstrukcija je dovoljno neobična, no kada čujete što rade na ovih 40 minuta materijala, niste baš načisto da ste više uopće usredotočeni na pojam glazbenih struktura. Šta je to glazba?

Po svemu sudeći, ovim Francuzima ne pada na pamet ponavljati bilo kakve klišeje ustaljenih fraza, formata i obrazaca. Nemaju harmonije, klasične ritmove, melodije. Kod njih se gotovo sve raspada svakog časa ne hajeći niti najmanje za bilo kakve fuzije žanrova, ali se ipak iz prikrajka osjeća da su jazz i rock negdje prisutni u zraku. Svi muzičari improviziraju seanse koje se gibaju od eteričnih i ambijentalnih sve do disharmoničnih i kakofoničnih stvarajući dekompozicijske frakture i lomove, ali ipak sve ovo skupa odiše prijatnim art egzibicionizmom.



Također je vrlo teško izdvojiti bilo koju kompoziciju ponaosob zbog kompleksnih kompozitorskih zahvata koji su rađeni sasvim sigurno vrlo dugo vremena kako bi dobili krajne neobične rezultate s kojima ih ne možete uhvatiti niti za glavu, a niti za rep. Ali teško se oteti dojmu da ovi ljudi ne znaju svirati ili da ne kontaju šta je to kompozicija. Znaju oni itekako dobro i baš upravo zbog toga iskaču iz svih mogućih standarda stvorivši unikatno glazbeno djelo koje podjednako varira između laganijih ili žestokih, gotovo noiserskih dionica, a opet se teško može utrpati u neki pojam nu-jazza. Ritam sekcija je očito došla iz rocka, duhači iz jazza, a vokalistica, odnosno naratorica sladunjavog glasa možda iz popa ili nekog teatra.

Nekako 'najplesnija' "Cell" komparira trance metodu s noise-rockom i jazzom (po tome su najsličniji Miladojki i Gutbucket), ali istovremeno nakon furioznog dvominutnog početka ulazi u komornu i mračnu atmosferu naglašenu saksofonima (alt i tenor) poput recimo laganijih dionica njujorških Kayo Dot kada ne brazde po metalu. Završnica je ponovno furiozna i ova neobična stvarčina iznosi gotovo 8 minuta razvlačeći neke fragmente u centralnu temu "Suite N.C" koja ima čak 5 razdvojenih stavaka s dvije neočekivane obrade Nick Cavea - "Where the wild roses grow" (part 2) i "The mercy seat" (part 4). U tom 22 minute dugačkom sklopu bend protežira svašta izvitopereno od disharmonija sve do noise-minimalizma i natruha no-wavea Swansa.

Ipak, najviše od svega se osjeća duh njujorške avangarde sa snažnim ekspresijama i sklonošću ka eksperimentima ne izostavljajući onu glavnu bit - da sve ostane u zajedničkom sklopu glazbene umjetnosti. Doduše, strašno pomaknute, kilometrima u neku čudnu izolaciju poput nikad otkrivenog otoka u Atlantiku, taman na pola puta između Lyona i New Yorka. Ovaj album može vas komotno dezorijentirati da uopće ne znate gdje se nalazite i čemu ovakva glazba služi. Jedno je jasno: zabaviti će te se ako volite blisku prošlost avangarde i ako prekopavate po katalozima najneobičnijih glazbenih umjetnika, a nije naodmet niti reći, da će vas primamiti, začarati, opčiniti i osvojiti upravo zato jer je apsolutno neobičan i neočekivan. Ko Pink Floyd "Ummagumma". Otkrivati će se postepeno, a možda je i preuranjeno, pa i pretjerano reći da je "Voix" remek-djelo za budućnost. Kako god, u ovoj 2015. godini itekako dobro stoji.

Naslovi: 1.Le Berger, 2.Cell, 3.Suite N.C. part 1 - Happy birthday, 4.Suite N.C. part 2 - Where the wild roses grow, 5.Suite N.C. part 3, 6.Suite N.C. part 4 - The mercy seat, 7.Suite N.C. part 5, 8.Pachinko

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 15/05/2015