Nešto posve je drugačije kada se akademski glazbeno potkovani talenti prihvate eksperimentalne i apstraktne glazbe za razliku od onih što jedva da umiju svirati barem jedan instrument. U ovome prvom slučaju oni barataju sa zaista širokom lepezom znanja, same svirke i otvorenim ishodištem za daljnja istraživanja kuda i kako transformirati zvuk a da ne ostane samo na pukom pokušaju eksperimenta radi eksperimenta i brljavljenja po formatima što u takvom principu i nemaju osobitih zakonitosti.

Paula Matthusen je više od desetak godina radila s prijateljima i različitim ansamblima, pisala elektro-akustičnu i akustičnu glazbu, postavljala zvučne instalacije, osvojila nekoliko prestižnih nagrada (Walter Hinrichsen, Fulbright Grant, dvije ASCAP Morton Gould u kategoriji najboljih mladih kompozitora, te 2014. Elliot Carter Rome Prize), a momentalno je asistentica na Wesleyan University gdje podučava eksperimentalnu glazbu, kompoziciju i glazbenu tehnologiju. Unatoč brojnim suradnjama i kolaboracijama njen rad je zabilježen tek na albumu "Outerborough" (2011) njenog gosta na ovome radu Todd Reynoldsa, dugogodišnjeg violiniste Steve Reicha i Meredith Monk, te na jednom snimku s Jody Redhage, a kao umjetnica koja drži do praktičnog, čistog rezultata i rada, čak se osobito niti ne osvrće na neke web informacije. Poput mnogih iz njezine branže, podaci su vrlo teško dostupni pa i sam izdavač sa sigurnošću ne može tvrditi da li joj je "Piece for People" debi album, no kako god, na njemu su sakupljeni neki od snimaka s različitim umjetnicima i nekolicinom ansambala. Spektar instrumentarija koji se ovdje koristi, onako 'od oka' na papiru ne odskače mnogo od klasicizma - organ, piano, violina, banjo, različite udaraljke, magnetofon i vokali, no način svirke, sama produkcija i rezultat su poprilično uvrnuti i ekstravagantni (rezonatori zvuka, mali mikrofoni, čaše s vodom, vibracije...). To su uglavnom lupanja, kuckanja, lomovi frekvencija, vokalna mantranja s libretom ili bez njega, ali nisu samo figurativno rečeno suhoparne egzibicije kroz kružok nekakve osobne zabave poput eksperimentatora koji daleko više vole okretati potenciometre s već nasnimljenim ili sampliranim zvukom pa na koncu što ispadne - ispadne. Njezine kompozicije unatoč ekspresivnosti imaju svoju melodičnost s jasnim konturama atmosferičnosti, igre u transu i uzajamne komunikativnosti rada kroz zadane tematike premda bi se na prvi dojam stekao utisak da se Paula posve izolirala od bilo kakve konvencionalne glazbe i s obje noge stala na teritorij bliskiji Throbbing Gristle i elektro-akustičnim izvođačima što su znali razvijati snažne improvizacijske procese.

I naslovi kompozicija su pomalo šašavi i zvrkasti kao i njihova inspiracija. Evo, uvodna "Sparrows in supermarket" je zgodna pričica o jatu vrabaca što su stalno posjećivali trgovinu špecerajom malo dalje od njenog stana, a "The days are nouns" je nadahnuta poemom "Dialy" Naomi Shibab Nye s fragmentima iz norveške molitve aludirajući na dane kada se čekalo podne da se sjedne za stol sa zasluženim i često jedinim dnevnim obrokom. Svaka od ovih 7 tema ima svoju dosjetljivu fabulu iz prizme Paule i svaka je drugačije postavljena o čemu govore podaci na ovitku cd-a, a zajedno s njenim vrlo prijatnim i dakako neobičnim pristupom, sami ugošćeni instrumentalisti i vokalisti su razvijali svoje kreacije jasno oblikovane i precizirane u tonalnom sistemu. Neke od tema zazvuče vrlo sirovo i ekspresivno, čak i konfuzno nabacano u nekom prividnom neredu, međutim sve je to u kontekstu samih ideja što je sve moguće uraditi sa zvukom i minijaturnom elektronskom potkom. Bespotrebno je nabrajati Paulina iskustva i zahvate njenih gostiju, ovdje bi se mogla razvezati čitava analiza tih procesa koji prije svega ipak nisu samo noise šumovi i igrarija s ponuđenim efektima (uglavnom reverb i delay). Ovdje tonovi, skala i oktave imaju svoju značajnu ulogu da je ipak sve ostalo u domeni skladne glazbe, dakako vrlo neobične i živahne, te udaljene od apriori sofisticiranog eksperimentalnog monumentalizma. Više se doima kao glazba pred zapaljenom svijećom ili petrolejkom zbog samog dojma atmosferičnosti, a ne bijega od suvremene tehnologije. Ima u njoj ljudskosti i jasnih konfiguracija da je djelo čovjekove ruke i ideje proizašle kao tvorevina inspiracije, doseg kreacije i vještine u koju svako radoznao može ugodno uroniti i ne izgubiti se u nesuvislim improvizacijama. Vrlo prijatno i nadahnuto.

Naslovi: 1.Sparrows in supermarket, 2.Limerence, 3.The days are nouns, 4.AEG (movement III), 5.AEG (movement IV), 6.Of architecture and accumulation, 7.Corpo_cage, 8.In absentia

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 18/01/2016