Da im u pres materijalima ne pišu imena (Magali, Hélène, Cyrille i Fred), te da su iz Sélestata u Francuskoj, nakon preslušanog EP-a mislio bi da su iz neke usa-redneck zabiti za koju ni 80% amerikanaca nije čulo, a kamoli "europćani".

No, ovih četevro nabrojanih su dvije ženske i dva muška, koji osim ženskih vokala, koje većim dijelom pjevaju u dvoglasju, kao instrumentarij imaju samo akustičnu gitaru, bendžo i udaraljke, a pjesme im zvuče ko da su upravo izašle s odjavne špice filma "Deliverance"/"O Brother, Where art Thou?". Jiiiihaaa!

Nema se tu puno za pisati. I nije to baš moj muzički fah, al zanimljivo je da takvi bendovi postoje i da stvarno zvuče dobro, uvjerljivo i autentično. Za sebe kažu da je "dvorište iza kuće" "mjesto gdje se nalaze kako bi stvarali priče i svirali njihovu muzičku kulisu". Simpatično je to za čuti ponekad.

ocjena albuma [1-10]: 7

pedja // 07/02/2016

PS: Za ljubitelje ovakvog zvuka, prvi koji se javi na mejl (nagradnjacha@terapija.net), u subjektu mejla napiše "folk", a u mejlu svoje ime i prezime, te adresu, poslat ćemo primjerak ovog albuma.