Navarro je tročlani rock bend iz Zagreba, koji žanrovski podsjeća na QOTSA i rock zvuk kasnijih 90-ih. Iza sebe imaju pobjedu na demo festivalu u Velikoj Gorici 2012., nastup u finalu Jelen Demofesta 2015. (Banja Luka), te nekoliko singlova za Dallas Records, kojeg su samoinicijativno napustili odlučivši se vratiti sirovijem zvuku i vlastitoj ideji kako Navarro treba zvučati. Dana 31.12.2015. izdaju prvi EP 'Kako Stvari Stoje', s kojim prikupljaju odlične glazbene kritike. - tako o bendu piše na njihovoj facebook stranici, pa sam umjesto nekog osobnog uvoda, popalio tekst. Koliko pamtim, znam da su svojevremeno imali i klavijaturisticu u bendu, ali sad nastupaju kao standardni rock trio; Martin Žunec (vokal, gitara), Nikola Rimac (prateći vokal, bas) i Ivan Petričušić (bubnjevi). Već pri prvom slušanju EP-aKako stvari stoje u uho će vam ući zarazne gitarističke melodije. Nisam siguran kako će zazvučati ako kažem da je to što rade simpatično, ali album je baš takav, simpatičan. Pop prizvuk koji imaju u svojim pjesmama trebao bi im pomoći da se približe široj populaciji, koja jednako gotivi što rade, recimo, Franz Ferdinand, a opet vole i čvršći zvuk QOTSA, benda koji se najčešće spominje pri usporedbi s Navarrom. Velika pohvala su tekstovi na hrvatskom jeziku, koje slušatelja uvlače u naivno-iščašeni svijet Navarra. Tekstovi su jednostavnih obrazaca, na trenutke čak i banalnih rima, ali glavni vokal/gitara, Martin Žunec, u svojem glasu ima autoritet i sigurnost. Najjače se očituje u naslovnoj "Kako stvari stoje", dok u ostatku materijala tekstualno i autoritativno ipak malo pada. Svidjele su mi se i njegove solo dionice, u kojima nema silovanja gitare, ali sitne minijature koje proizvodi vrlo dobro su ukalupljene u pjesme. Materijal je uravnotežen kroz prve četiri pjesme, i tu je bend apsolutno na svom terenu. Kontru se lupili u završnoj i najdužoj pjesmi, (prelazi pet minuta), "Sunčani sat", gdje pokušavaju biti čvršći i progresivniji bend, što im nikako ne leži. U toj pjesmi nakon prve minute odlaze u progresivnije, orijentalno post-rokersko poigravanje i soliranje, kojim sebi žele poručiti da i oni mogu igrati žestoko. Možda su si htjeli dati oduška, ali moram priznati da bi mi bilo puno draže da takve stvari čuvaju za koncert.

Osim kiksa u posljednjoj pjesmi, moram priznati da je ostatak mini albuma Kako stvari stoje dobro posložena priča. Iako u njihovoj glazbi nema nešto posebno što bi ih izdvajalo, glazbeno su dobro uklopljeni između indie popa S3ngsa i čvršćih i sirovijih obrazaca M.O.R.T.-a. Nađete li se negdje između ove dvije skupine, dajte i Navarru šansu, mogli bi ostati iznenađeni.

ocjena albuma [1-10]: 6

jura // 08/04/2016