home > mjuzik > Na leđima žirafe

kontakt | search |

MISHA MASHINA: Na leđima žirafe (Slušaj najglasnije, 2016)

Kad sam prvi puta poslušao ovaj album mislio sam da je to neka rockerskija šega poput Lake i gotovo sam ga imao namjeru 'otpiliti', ali postoji i druga-treća šansa za preslušavanje u kojoj se može otkriti nešto dublje ispod tog prvog dojma. Nije ovih 70 minuta Mishe Mashine toliko bezazleno koliko se čini na račun njegovog zafrkantskog vokala na razmeđi prvih ucviljeno patetično-sentimentalnih ex-Yu rock trubadura iz 60-ih i Čonte iz Pekinške Patke (a i Peđe iz Figurative Theatre), te glazbe koja se također može učiniti u prvi mah trivijalnim retrom new-wavea, pub-rocka, Filma, Azre, Idola s debija "Mini LP" (1981), konotacija Zabranjenog Pušenja, pa malo The Smiths, punka, hard-rocka ("Virus"), nekih lakoglazbenih rock nota Đavola i svašta nečega uglavnom na retrospekciji do maksimalno sredine 80-ih.

Idem ja to malo bolje posložiti u vlastitom senzoriranju, a to ne mora biti i vaš orijentir. I ček' malo, bremzaj, slušaj podrobnije o čemu momak pjeva na taj lucidan način poput otkačenog Elvis Costella... pa dečko je genije rock komedije! I k tome glazbeno i instrumentalistički potpuno nadaren vjerojatno odsviravši sve instrumente sam jer na omotu ne piše da je itko osim njega sudjelovao na ovome radu. Stoje neke zahvale prijateljima (Olga, Sale, Nikola za komentare i podršku, te Slavko za produkcijsku suradnju), ali kako se čini, nitko mu u kreativnom pogledu ništa nije pripomogao. Ipak , koliko mi se čini, to je kompletan bend kojeg osim Mishe (vokal) čine Sanja Milinković (gitara), Marijana Barjaktarević (ritam-mašina), Saša Škrgić (bas) i Dušan Aleksić (synth). To su podaci koji stoje na drugom albumu "Mislim, dlake, postojim". A sad da li je Misha ovo sve odsvirao sam ili nije na ovome albumu uistinu ne znam.

Kažem, za prvi dojam mene kao glazbenog kritičara ošamarila je ta daleka retrospekcija stila kojeg sam pohranio daleko na početak 80-ih za koje sam smatrao da su ad acta i za mene su bile najdojmljivi dio odrastanja uz ex-Yu new-wave. Rockeri s konca 60-ih se ponose s time da ne pamte svoj najuzbudljiviji period Stonesa, Floyda, Hendrixa, Claptona i đankirane ekipe jer su bili ušlagirani na LSD-u, a ja kao dečkić balavac sam snagu rocka shvatio tek preko jugoslavenskog novog vala, te punka i pripadajućih žanrova, ono prije što je bilo ništa mi nije značilo jer nisam živio u tom kontekstu i čudom se čudim dandanas kako netko može svirati neki stil koji je bio puno prije njegovog rođenja. Meni nikad na pamet u pubertetskoj fazi nisu padale na pamet ploče jazza ili nešto iz doba od prije 30-40 godina što se redovito moglo pronaći po trgovinama, znalo se tako naći i obrada "Lilly Marlene", kojekakvih valcera, argentinskog tanga koji je posebno bio popularan u doba 2. svjetskog rata, pa narodnjaka koji su prizivali sasvim drugačiji, onaj ruralni dio balkanske figure, neću reći neumjetničke, ali me to sveskupa nimalo nije privlačilo.



Ima u ovome Mishi puno tih dodirnih točaka koje me vezuju upravo uz moje odrastanje, adolescenciju i shvaćanje na nivou pred-pubertetlije koji je gledao nevine TV emisije 7 Mladih u doba kada nije svaka kuća imala TV prijemnik pa su se i nogometne utakmice gledale sa cijelim susjedstvom uz mnogobrojne komentare, a bome su znale padati i šamaronke, pa i tučnjave nastale zbog loših poteza Pižona, Đajića, Šurjaka, Safeta Sušića ili vratara Borote koji si je znao sam zabiti gol. Upravo tako. Misha je duhovit autor koji je sposoban zabiti autogol, a ovdje ih ima poprilično, no baš zbog toga je nesumnjiv zabavljač personificirajući mnoge dogodovštine, individualne ili općenite, nebitno je. A s njima se ne treba nužno i složiti jer ovdje ima na gomile lascivno-opscenih pričica o svemu i svačemu uvijenih u šaroliki glazbeni koloplet mekšeg rocka. Iza tih humoreski nazire se punkerski prkos u metaforama, koji put u crnoj ironiji poput Morrisseya ("Sine ti nisi normalan", "Smrt jednog hrčka", "Goti na raboti", "Mi kopamo grobove", "Trbuhozborac"), čak i pretjeranoj ('odsecite nogu, smanjite kilažu' - "Anorexia", 'ti si jedina žena kojoj brkovi dobro stoje' - "Žena mačka")... Dakako, mnoštvo njegovih tekstova sukladno s lucidnom vokalnom interpretacijom su samo zvrkaste metafore, manje-više uspjeli štosevi i vicevi protkani aktivnim feedbackom u kome je slušatelj jednostavno primoran da se nasmije. Ako ne, onda nije skontao vic. Ili čitavu poantu. Pa zašto bi pobogu rock uvijek trebao biti smrtno ozbiljan na debi albumu ili duboko uronjen u sofisticiranost, socio-političke asocijacije ili pak, kao u mnogo slučajeva kombinacije urbanog i ruralnog svjetonazora? Za sada je Misha samo vrlo simpatičan rock komedijaš. Vidjeti ćemo stanje stvari nakon drugog albuma kojeg još nisam poslušao, a onda naredni potez. Samo za kraj, prvo izdanje ovog albuma objavljeno je kao d.i.y. izdanje, a snimljeno je u Puzećem studiju Mishe Mashine iliti PSMM.

Naslovi: 1.Na leđima žirafe, 2.Idemo u Lazu, 3.Sine, ti nisi normalan, 4.Smrt jednog hrčka, 5.Goti na raboti, 6.Mi kopamo grobove, 7.Kaka, 8.Virus, 9.Trbuhozborac, 10.Anorexia Nervosa, 11.Vampir Mirko, 12.Čovek-žaba, 13.Kožne bolesti, 14.Zodijak Maja, 15.Ledena kraljica, 16.BONUS: Žena mačka, 17.BONUS: track 17 (surf instrumental), 18.BONUS: track 18

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 07/05/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Zebra

ŠIZA: Zebra (2024)

| 27/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Jugoslavija 1941​-​1945

BRANDKOMMANDO: Jugoslavija 1941​-​1945 (2024)

| 27/03/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgraced Emanations From A Tranquil State

APPARITION: Disgraced Emanations From A Tranquil State (2024)

| 26/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Levitate

GHLOW: Levitate (2024)

| 25/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Time to Breathe

SM4LLPOX: Time to Breathe (2024)

| 24/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*