home > mjuzik > Mislim, dlake, postojim!

kontakt | search |

MISHA MASHINA + MASHTRAKALA: Mislim, dlake, postojim! (Slušaj najglasnije, 2016)

Sada je stvar posve jasna. Ako sam na prvom Mishinom albumu "Na leđima žirafe" bio u početnoj dilemi da li je ovo samo šegačina za kanaliziranje frustacija poput ispušnog ventila ili pronicljiva rock komedija, ovdje se vidljivo reprezentira da je oboje. Koliko su njegovi tekstovi naoko blesava laprdancija, istovremeno su komediografska kritika ljudskog i društvenog idiotizma, licemjerja i snobizma, onog kojeg se najčešće ne primjećuje jer se zahvaljujući suvremenom svjetonazoru pretvorio u svakodnevnicu.

"Smrad u prevozu"

'Jutro rano je,
za posao - spreman.
Jutro, stanica, čeka dvadeset robota.
Ulazi žena, možda nije baš žena,
ulazi smrad - deset dana je star!

Dok smrdi,
priča kako nam je grad izgubio šmek,
dok smrdi
deca okreću od straha glave.
Dok smrdi,
priča kako je grad izgubio šmek
dok smrdi,
deca povraćaju doručak!

Ledeno, zima je
u prevozu - gužvanje.
Prozori - hermetika, svi su zatvoreni, klasika.
Ulazi starac,
možda nije baš starac,
ulazi smrad
deset dana je mlad!'



"Mama, biću član vlade"

''Mama me pita zašto ne idem u školu -
mama je stara garda, nema pojma!
Niko se pametan nije 'leba najeo',
važno je samo što ti piše u članskoj,
ali ne biblioteke!

Mama, biću član vlade -
'lade jaja i ništa ne rade!
Kada se laže, kad se folira -
i tvoj će sin jednom da doktorira...
taman kad ukinu sve škole!

Mama, nisam idiot -
zašto da radim kada rade drugi?
Mama, nisam idiot -
zašto da radim kada imam člansku,
ali ne (nikada!) biblioteke'

Evo, samo po ova dva priložena teksta može biti jasno da se Misha duhovitim konfrontacijama sprda s postojećim urbanim, a i sveopćim klatežom balkanskog mentaliteta. Svejedno je u kojem pravcu odašilje svoje zbirne poruke što imaju veliku mogućnost da mu se rikošetno odbiju u glavu jer je prije svega vrlo ironičan zajebant kojeg bi recimo zbog ove drugonavedene "Mama biću član vlade" komunisti nekoć u najblažem slučaju poslali na Goli otok, a tad bi se onda taj njegov hrabri poetski diskurz tumačio sasvim drugačije. Danas bi bio junak i zasigurno rock legenda. Idol mladim nadobudnim punkerima kako se nekad mukotrpno kovao buntovnički rejting. Ali brus. Nije to tako moglo biti u javnosti. Pravi rock umjetnici su kovali najrazličitije strategije, citiram Danila Kiša 'cenzura je ponekad blagotvorna jer primorava umetnike na to da se služe metaforma i da svojom razvijenom poetikom zaobiđu sve zamke koje im sistem i cenzure nameću', a Misha ima (ne)sreću da tih cenzura danas više nema, barem na vidljivoj površini rocka 'iznad poklopca' gdje ionako ne postoje relevantno snažni autori koji bi ošinuli revolt do balčaka i sasuli u lice konstruktivnu kritiku. Sav se prgavi komercijalni bunt rocka pretvorio u zabavu za raspamećena stada - Dubioza Kolektiv, Brkovi, Hladno Pivo, Let 3, S.A.R.S., Atheist Rap... gdje najveću priliku koristi još jedina unosna karika sistema - ugostiteljska ekonomija koja je ionako pod patronatom onih koji se spominju u pjesmi "Mama, biću član vlade". Ma neka pevaju šta god hoće ako to zabavlja horde. Pa prodaćemo im alkohol i droge, a onda ih kažnjavati i naplaćivati im prekršaje...

Misha je u svojim tekstovima naoko banalan zafrkant što sriče viceve, no ispod toga se krije moćan autorski kredibilitet za bogate humoreske o stvarnom životu, benavim ljudima i njihovim vrlo stupidnim subjektivizmima. Umije se na neki vrlo neobičan, a nadasve duhoviti način pretvoriti ne samo u trubadura što pjeva o tome, već i u same persone o kojima zbori ostavljajući dojam razigranog klauna što to sve ama baš ništa ne razumije, već pjeva onako kako mu je došlo na pamet. Ne bih se složio. On zna točno o čemu govori i zašto to govori upravo tako insinuirajući retardiranost, a ne nekako drugačije, recimo punkersko-hardcoreaški bijesno angažirano, hip-hoperski seksistički uz obavezno češanje međunožja ili metalski brutalno osorno. Hipsteri se još uvijek nisu pokazali svjesno angažiranim, pa se njih ne može uključiti u ove paralele.

A Misha je kontra svega toga. Uronjen ovaj puta u elektronski zvuk zahvaljujući naglašenoj ritam mašini, melodičnim basovima, synthovima i šarolikim gitarskim pasažima (ponekad paralelnim s Mishinim vokalnim arijama) insinuirajući new-wave/funk ogranak naslonjen na utjecaje Joy Division, Talking Heads, The B-52's, Lene Lovich, Blondie, ali i onog ex-Yu trivijalno komercijaliziranog stila poput Bajage, Zane, Merlina, Hari Mata Hari, Cacadou Look ili zadnje kreativne faze Jure Stublića i Filma u drugoj polovici 80-ih, te cijelog retrospektivnog procesa koji se udomaćio u indie-rocku rodbinske veze trećeg-četvrtog koljena (Placebo, Franz Ferdinand, Bloc Party, Future Islands...). U principu one vitalne reference najviše upućuju na infrastrukturu synth-popa odsviranog analogno na žice i tipkovnice s jednostavno aranžiranim linijama gdje je najjači kreativni adut gitaristica Sanja Milinković, dok je sam Mishin vokal ostao nepromijenjen u svojoj lucidno-otkačenoj komičnosti dovedene do pretjerane zajebantske hiperaktivnosti doo-wopa sraslog s punkerskom ironijom. Na ranim albumima XTC se mogao čuti vrlo sličan vokalizam Andy Partridgea ismijavajući pop i veliki dio rock elite koja se negativno reflektirala na punk i new-wave izvođače s uobičajenim geslom 'jebeš bendove kojima su tekstovi važniji od glazbe'.

Upravo nešto poput toga, samo s daleko komičnije klaunovsko-cirkusantske strane Misha i prateći Mashtrakala bend (dvije djevojke i dva momka) pretovarili su socio-političke opservacije u humoreske s čestim lingvističkim štosevima (primjerice "Slina od čoveka" umjesto 'silina od čoveka, "Komuanalna policija" = 'komunalna policija) koji se očituju i u samom nazivu albuma, te namjernim, gotovo degutantnim opstrukcijama remeti tradicionalizam ex-Yu rocka. Kad ionako odavno imamo fenomenalnih rock kreativaca koji su rekli gotovo sve što je u datiranom trenutku trebalo reći s obzirom na okolnosti, Mishin egzibicionizam je prije svega bijeg u novi način izražavanja usmjeren prvenstveno na reakciju auditorija. Za nekoga potpuno blentavo, štreberski naivno poput Steve Urkela ili Benny Hilla, ali vraški zabavno da ne može rezultirati ravnodušnošću i pasivnošću.

Naslovi: 1.Pacov u bazenu, 2.Lovimo dabrove, 3.Burek-omlet, 4.Zadah, bejbi, 5.Komuanalna policija, 6.Ne pući usne, 7.Dižem tegove, 8.Doba paukova, 9.Kontrolori, 10.Tata vam je idiot, 11.Moram da budem retardiran, 12.Smrad u prevozu, 13.Nemoj, 14.Slina od čoveka, 15.Mama, biću član vlade

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 29/05/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Non Escape

DICHOTOMY ENGINE: Non Escape (2024)

| 17/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Liam Gallagher John Squire

Liam Gallagher John Squire: Liam Gallagher John Squire (2024)

| 16/03/2024 | terapija |

>> opširnije


cover: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP

COMBICHRIST: Violence Solves Everything Part II (The End of a Dream), EP (2024)

| 16/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Files 01-12, compilation

MORGUE FILE: Files 01-12, compilation (2024)

| 15/03/2024 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Sakati paun

DEMENTRONOMES: Sakati paun (2024)

| 14/03/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*