home > mjuzik > No Man's Sky: Music for an Infinite Universe

kontakt | search |

65DAYSOFSTATIC: No Man's Sky: Music for an Infinite Universe (iam8bit/ Sony Interactive Entertainment, 2016)

Drugi namjenski soundtrack album nakon "Silent Running" (2011) za istoimeni SF film Douglas Trimbulla je znatno drugačijih postavki. "No Man's Sky" je ustvari prije svega nova igra za PlayStation 4 i Microsoft Windows koju je kreirao Sean Murray, pokretač serijala "Hello Games" igara zajedno sa svojih četvero-petero suradnika koji su zaključili da bi najidealniju glazbenu kulisu mogli osmisliti ovi šefildski inovatori post-rocka. Sama igra je otklon od brojnih nedostataka "Spore" iz 2008. koja je imala tehničkih problema pri pokretanju, mlak gameplay, loše postavke multiplayer elemenata i ponavljanje istih štoseva na više nivoa. Ova je izgrađena na četiri nivoa - istraživanju, preživljavanju, borbi i trgovini u proceduralno generiranom sustavu svemira gdje se traže isti planeti s istim značajkama, oblicima života, kao i drugim aspektima inteligentnih sfera kroz osnovne koordinate za koje svaki igrač ponaosob treba pronaći daljnje korake i poteze. Uglavnom, radi se o vrlo zanimljivoj igri...

U ovakvoj SF fabuli 65 Days Of Static su se pronašli kao svoji na svome: uvijek su bili spremni za ambiciozne projekte hvatanja osjećaja za neograničeni prostor poput svojih gradskih velikana The Human League, Cabaret Voltaire, Clock DVA, Heaven 17, koji su sami po sebi, a i po prirodi, bend koji se neprestano razvija kao nekoć Pink Floyd ili Kraftwerk 70-ih. Prativši naputke Murraya i ekipe koja je autorizirala igru, i sami članovi benda su se upustili u razmatranje fiktivnog, izmišljenog krajolika nastalog u nizu zastrašujućih algoritama u razrađenom filmskom opsegu od skoro dva puna sata satkavši dvojaku pjesmaricu s konceptualno-strukiranim kompozicijama i nizom zvučnih komponenti koje procesorno sudjeluju u igri.



A opet, dati šansu post-rocku koji već jako dugo vremena ne zna za relevantna osvježenja i samim time uspjehe od kojih je duboko potonuo na komercijalnom planu prilično je osjetljiv, no i hrabar potez cijele mašinerije koja stoji iza ovakve igre namijenjene isključivo klincima i adolescentima što glazbu doživljavaju putem slike s youtube. Ne treba dvojiti da takva klijentela ne mari osobito za takav žanr, no ovaj kvartet iz Sheffielda se poprilično maknuo od osnovnih postulata s tromim izranjavajućim fade-in uvodnicima, minimalističkim gradacijama, instrumentalističkim eksplozijama, krešendima i finiširanjima s fade-out potezima prikazujući žanr drugačijim i uzbudljivijim.

Istina, ovdje imaju mnogo toga od post-rock sentimetalne monotonije koja im je ionako upisana u osnovni DNK koja opet za sobom povlači strategiju Pink Floyd: jednog dana će biti neizmjerno dosadan bend iskonskim fanovima, a jako zanimljiv stadionskoj publici. Sad su upravo u toj fazi gdje su očekivajući svoju 'koku koja leže zlatna jaja' pronašli ono što su otprilike U2 tražili s "Unforgettable Fire" radeći ga s Brian Enom. Jeste da ovo ni izdaleka nisu niti najmanje približne (komercijalne) pjesme, a ako ćemo pravo, U2 su s tim albumom 1985. još uvijek bili, tamo neki, nepoznati irski bend za kojeg se točno nije znalo dal' se fura na Simple Minds ili na zlatno tele post-punka. S popularnošću temelji i nisu više toliko važni i onaj 'mali čovjek' koji igra tvoju igricu slušajući ovakvu glazbu nimalo neće biti impresioniran zvukom koliko s onime čime barata: da drži cijeli svemir u svojim rukama.

Jako davno su Kraftwerk rekli 'I need a ranrevouz with my data-bet' ("Computer love"), a danas svaki klinac jedva čeka da dođe kući i sjedne za ovu igricu (i ovakve brojne slične) nimalo ne senzorirajući postavljeni soundtrack. Dakako, može se i isključiti. Odnosno, ovo je osmišljeno za našu djecu koja će nas pitati 'što je to post-rock?' I vjerojatno će doživljavati loše odgovore da je žanr teško objasniti u slučaju ove igre koja je bliska zadubljenju poput nekih ranijih igara koje smo znali po cijele dane igrati, a da nismo primijetili kako satima nismo napravili ništa korisno. Ustvari, ovo je samo trošenje vremena.

Naslovi: 1.Monolith, 2.Supermoon, 3.Asimov, 4.Heliosphere, 5.Blueprint for a slow machine, 6.Pillars of frost, 7.Escape velocity, 8.Red parallax, 9.Hypersleep, 10.End of the world sun, 11.NMS_exteriorAtmos1/ False suns, 12.Tomorrow/ Lull/Celestial feedback, 13.Departure/ Shortwave/ Noisetest, 14.TemporalDissident/ Ascension_test1/ Koaecax/, 15.Borealis/ Contrastellar, 16.Outlier/ EOTWS_Variation1

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 18/10/2016

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Necrotic Biomechanics Immortalitatis

POLTERNGEIST: Necrotic Biomechanics Immortalitatis (2024)

| 19/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Nisi imela dobrih namenov, madame Šwa

MATEJ KRAJNC: Nisi imela dobrih namenov, madame Šwa (2023)

| 18/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: The Mood I'm In

TONY HADLEY: The Mood I'm In (2024)

| 17/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Resurrectionis

THE AMBIENT HERMIT: Resurrectionis (2024)

| 17/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Under the Elm Trees

YEKO ONO?: Under the Elm Trees (2024)

| 16/04/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*