home > mjuzik > Loss

kontakt | search |

LLNN: Loss (Pelagic Records, 2016)

Danski četverac osnovan 2014. u Kopenhagenu već neko izvjesno vrijeme živi u jednom od posljednjih istinskih azila underground punka u Berlinu, u podrumu 'Koma F' stacioniranom točno ispod legendarnog Köpi squata, no s punkom i nemaju mnogo veze.
[  ]

Njihov sirovi zvuk destruktivne energije na tromiji način više duguje hardcoreu iz kojeg su članovi benda potekli s obzirom da na sceni Kopenhagena imaju status hardcore/ metal legendi. Kao LLNN bend iskočili su zahvaljujući tome što su nastali na pepelu vrlo dobro poznatog peterca The Psyke Project koji je egzistirao u periodu od 1999-2014 objavivši 5 albuma, jedan EP i dva demo izdanja. Osobno, izuzev bubnjara Rasmus G.Sejersena ne bih mogao točno garantirati koji su članovi nastavili u LLNN s obzirom da je vrlo mala pretpostavka kako je u ovom nazivu neki skrivač s inicijalima ili početnim slovima njihovih imena, ali kako god, od samog osnutka krenuli su u ofenzivu koncertnih nastupa uglavnom po Njemačkoj i Danskoj, ali su imali izleta u Rumunjsku, Češku, Francusku, pa čak i do Islanda.



"Loss" im je debi album masivne građe oslonjene na gitarske sludge disonante snimljen uživo u studiju, te što je interesantno, u postavi imaju i težak pozadinski zvuk harmonija syntha koji se doima poput armagedonskih truba Jerihona što izaziva punoću depresivnog apokaliptičnog ugođaja, bolje rečeno nelagode. Uvodna stvar s kojom su realizirali i prvi video "Rapture" možda u samom početku i nije nešto posebno što bi ih odvojilo od standardnih načela post-metala; sve ovdje stoji u monumentalno naštelanom zvuku masnih udaraca bubnjeva, činela i krešenda s urlikajućim vokalom, ali kako se kompozicija razvija dalje, pokazuje znatne odmake u ambijentalniji sadržaj. "Monolith" se u tom aspektu doima prihvatljivijom s gustim premazom industrial buke i tim vraški opakim zvukom syntha 'truba Jerihona' stvarajući gothic/dark depresiju jednostavnim obrascen kao da se Joy Division konvertirao u post-metal/ post-hardcore/ post-industrial poput nekih vrlo sličnih faza Killing Joke kada su koketirali s metalom i industrialom. Ali ipak, tu je i ta sludge gitara koja ostavlja jedan sasvim drugačiji dojam. Synth igra vrlo bitnu ulogu u uvodniku "Calamity" nastavljajući dinamiku disonantnog glazbenog pejzaža u downbeat tempu, dok je naslovna "Loss" pun pogodak s tromim atmosferičnim uvodnikom i suptilnom lirikom koja se možda u prve tri pjesme ne primjeti. Riječ je o beznadežnom monologu kojim se izbacuje frustracija, očaj i jad u katarzični ekvivalent o nekom idealnom vremenu današnjice i raspoloženju o lagodnom životu. "Depths" je vrlo mračna s ponovnim synth uvodnikom koji najviše asocira na post-industrial, a osnovni riff ostavlja ponajbolji utisak na čitavom albumu; vrlo zgodno je uvijen u tužnu melodiju koja sukladno s pjesmom nije snažna, te su ovdje pokazali najviše od post-metal utjecaja koji se neminovno vežu asocijacijama na Neurosis, a komotno su ovu stvar mogli razvući na znatno dulje od 5 i pol minuta. Naposljetku, završni kratki instrumental "Voyager" je samo dokaz da ako kojim slučajem audijencija nije najsigurnija koji se to tonovi pojavljuju u pozadini, može biti sigurna da su djelo syntha, a ne nekih posebnih gitarskih efekata, distorzija, papučica i sličnih pomagala.
[  ]

Lirski dio je također na gromkom pijedestalu gubitničkog raspoloženja bez imalo nade u optimističkiju budućnost. Neki stihovi ubodu svojim metaforama 'uronjen u bačvu s ciljem da noć prespavam u hramu', 'dolazi plima, nek dođe', 'oslobađate me od svojih besciljnih snova fokusirajući se na rasporede i planove u kojima nema mjesta za mene' prikazivajući potpuno otuđenje od suvremenog civilizacijskog dekora ulijevajući se u depresiju kojoj navodno stručnjaci i psiholozi predviđaju potpuno rašireni procvat kao jedne od vodeće bolesti zapadnjačkog društva. Još da se bend potrudio nešto više u sviračkom aspektu, posebno da je izbjegao standardnost linearnih šablona i razvio punoću sviračke ekspresije umjesto očiglednih kompozitorskih dogovora gotovo po matematičkom sistemu s tek dvije-tri inverzije (snažni zajednički uvodnici ili synth solo, strofa-refren, krešendo), ovaj album bi stvarao daleko impresivniji učinak.

Naslovi: 1.Rapture, 2.Monolith, 3.Calamity, 4.Loss, 5.Depths, 6.Voyager

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 12/02/2017

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Forever Comes To An End

BJØRN RIIS: Forever Comes To An End (2017)

| 23/06/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Ob bistrem potoku je mlin

MATEJ KRAJNC: Ob bistrem potoku je mlin (2017)

| 22/06/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Serpents

EIGHT SINS: Serpents (2016)

| 21/06/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Atom EP

MAMMOTH & YASHEM: Atom EP (2017)

| 20/06/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Ball

BALL: Ball (2017)

| 19/06/2017 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*