Ponovno vrlo opširan album, ovaj puta od sat i pol (prethodni "Posljednji kardan hrvatskog podvozja" je bio za desetak minuta duži), kako stvari stoje, kreće na sve jezgrovitije i konciznije usmjerenije preokupacije. Dok su prvi, a posebice drugi album vrvjeli zmešancijom nedorečene preopširnosti, osobito s mnogobrojnim insertima i isječcima iz TV filmova, serija, emisija i inih snimaka što su na (in)direktne načine okupirali Stipeta Perišu nutkajući ga na adekvatnu inspiraciju često se izgubivši u silini neusklađeno izabranih stihova hrvatskih poeta i općenito promašenih tema tvoreći zamršene čvorove, toliko je ovaj četvrti rad najkompaktniji s nonšalantnim tijekom ne skrećući u slučajne sokake i stranputice. Dva bitna razloga su i ta što je ovdje skoro potpuno reducirana uloga medijskih priloga koji su ranije mahom bili zbrda-zdola nabacani; istina ima ih i ovdje, ali u minornijoj količini - tek nekoliko komada (intervju s Prkos Drumskim i Stipetom) + obavezan kratki monolog "Ljudi", a drugi je taj što se time konzekventno dalo prostora za čiste odsvirane kompozicije s fokusiranim težištem uglavnom ka emocijama, ljubavnim baladama i ponekom elegijom. Premda je u tom aspektu Stipetov radijus kretanja uži, estetika kojom ovdje isijava približava se senzibilitetu pronicljivog dokumentariste koji je još ranije pokazivao slične sklonosti ka približavanju akustičnih 'novih odmetnika' široj globalnoj audijenciji - prvenstveno se ovdje puca na Roberto Vodanovića - Čopora (zastupljen s pjesmom "Radosti") i novosadski bend Prkos Drumski kojima je posvećen dio minutaže mimo one koju je izabrao iz opusa Olovnog Plesa i vlastitih solo skladbi. Podsjetimo, upravo je Stipe s matičnim bendom bio jednim od začetnika akustičnog, mahom kantautorskog trenda na ovim područjima još sredinom prošlog desetljeća otkrivši Ninu Romić, a potom kako su se stvari odvijale, zajedno sa Čoporom kantautore i izvođače Ivana Vragolovicha, Ivanu Picek, Voland Le Mata, Denisa Katanca (Felona), (Izmenu Vremena), Mesta, Ivana Škrabea, Zvonimira Vargu, Miki Solusa i još mnoge druge.

Ipak, ono što je najbitnije u ovom najkoherentnijem i najprohodnijem albumu jest lakoća cjelokupne infrastrukture u kojoj se protežu sjećanja na stvaranje ovakvih 'odmetnika', a i nesretan splet okolnosti donekle razjašnjen na prethodna dva albuma o činjeničnom stanju hiatusa Olovnog Plesa. Ovdje se baš matična postava predstavlja s nekolicinom neobjavljenog materijala (ima i živih zapisa) vjerojatno pripremanog za nikad objavljeni album, ali u sirovim demo snimkama za koje se otprilike može pretpostaviti kako bi bile producirane i ispeglane da su dobile 'zeleno svijetlo' Croatie Records ili nekog od sličnih jačih izdavača koji su ih u zadnjoj fazi karijere s prelaza prošlog desetljeća u ovo, sad već izlazeće krišom pratili svojim komercijalnim radarom.

Detektirati koja je nova, a koja stara skladba odnijelo bi podosta vremena. Većina materijala je spram prve 3 'kvintologije zaokružene u kvintnom krugu' prepoznatljivog olovnoplesnog zvukopisa, bilo s kompletnom ili okrnjenom postavom, no onaj originalniji i duhovitiji dio kojeg Stipe redovito isporučuje ovdje je pripao moćnom i grotesknom vokaliziranju nekolicine ekspresivnijih pjesama kombinirajući Tom Waitsa s metalskim growlanjem - "Laž je san", "Naš izbor" ili, s druge strane indie-rock/ britpop falsete "Čudom se čudaci čude" i polumelodične spoken-word egzibicije u elektronskoj "Na uvjetnoj". Na sreću, ili štetu, kako za koga, ovdje sintetike i nema mnogo; pojavljuje se još u simpatičnim uzajamno povezanim instrumentalima umjerenog tempa "Dok im putujemo u susret progutat će nas planine" i "Duga lazina", a gotovo sav preostali odsvirani ostatak je sastavljen od 'štofa' kojeg su nosili i njegovali Stipe, Tomislav Zorić (Nevjerni Tomo), Bojan Rađenović, Vjeran Pavlović, te nekoć davno 2003. u prvoj postavi i Marin Pavlović, odnosno Olovni Ples. Kao što i naslov albuma dovoljno kazuje, ovo je prava satisfakcija za scenu koju su uspjeli oformiti davši joj veliki vjetar u leđa, a o današnjim rezultatima, feedbacku i komercijalnoj potrošnji po radio programima nije potrebno posebno komentirati.

Naslovi: 1.Zauvijek, 2.Početak, 3.Poezija, 4.Okanili smo se bitaka, 5.Čudom se čudaci čude, 6.Dok im putujemo u susret progutat će nas planine, 7.Ljudi, 8.Poeziju će pisati svi, 9.Na uvjetnoj, 10.Ljubav VII, 11.Međusobno, 12.Značenja, 13.Radosti, 14.Duga lazina, 15.Sunce, 16.Jesenje veče uživo u Kotezima, 17.Zadnja cura, 18.Lem kamen kazuje, 19.Što sam ja tebi, 20.Cvijetom cvjetaj srce moje, 21.Laž je san, 22.Naš izbor, 23.Uspomena Ruže, 24.Živog sina tvoga

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 25/05/2019