home > mjuzik > Quantum Resolution

kontakt | search |

KEKAL: Quantum Resolution (Eastbreath Records, 2020)

Kad sam prvi puta preslušavao ovaj album, odmah sam u hipu pomislio da je ovo neki novi, vrlo moderan izvođač iz Britanije što spaja post-punk, brit-pop, industrial, elektroniku i ponešto metala, onako od oka rečeno, kad bi se Aphex Twin i Enter Shikari udružili s odličnim glazbenicima na žicama, a na vokal pozvali mlađahne Simon Le Bona i Thom Yorka da se mijenjaju za mikrofonima. Strašna kombinacija...
[  ]

Obilje elektronike, programiranih plesnih ritmova, synth pasaža, melodija koje šaraju sa svime i svačime, psihodelije, energije i općenitog života, cvatu na ovome albumu od skoro punih sat vremena predočavajući veoma lijepi moderni dekor kakav upravo i treba očekivati od Britanaca što u zadnjih desetak, pa i više godina nisu kadra napraviti pošteno uzbudljiv alternativan i inovantan rock album. Jedan od takvih koje jako dobro pamtim je bio debi These New Puritans "Beat Pyramid" (2008) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=4187, a onda i The Chapman Family "Burn Your Town" (2011) www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=10721 koji su se 2013. raspali. Za oba benda sam tada mislio da su budućnost, odnosno, da bi tek sada trebali ubirati prave plodove rada.
[ Kekal ]

Kekal   © 2020

Zapanjio sam se kad sam nakon ovakvog razmatranja potražio Kekal i saznao da su iz Jakarte (Indonezija), trojac kojeg neprestano od 1995. čine Jeffray Arwadi (gitara, vokal), Leo Setiawan (gitara, vokal) i Azhar Levi Sianturi (bas, vokal). Hej???? Ne možeš vjerovati... Iz najmnogoljudnije islamističke zemlje na svijetu da dolazi ovakav moderan, ma rekao bih i premoderan bend, to je neočekivano. Ili mi, 'zapadnjaci' pojma nemamo što se tamo na dalekom istoku radi...

Kako mi se čini, Kekal spadaju u jednu od kršćanskih manjina u Indoneziji, imaju 12 albuma, svi su im na engleskom jeziku, a ovo je prvi kojeg sam slušao i prema tome ne mogu ništa konkretizirati osim ovih sat vremena u kome se spaja kršćanska vibracija, protok božanske enrgije, prihvaćanje mistične preobrazbe u kurs poznavanja Boga, čistog neiskvarenog svjetla... bez kontroliranja obmana, percepcijskih sustava koji nas hrane strahom, mržnjom i neznanjem pokušavajući nas udaljiti od ljubavi i mira utopljeni u povijesnoj amneziji ograničenoj na slijepe vidike, financijsko ropstvo otplaćivanja dugova nudeći strast materijalnog bogatstva usidrenog u vječnu petlju duboko pokvarenih stvari... Tekstovi su im poetski snažno oblikovani, puno bolje nego li mnogih kršćanskih dušebrižnika i teoloških filozofa, ispunjeni su optimizmom duše i vjerom u Krista, a to malo tko od naših 'zapadnih' fratra, pa čak i Vatikana s 'putrom na glavi' i Pape može predočiti. Ovi Indonežani znaju što je biti kršćan u islamskom svijetu, a k tome i alternativac. Vjerojatno im se svaki dan odbija u glavu što nisu muslimani... Lirika im je kršćanski bezgrešna...



Uvodna "Quiet eye" izranja iz elektronike nakratko se obrevši u black metalu, prelazi u new-wave/ noise, vokal je čisti Simon Le Bon iz najranijih dana, a onda zarola industrial kojeg obilato ima na albumu. Pjesme su im kompleksno satkane s bogatim radovima gitara; "Spiritual anarchism" black metalom, privlačnim synth melodijama nalik na Ultravox iz faze "Vienna" albuma, opakim growlovima, nenadanim prekidima ritam mašine, te imaju epicentrove smještene u niz detalja. "Inward journey" (feat. Luka Megurine) počinje poput Ultravox u vrijeme John Foxxa, onako Bowievski iz faze "Low" ili "Heroes" albuma, a i The Cure-ovski mračno odvlačeći pažnju u kompleksnu strukturu s industrial pomacima ka EBM-u i Cabaret Voltaire tretmanima u doba post-punka, "The sleep system" iz abrazivnih gitarskih dijafragmi ulazi u jedan od najljepših brit-pop trenutaka albuma, tamo kamo se ustvari čitav žanr i treba pomaknuti, a nije se maknuo ostavljajući jadnog bogataša Thom Yorka da nešto napravi. Novo iznenađenje dolazi u "Testimony", glitch/industrial elektronici prepunoj post-punk gitara ko' da se pokojni Andy Gill (Gang Of Four) probudio i odsvirao žestice na elektronsku podlogu i melodične arije, a iskreno rečeno, ovako nešto Nine Inch Nails nikad nisu napravili koliko god se trudili unaprijediti žanr. Razlog je jednostavan. Oni stoje ispred vlastitog zida kojeg ne znaju preskočiti. Kad se s daljine od pola zemaljske kugle gleda, inovacija pristiže s druge strane planete naše zemljice majčice. Baš sam taj dan, vozeći se biciklom s posla ne znam zašto vrtio u glavi pjesmu beogradskog benda Profili Profili "Majke ih guraju u metalnim korpama", koju sam kao klinac 1981. obožavao slušajući onu kompilaciju "Artistička radna akcija" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=319 , sve mi je lijepo u toj pjesmi od repetativne gitare do vokala i sasvim jednostavnih bas linija.



"Testimony" je mnogostruko kompleksnija i modernija pjesma od tog bazičnog new-wave/ post punka iako nema niti trunke one lirske otuđenosti kakvoj su bendovi težili u vrijeme punka, ovo je daleko drugačije, šminkerskije i otmjenije doba u kome je važnije biti 'hype', samo s razlikom što su ovi Indonežani otišli poprilično daleko ispred nekadašnjih Jugoslavena i današnjih Britanaca, recimo da su u ovoj pjesmi poput Cabaret Voltaire kad su smišljali avangardu u 70-im godinama. "Driven" s režavim gitarskim riffovima je opet drugačija, ispunjena lucidnim kolopletima black metala ambijenata, lepršavim tonovima i veličanstvenim gitarskim utorima i melodijama.



"Zoe" je praktički jedina akustična pjesma, moguće predviđena za hit u omjerima avangardnog black metala koji još uopće nije niti zaživio da bude poput thrasha Metallice i njihovih laganih hitova, ali tu je. Do konca albuma su još 3 odlične pjesme: "Hidden no more" od čak skoro 8 psihodeličnih minuta kolopleta elektronike, simfonijske umješnosti sludge i thrasha s progressive aranžmanima kakve baš i britanski bendovi u zadnje vrijeme i ne umiju napraviti, a onda se prešaltati u elektroniku i tromi ritam ko' da Visage kojih više nema, a i Ultravox pokušavaju revitalizirati svoje karijere. Moćan završetak pjesme, bome elektronsko-rockerski...



"Apocalypse: quantum resolution" je još jedna vrlo čudna pjesma elektro-metal konotacija, traje čak 7 minuta i uopće joj se nikuda ne žuri; iz agresivnog noise-black početka ide u šaranje psihodelijom bez pravilnog reda vožnje poput najboljih progressive metal i rock bendova, no malo tko da je ovako originalan i inovantivan. Otep? Opeth? Enslaved? Svi oni bendovi koji imaju Pink Floyd karmu. Nikako... Ovo je nešto sasvim drugačije. Vrlo slično, ali daleko modernije u zvučnom pristupu. Premda čitav album nema agresije tipične za black metal, pa niti najmanje ikonografije, ovo jest black metal s mnogo finih dodataka, ušminkanih i protokolarno defiliranih na avangardan način. Neću reći, ali pretpostavljam da bi ovako black metal mogao komercijalnije zazvučati u narednih 10-20 godina... U svakom slučaju, "Quantum Resolution" je avangardni black metal album, a čak 7 pjesama je s njega skinuto kao singlovi koji su ga najavljivali još od 2019. godine.

Naslovi: 1.Quiet eye, 2.Spiritual anarchism, 3.Inward journey (feat. Luka Megurine), 4.The sleep system, 5.Testimony, 6.Driven, 7.Zoe, 8.Hidden no more, 9.Apocalypse: quantum resolution, 10.Pneumatic union

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 22/01/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Male sive celice

MATEJ KRAJNC: Male sive celice (2018)

| 03/03/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Wake of a Nation, EP

ZEAL & ARDOR: Wake of a Nation, EP (2020)

| 03/03/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Namerjen v plaz - pesmi Leonarda Cohena

MATEJ KRAJNC: Namerjen v plaz - pesmi Leonarda Cohena (2018)

| 02/03/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Bang reče big, big reče bang

MATEJ KRAJNC: Bang reče big, big reče bang (2021)

| 01/03/2021 | horvi |

>> opširnije


cover: Shadow of Funk, EP

CABARET VOLTAIRE: Shadow of Funk, EP (2021)

| 28/02/2021 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Quantum Resolution
  • Beyond the Glimpse of Dreams (1998)
  • Embrace the Dead (1999)
  • The Painful Experience (2001)
  • 1000 Thoughts of Violence (2003)
  • Acidity (2005)
  • The Habbit of Fire (2007)
  • Audible Minority (2008)
  • 8 (2010)
  • Futride, EP (2011)
  • Autonomy (2012)
  • Unsung Division, EP (2013)
  • Multillateral (2015)
  • Luka, EP (2015)
  • Deeper Underground (2018)
  • Quantum Resolution (2020)
  • Alternate Frequency Reception, EP (2021)

> linkz
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*