home > mjuzik > The Problem Of Leisure A Celebration Of Andy Gill And Gang Of Four

kontakt | search |

VARIOUS ARTISTS: The Problem Of Leisure A Celebration Of Andy Gill And Gang Of Four (Gill Music, 2021)

Neupućeni slušatelj zasigurno bi mogao nakon što presluša ovaj tribute album zaključiti da su Gang Of Four bili neki funk, pop, synth-pop, a moguće i brit-pop bend nafuran na indie spiku jer većina obrada ima taj pop šmek radiofoničnog, odnosno radio-friendly karaktera izuzmimo nekoliko uvodnih i još poneku.
[  ]

Sasvim je u redu što se nakon smrti Andy Gilla 1. veljače 2020. frontmen John Sterry iliti JJ Sterry pobrinuo da realizira ideju albuma s posvetama odašiljajući tko zna kome pozive za učešće, no pritom je smetnuo s uma staru gardu kojoj bend pripada jer ovdje se od njihovih suvremenika pojavljuju samo Gary Numan i Killing Joke koji su stručno obavili svoj zadatak. Gary je u svome stilu napravio elektronski dubstep-industrial "Love like anthrax", a potonji su remiksirali posljednju objavljenu pjesmu u karijeri benda, posthumno realiziranu "Forever starts now" i to kroz techno-trance dub kojeg potpisuje, a tko drugi nego Martin Glover - Youth. Ulaziti u analizu igrajući se detektiva kome su poslane zamolbe za učešće možda bi imalo nekog smisla kada bi se saznalo da su mnoge perjanice post-punka i vremenski ortaci iliti suparnici odbili sudjelovati, međutim, valja i sumnjati da je JJ Sterry imao na umu preživjele ostatke i aktivne glazbenike iz primjerice Talking Heads, Joy Division, Public Image Ltd., The Pop Group, Devo, The Birthday Party (Nick Cave and The Bad Seeds), Pere Ubu, Bauhaus, Siouxsie And The Banshees, Echo And The Bunnymen, Mission Of Burma, Japan, Ultravox, The B-52's, R.E.M.,U2, Shriekback, Jane's Addiction i inih.
[ Gang Of Four - Jon King and Andy Gill ]

Gang Of Four - Jon King and Andy Gill   © 1981

Činjenica jest da su svoj posao na dostojanstven način obavili samo Idles u uvodnoj "Damaged goods", potom Tom Morelo & Serj Tankian odvalivši pravi hardcore post-punk "Natural's not in it", onda Helmet "In the ditch", te Flea s Fruscianteom uz pratnju dječjeg zbora "Not great men". Ajde, dodajmo tome i Herberta Gronemeyera "I love man in a uniform" kojeg je po osobnom Gillovom izboru najviše gotivio od njemačkih suvremenika. Mora se priznati, hoćete ili ne, da bi bez Gang Of Four zvuk i stil RHCP, RATM, Helmeta, System Of A Down i Idles bio nešto sasvim drugo. Sad, tu bi se očekivali i mnogi učenici i nasljednici poput The Jesus Lizard, Albinija, Fugazi, Nomeansno, dobar dio noise-rock scene s konca 80-ih i 90-ih, pa dio grungea (valja prisjetiti da su Soundgarden u prvoj fazi karijere bili pod njihovim velikim utjecajem), a osobito revival s početka 21. stoljeća na čelu s Franz Ferdinand, Bloc Party, Interpol, Radio 4, LCD Soundsystem, !!! (chak-chak-chak) i tako redom. Međutim, ništa od toga.



Naime, ovdje od ukupne posvete Andy Gillu i njegovom gitarskom originalnom stilu zasnovanom na reskim shuffleovima, struganjima i neurotično iskrzanim noise udarcima su se pozabavili samo spomenuti autori, dok su ostali uhvatili uglavnom pravilnu svirku u akordima daleko više se oslanjajući na bas linije i plesne ritmove koji su mahom programirani kroz generalno rečeno elektronski komprimiran zvuk pretvorivši autohtoni post-punk stil u plitki pop surogat koji pomiruje ritam mašine i programe s akustičnim setom bubnjeva, gitaru sa synthovima, a analognu tehniku s digitalizacijama. Nitko se nije pozabavio degustiranjem Gillovog načina tehnike sviranja iz prostog razloga jer je iznimno zahtjevan iziskujući vrsnu logičku potkrijepljenost, a prije svega talentiranu instrumentalizaciju.



Da ne idem u seciranje od pjesme do pjesme 'tko je - šta je' napravio, ovdje ima brdo lapsuza apsurda. Izbor pjesama je očito bio slobodan: svi su se mahom uhvatili prva dva albuma "Entertainment!" (1979) i "Solid gold" (1981) s kojih je obrađeno ukupno 9 pjesama, a neke od njih su dobile po 2-3 verzije od kojih je dakako najlošija i najnepotrebnija varijanta La Roux koja je "Damage goods" impregnirala u synth-pop/ dance fazonu kao nježnu ljubavnu pjesmu. Hej? Hej? Hej… Tu valja dodati i katastrofalnu preradu jedne od najvitalnijih tema u opusu benda - "Paralysed" u izvedbi Warpaint, ajoj, pa te nekoć obećavajuće alter djevojke pojma nemaju o sviranju. Bože moj, to je pjesma koju nosi mračna gitara puna iskrzanih i neurotičnih ispada, a ove su napravile čisti ucviljeni senti-menti nalik na brit-pop mijaukanje. I The Dandy Warhols, pa koju ćoravu i gluhu kokoš oni rade ovdje i što zajedničko imaju s GOF? "What we all want" je totalno promašen cover. Bez one škripe i pakleno jezivog škrguta gitare postala je nevina zabava za potištene štrebere. Čekaj stani malo. I onda poslušaj ponovno. Isti đavo, a nema ga. Ono što su originali sadržavali i zbog čega su bili takvi kakvi su bili, a prije svega artističko-punkerski odraz revolta užasno lošem socijalnom vremenu Tatcherske tranzicije u Britaniji (valja spomenuti da su se kao siromašni studenti smrzavali u podrumskim sobicama napisavši na poleđini "Solid Gold" albuma 'nadamo se da će smanjiti cijenu plina'), ovdje je na uštrb tih relativno novijih izvođača koji su uglavnom rođeni u to vrijeme, a i kasnije, potpuna povijesno-kulturološka nepoznanica što su i tko su bili Gang Of Four, te kakav su preporoditeljski značaj imali.
[  ]

Sve je ovo gledano kroz rakurs JJ Sterryja kako doživljava bend i kako bi ga volio usmjeriti da je Gill živ. To bi bio indie-rock s plesnim pop aditivima, uostalom zadnji album "Happy Now" je to i pokazao: nema niti jedne obrade s njega. A ova obimna kompilacija na kojoj su zaobiđeni odlični, neloši albumi "Shrinkwrapped" i "Content", te sasvim opravdano najlošiji "Hard" ("Mall" ne vrijedi niti spominjati) pokazuje da se odrađena, proživljena i ispisana povijest znamenitog benda izgubila u duhu današnjeg konzumerističkog pop vremena. Jedino što još valja spomenuti je impresivan završetak Sekar Melatija koji je intrigantno odlupao na čaše, flaše, lonce i priručne udaraljke "Not great men". Veliku većinu ovih obrada ne treba smatrati ozbiljnim pokušajima s punim izvođačkim pristupom ka originalima već kao prijateljski odnos ka Sterryju, a ne bendu i njegovoj neizbrisivoj ulozi u turbulentnim vremenima britanske ekonomske i socijalne krize.

Naslovi: 1.IDLES - Damaged goods, 2.TOM MORELO & SERJ TANKIAN - Natural's not in it, 3.HELMET - In the ditch, 4.3D feat. NOVA TWINS - Where the nightingale sings, 5.HOTEI - To hell with poverty, 6.GARY NUMAN and ADE FENTON - Love like anthrax, 7.GAIL ANN DORSEY - We live as we dreams, alone, 8.HERBERT GRONEMEYER feat. ALEX SILVA - I love man in a uniform, 9.LONELADY - Not great men, 10.JJ STERRY - 5.45, 11.LA ROUX - Damaged goods, 12.EVERYTHING EVERYTHING - Natural's not in it, 13.DADO VILA - LOBOS - Return the gift, 14.THE DANDY WARHOLS - What we all want, 15.WARPAINT - Paralysed, 16.FLEA, JOHN FRUSCIANTE feat. THE SILVERLAKE CONSERVATORY YOUTH CHORALE - Not great men, 17.THE SOUNDS - I love man in a uniform, 18.HARDCORE RAVER IN TEARS - Last mile, 19.KILLING JOKE DUB - Forever starts now, 20.SEKAR MELATI - Not great men (live)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 05/06/2021

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: The Long Road North

CULT OF LUNA: The Long Road North (2022)

| 21/01/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Momenti X

SUBOTEX: Momenti X (2021)

| 20/01/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Shadows and Flames

RIVERWOOD: Shadows and Flames (2022)

| 19/01/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Dosihmalščina

MATEJ KRAJNC: Dosihmalščina (2021)

| 18/01/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Dominance and Submission a Tribute to Blue Oyster Cult

VARIOUS ARTISTS: Dominance and Submission a Tribute to Blue Oyster Cult (2022)

| 17/01/2022 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: The Problem Of Leisure A Celebration Of Andy Gill And Gang Of Four

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*