Pomalo je nevjerojatno da u hrvatskoj metropoli postoje bendovi za koje će se saznati prije negdje u inozemstvu, nego li tik u vašem dvorištu. Evo, za ovaj bend sam saznao sa čuvenog weba Encylopaedia Metallum i baš sam se zainatio da ga poslušam jer je i download besplatan s njihove bandcamp stranice. Podataka o bendu i nema osobito. Zna se samo da postavu čine stanoviti kompozitor Karnatorh (gitara, bas, ex-Krist, ex-Vomit) i vokalist Ossilor, svojevremeno član Asylum i još uvijek aktivnih Nether, ali ovo što su napravili na 20 minuta ovog debi EP-ija odmah u startu ima visoku prolaznu ocjenu. Riječ je o death metalu pobuđenom općenitim učmalim st(r)anjem u Zagrebu kroz neispričane priče iz mrtvačnice, a odiše smradom jezive tišine u vrlo dobrim poetsko-sviračkim performansima uključujući i veliku zaslugu trećeg člana sa strane - Dominika Hrdasa koji je programirao bubnjeve do nevjerojatnih konotacija da zvuče kao uživo odlupani. On je također zaslužan i za miks i master.



Njihova glazba pogađa točno u onu stranu fleksibilno našpananog žanra kad ne valja očekivati totalno brutalni pohod već vrlo čist i usuglašen, kompaktan , pa skoro i šminkerski zvuk pri čemu je jedno od iznenađenja da se čak koriste i klavijature u korespodenciji sjajnih gitarskih igri. U početku, zvuk zavara, ma što bi jedan death bend koristio klavijature kada počne uvodna "Stare of the deadlights" poput nekog nezaboravnog krešenda velikih bendova, spomenuti ću Deep Purple, Queen i Dream Theater, a da čitava seansa ne ode u symphonic sferu, što bi bilo i očito nakon uvodnih 45 sekundi, šalta se u klasični pomahnitali death s brojnim promjenama gitarskih izbojaka referirajući riff u analitičko seciranje. Tu je odmah jasno da Karnatorh ima bezbroj tehničkih rješenja od kojih nimalo nije dosadno, a tako mu se i ostale kompozicije vrtoglavo odvijaju u kompleksnom aspektu da bi se mirne duše ovo moglo dovesti i do tehnical death konotacija. Naredna "Process of extinction" počinje iz standardnog melodičnog riffa koji mnogo duguje staroj ostavštini NWOTBHM i klasičnog heavya repetirajući ga do određene mjere izvodeći prstohvatni speed urnebes uz galopirajuće ritmove promjenjivih taktova po čemu je vrlo teško zaključiti da su programirani ritmovi nešto lošiji od onih snimljenih u skupim skandinavskim, njemačkim, engleskim ili američkim studijima gdje lupaju velebno znani bubnjari, a pogotovo kad zagruva mali milion prelaza u narednoj "Desecration of heavens". Baš sam se prvi puta preslušavajući ovaj materijal pitao kako li je ovo jebeno dobro snimljeno s bubnjevima i na pamet mi nije palo da je djelo programirane tehnike, a vidite, uz spretne ruke i znanje, može se napraviti cijelo čudo od rošade i svih onih petljanja s pedalama, triggerima, blastbeatovima, te još najmanje 10-ak bubnjarskih elemenata. Završna "Stream of Acheron" od punih 6 minuta ima i epsku slobodu glorifikacije svetog riffa na novi milion načina u cijeloj zavrzlami slobodnog hoda po melodičnoj intuiciji kao da slušate jazz, ali nije jazz. Gitarističko umijeće je fascinantno i uz to oslobođeno pretencioznih napuhavanja 'ja sam najbolji'.

Vitalna osobina ovog rada je vrhunski odrađena kompozitorska sprega da 20 minuta deatha ne smije biti dosadno staromodno brljavljenje novih bendova koji imitiraju Morbid Angel, Deicide, Bolt Thrower, Obituary, Carcass i ostalu znamenitu ekipu (Six Feet Under su nezaobilazni), a ovdje je i spomenuti lirski segment vrlo bitan. Upečatljivo je fokusiran na jezovitost jazbine čudovišta, kanalizacijskih krikova, zavaravajuće ljudsko ponašanje gdje se proždiru slabi dominirajući požudom predatora, brišu strukture života, slike čovječanstva bliješte kroz oštre horizonte, a u potrazi za Bogom, duše oplakuju svoj gubitak u 'trulom smradu koji privlači muhe'. Poanta ovog EP-ija jest da se ljudsko ponašanje posve srušilo, izdalo čovječanstvo i filozofski se pita koji je uopće smisao života.

Četiri odlične pjesme napucane kritičko-poetskim, a i teatralnim death osvrtom na kurentnu situaciju.

Naslovi: 1.Stare of the deadlights, 2.Process of extinction, 3.Desecration of heavens, 4.Stream of Acheron

ocjena albuma [1-10]: 9

horvi // 03/10/2021