U velikoj većini slučajeva rođenje je događaj koji donosi obilje sreće,ponosa i ushićenja.
Istina,rodilje odahnu nakon samog čina rađanja,a tada nastupi osjećaj olakšanja,neopisive ljubavi i privrženosti tom malenom stvorenju koje će, ispočetka potpuno ovisno o majčinoj brizi,pažnji i posvećenosti,munjevitom brzinom sazrijevati,a jednako brzo će rasti i najrazličitiji apetiti koje će roditelji morati pratiti i udovoljavati prohtjevima potomstva.
Sa druge strane,mjesto rođenja će nas uvelike označiti: tu ćemo upoznati prve ljubavi,prva prijateljstva,smjehove i strahove,uvidjeti što znači zavičaj u punom smislu te riječi i prepoznati koliko nam nedostaje u poodmaklim godinama,ukoliko smo si život organizirali podalje od njega.
Na temu rođenja redali su se i rađali svakakvi lajtmotivi u pjesmama,pa evo bacite oko i provjerite koji su mi posebniji od ostalih.

BORN TO WANDER - Rare Earth (1970)

Osim što su rijetkost imali u imenu,ista se ukalupila u činjenici kako su (izgleda) bili prvi sastav sačinjen od isključivo bijelaca,kojeg je potpisao Motown,mahom pokrovitelj i nakladnik tamnoputih izvođača.
I nisu pogriješili. Dapače! Istini za volju,svirački divovi iz Detroita nisu se našli direktno pod kapom spomenutog izdavača,nego su bandu,možemo tako reći,učinili čast i osnovali podetiketu Rare Earth Records,kojoj će ovi podariti barem tri odlična albuma. Born To Wander otvara album Ecology (1970) i nagovještaj je,ali i prva pa potvrda,kako tradicijski porivi začeti u soulu,R&B korijenima,kao i psihodeličnom rocku,okrupnjeni u rukama banda,stižu na velika vrata glazbene scene 70ih i iz kuta izazivača dečki nemaju ni trunke straha sučeliti se sa najboljima.
Pete Rivera odlično drži ritam i pjeva,melodija klizi,flauta neutralizira primat gitare i klavijatura koji su efikasni i sjajni,no puhačkom senzibilitetu Gila Bridgesa ovdje ipak gledaju u leđa.
Opustiti se,uživati i odlutati - ne znate li kako,dajte da vam ova ekipa pokaže.



BORN TO BE WILD - Steppenwolf (1968)

Pjesmu sa zadovoljstvom povezujem sa filmom Easy Rider (1969) kojim trese dok traje jahanje čopera nakon izlaska iz zatvora Petera Fonde,Dennisa Hoppera i Jacka Nicholsona.
Hard-rock himna bikera diljem svijeta propinje se na zadnji kotač od prvoga takta i kao slobodarska misija rođena u vrijeme hipi revolucije,prethodi žestini koju će uskoro upražnjavati Zeppelin,Purple i Black Sabbath. Steppenwolf su,slučajno ili ne,mijenjali ovom užarenom kovinom tijek povijesti glazbe i širom otvorili vrata grupama koje će,naslonjene na ovakav neobuzdani sound i viziju,dublje zagrebati po masivnim riffovima i odvrnutim decibelima: odsvirana je odlično i iako joj je forte klizeći ritam i nabrušena gitara (Michael Monarch imao je tek 17 u trenutku snimanja), ništa ne grmi kao fantastične orgulje koje su tu i niti koje povezuju,ali i robusni fantom slobode kojega slijede svi prisutni u pjesmi.
Uz ovo se putuje brže,a sluša se najglasnije.

"Like a true nature's child
We were born,born to be wild"

BORN UNDER PUNCHES (THE HEAT GOES ON) - Talking Heads (1980)

Napisati nešto novo,nešto veće od već navedenog o remek-djelu njujorških mi ljubimaca, opus magnumu banda,albumu Remain In Light (1980),teško je, ako ne i nemoguće,pa ipak ću rado uzeti nekoliko redaka i osvrnuti se na pjesmu kojom započinje djelo kod mene bezrezervno uklesano među 10,ma zapravo među 5 najdražih mi glazbenih trenutaka okrunjenih studijskim snimkom.
Born Under Punches sadrži sve ono što veliča ovu veliku ploču - Byrneovu lucidnost i intelekt,čaroban produkcijski i koautorski dodir Briana Enoa,sviračku dramatičnosti i upornost kompletnog sastava i poliritmiju koju su zapadnjački moderno posudili iz toplih afričkih (nigerijskih) plesnih centara, ponajviše zahvaljujući Feli Kutiju.
Ponavljajuća putujuća melodijska okosnica u zacrtanim new-wave atomima i igranje sa loopovima,kao i gitarski minimalizmi maksimalno maestralnog Davida Byrnea (Adrian Belew će gostovati na nekim drugim pjesmama,ali i svirati na touru), uobličiti će ovu plesnu funk mantru obogaćenu sjajnim pratećim vokalima (između ostalih i Nona Hendyx),elastično progresivnoj i gdjegod hotimično atonalnoj moći iz pogona banda neusporedivog sa suvremenicima,itekako shvatljivog,ali i nedodirljivog.

"Find a little space,so we move in-between (in-between it)
And keep one step ahead of yourself"

BORN SLIPPY.NUXX - Underworld (1996)

Okrenem li ogledalo vremeplovu i zastanem li u 90ima, poglavito njihovoj drugoj polovici kada sam često pohodio ponajviše house-partyje i otkrio da pored takvog clubbinga gdje su mi uhu posve odgovarali puhački aranžmani i old school zvuci klavijatura, također postoje zaigrani psihodelični ambijentalci iz Walesa,koje i danas smatram najvećim facama u domeni elektronske plesne glazbe.
Band je nastao 1987. kao kvintet,motajući se oko funk i synth-pop okvira,a zaokret kreće 90e dolaskom Darrena Emersona koji će uz kičmu sastava,Karla Hydea (vokal) i Ricka Smitha (klavijature/mix komponente) biti zaslužan za dva obavezna štiva plesnog klasicizma,sada dakle tria - Dubnobasswithmyheadman (1994) i Second Toughest In The Infants (1996). Jedan bolji od drugog,kako god gledali i sa koje god strane, pogriješiti jednostavno ne možete; kao što nema mjesta mlakim i tankim opisima Born Slippy.NUXX singla koji se našao na soundtracku Trainspottinga (1996) - choose life i bistre glave plešimo uz techno hvatove gospode koju ne možemo usporediti ni sa kim,dok se iz glasne tame basa i ehom pripremljenog syntha diže i pjesmom kormilari Hydeov oštri vokal.
Eksperiment je uspio,a ovakav zvuk zaživio.

BORN UNDER A BAD SIGN - Albert King (1967)

Iako je Albert pjevao da je rođen pod lošim znakom,ničeg lošeg u ovoj numeri nema.
Praznovjerje i lošu energiju otjerali su Booker T. (autor skladbe) & The MG's uvjerljivom svirkom,The Memphis Horns su limenim instrumentarijem unijeli soul faktor sa kojim se odlično slaže Kingov blues momentum u glasu i raspodjeli sviračke doktrine plavo ovijene gitare,a što će Creamovci shvatiti pozivom objavivši stvar godinu kasnije na ploči Wheels Of Fire (1968).
Obje su verzije dobre,no ishodišna i konačna točka originala u rukama "Kralja Alberta" i proširenog ansambla neupitno ostavlja bolji utisak na domaćem terenu Staxa u Memphisu,gdje je vrela blues krv ipak dominantnija zbog mirisa i šuma koji nosi duh rijeke Mississippi.

BORN TO RUN - Bruce Springsteen (1975)

Vjerojatno kod domicilnog slušateljstva najomiljeniji izdanak popularne glazbe,rocker iz Jerseyja skladao je na temu rođenja nekoliko općeprihvaćenih hitova od kojih je jedan upravo nositelj istoimenog Born To Run (1975) albuma, klasični slikoviti pripovjedački prikaz iz Bossovih sjećanja i utisaka,no zacijelo i imaginarija,fenomenalnom svirkom i aranžmanima sklopljen u zrelom i dramaturški lucidnom obraćanju prateće karavane (uskoro) znane kao E-Street Band.
Pjesma uskraćena prosječnim taktom u kojoj sve ključa od talenta, ingenioznosti i frenetične energije,istaknula je ujedno Bossovu gitarsku neobičnost uz sjajan vokal,karakterističnu ritmičnu gorljivost Cartera na bubnjevima i Tallenta na basu,da bi se skript Davida Sanciousa (odsvirao dionice tek na ovoj pjesmi albuma) na klaviru i klavijaturama,Federicija na orguljama i zvoncima,te neprežaljenog Clarencea Clemonsa na saksofonu, kandidirao za ponajbolje sviračke fabule 70ih.
Maestralna i vječna,trka koja lagano pronalazi putanju kretanja i sigurno dolazi do cilja.

"We gotta get out while we're young
'Cause tramps like us,baby,we were born to run"



BORN TO ROCK - Brant Bjork (2008)

Premijerni susret sa Brantom dogodio se nekad u 90ima,kada me dragi frend Boris uputio na Kyuss,čiji je ovaj kalifornijski pustolov bio osnivač i bubnjar,te se dogodio ljubavni udarac prvim riffom i potezom palice koji će potrajati dobar niz godina,a simpatije i naklonost ostati zauvijek.
Bjork je dakle kao klinac sjeo na stolicu rezerviranu za odreditelja tempa pjesama banda,te kao vodeći autor sastava (uz Josha Hommea) diktirao ritam albuma Wretch (1991), Blues For The Red Sun (1992) i Welcome To Sky Valley (1994),nakon čega je uslijedio oproštaj i angažman u Fu Manchuu,Mondo Generatoru,ali i opsežan kontinuitet solo izdanja u dvije tisućitima. Ne onoliko tmast,opak i furiozan poput djelovanja u Kyussu,osvanuo je 2008. album Punk Rock Guilt,ipak dovoljno oblačan i psihodeličan - sadrži vrlo mi dragu Born To Rock koja pomalo asocira na Westerbergove trenutke sa soundtracka filma Singles i pitomi je gitarski zaklon sa dvije strane kojim ugodni narativ Brantova glasa ostavlja pjesmu u mirnoj luci,na vezu bez straha od nevremena,posve pošteđenu rock ekstremizmima.

BORN ON THE BAYOU - Creedence Clearwater Revival (1969)

John Fogerty bio je fantastičan pjevač,autor i gitarist jasnih principa,izuzetnih vrijednosti i sklon čašćenju slušateljstva probranim vokalnim isticanjem i tu ga svrstavam tek uz nekolicinu čiji se glasovni nemir opravdano zadržavao u granicama dobrog ukusa (Plant,Gillan,Dio,Anselmo,Patton,Cornell i možda još poneko).
Sam početak ovog glazbenog elektriciteta,za koji bi većina odslužila zatvorsku kaznu bivajući nagrađena autorstvom ovakvih karakteristika,diže se odlučnim ritmom i originalnošću sve do gitarskog torpediranja feedbackom a la Fogerty i unatoč najvećem hitu banda,pjesmi Proud Mary koja se nalazi na ploči Bayou Country (1969), svejedno sam doživljaja da prednost zadržava naslovljeno rođenje na močvarnom tlu Louisiane,a prema autorovom tumačenju,tekstualno je zamišljeno kao eventualni utisak kroz lik Howlin' Wolfa ili Muddyja Watersa.
Nažalost CCR su bili kratka vijeka,no konačni zbir izgleda ovako: sedam studijskih albuma između 1968. i 1972.! Ili kako je govorio veliki Cyrus na plenarnoj sjednici banda New Yorka u Bronxu na početku filma Warriors: "Can you dig it?!"

WASN'T BORN TO FOLLOW - The Byrds (1968)

Band vrlo šarenog pedigrea bješe među omiljenijim izabranicima generacije miroljubivih načela,sklone okretati drugi obraz i uglavnom živeći prema Kristovoj uzrečici o kamenu i kruhu.
Premda im se stvaralački uzusi nisu kretali oko imperativa biti najbolji,objesiti im oko vrata pločicu sa takvim natpisom kao protutežu Britanskoj invaziji 60ih, vjerojatno bi bilo ispravno,objektivno i opravdano. Melodični aspekti odašiljani iz pop-rock kolijevke stapali su dečki savršeno vretenom sa vlaknima iz folk i country klupka,te pjevačkim sposobnostima i krasnim digresijama ovjekovječili svoju postojanost vrlo brzo od zavičajne do globalne.
Odlična Wasn't Born To Follow poklapa sa sa datumskim slijedom Steppenwolfove Born To Be Wild - objavljena 1968. na albumu The Notorious Byrd Brothers,pjesma Carole King i Gerryja Goffina,naći će se,inzistiranjem Petera Fonde,na soundtracku filma Easy Rider i plijeniti će pažnju western sučeljem i razgovornim dobročinstvom električne i pedal steel gitare,uz sada već antologijska glasovna uparivanja,karizmatično lijepa i tečna poput svile.

"You may lead me to the chasm
Where the rivers of our visions
Flow into one another"

BORN TO BEG - The National (2017)

Braća Dessner, Aaron i Bryce,dokazane su klase u glazbenom poimanju,bilo da govorimo o autorskom daru,sviračkoj poziciji ili producentskom radu,završnom dodiru prije puštanja konačnog proizvoda u optjecaj.
Odličnom albumu Sleep Well Beast (2017) moguće je isključivo dodijeliti panegirike jer svjedočimo nešto manje od sat vremena umjetničkoj tami i natruhama svjetla,pokretljivim i statičnim osjećajima,providnim i skrivenim glazbenim slikama,za što su također zaslužni i frontman Matt Berninger,te bratska ritam osovina Bryan i Scott Derendorf. Veličinu i snagu navedenog djela prepoznala je i nagradila struka 2018. godine ovjenčavši ga Grammyjem za najbolji alternativni album prethodne godine; dolazimo tako do Born To Beg,slapa mračnog ugođaja kojim plutaju atmosferični loopovi,prikrivene gitare,posebno lijepe u ultimi pjesme (gdje su snimljene unatrag), dok se iz prikrajka prikrada osjenčani prateći vokal Lise Hannigan i uz minimalistički klavir i reduciranu dinamiku Mattova glasa,primjećujemo ne tek u jednom stihu,kako ljubav zna baciti na koljena,zariti oštricu gdje najviše boli,ogoliti nas pred svijetom i utkati patnju kada nam nije potrebna.

"If your heart was in it
I'd stay a minute
I'm dying to be taken apart"

dario b. // 19/10/2025