Dok se pokušavaju smiriti strasti oko svjetskog nogometnog prvenstva i brojnih gungula s VAR tehnologijom u kojoj svašta može biti moguće, Edo je već ŠESTI album u toj nogometno grozničavoj godini orijentirao baš upravo na gungulu i nesenosan žamor.

U čak 50 minuta priuštio je efektan, minuciozan harsh noise do sada levitirajući static formatom s ubacivanjem zanimljivih samplova, kratko odrezanim sekvencama, brumovima, povremenim šumovima, lagodno se kretavši od obavezne buke kojoj se ne nazire kraj šarafeći potenciometrima kolko god ga volja u inat svih onih što su smatrali da je Maroko zadnja rupa na svirali, ko' što stalno smatraše njihovi prvi, drugi i treći susjedi preko Gibraltara - Španjolci, Portugalci i Francuzi, pa su ih sprašili najjednostavnijom opcijom, onako kao što primjerice MI veliki ex-Yu domoljubi i svaštari smatramo o Kosovu i Albaniji.



Komešanje zvukova neandertalne pijace, skini mi se s nogu, artističkih poteza, malte ne 'pošto su vam jaja' (možemo se prisjetiti i čuvenog singla "Na placu" sisačkog Daska bend, kasnije članova Mettesijevih Zvijezda), vijore ovim abrazivnim kaosom. Okey, to je moja subjektivna i skromna prisbodoba upravo na nogomet s kojim Crnogorci nemaju baš mnogo relevantno vrhunskih dometa izuzev legendarnog Dejana Savičevića, ali ne znači da ih neće imati.

Simfonija primjernog napada na balkanski štimung folka i svakojakih estradnih rock-pop izvedenica šibaju konglomeratom krajnje neuroze balansirajući oktopodskim putešetvijama - ne nije static harsh, ako pomislite, gužva je strahovita, svatko želi pucati penal, svađati se s prodavačem, odabirati krumpir, kantarit mačku mater tjerajući mak na konac uz prilagođene političke i socijalne metastaze u tegobnom raspoloženju izbacivanja frustracija, onih primitivnih i vrlo niskih, hardcore punkerskih, metalskih i hip-hoperskih pred masom jakobinskih plebejaca čija je kultura još uvijek u dobu bizantskog carstva. Na cirka plovovici fabule, samo nakratko, u 29. minuti nadire nesnosan smrad ribarnice kojeg kovitla leksikon pomiješanih štandova s omiljenim začinima i švercerima duhana. Naravno, s njima je uvijek ista stvar - pasti će kad ih netko otkuca i na mobitel vam poslati čestitku, SMS poruku ' daboga u novoj godini svi jeli govna' jer ne znaju tko ih je prijavio, ali vas to nije briga. Ovdje ima i saučešća za sve te sitne "Only Fools and Horses" švercere i dripce, ama baš ništa nije izostavljeno kanalizirajući zadnji, najuzbudljiviji dio na sveopći dojam ljudske svakodnevne konzumacije s neskrivenim predrasudama 'kaj je dobro, a kaj nije?', u što nitko ne može biti potpuno uvjeren.

Moje subjektivno razmišljanje jest, budući da sam seljak, odrastao na selu među svojim Gruntovčanima, Dudekima i Regicama, a pratio sam i nekoć vrlo sličnu komediografsku crnogorsku TV seriju iz vremena ex-Yu, mašala "Đekna još nije umrla, a kad će, ne znamo", piši Milijana, pismo za Minken, jedan od najuzbudljivijih Žuđelovićevih albuma u karijeri.

Naslovi: 1.Lica buvljaka 50:53

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 14/12/2022