Čitate li Žuđelovićeve recenzije na Terapiji?

Postigao je iznimno slikovit i sažet subjektivizam od kojeg u principu mnogi relevantni glazbeni kritičari bježe pokušavajući sakriti 'vlastiti' stav sofisticirano ga reducirajući kroz glumatanu objektivnost. Morali ste primjetiti i vrstan odabir albuma i izvođača u dosadašnjih mu 30-tak recenzija, a priznati će te, jebate, nikad nismo ćuli za njih. Tko su oni i šta hoće?

Nije tema 'tko su oni i šta hoće', svaki umjetnik jako dobro zna cilj. Nije Terapija nikad bila tu da piše o popularnim razvikanim mainstream imenima, ajde, znalo se zalomiti ako je bilo 'nešto' vitalno, cilj umjetnika jest njegovo djelo i tumačenje istoga, pa ću ovaj treći mu muzički rad u 2022. godini pokušati opisati njegovim subjektivizmom uključujući i neke moje prilagodbe. Dođeš kući umoran sa svakodnevnog teškog posla kojeg radiš za minimalac od plaće, a, po običaju narodnome balkanskome, pere te nestašica. Kupio si pivo u Lidlu, naravno, najjeftiniji q-pack nerashlađen s police i švrljaš po frižideru tražeći led. Na svu sreću, tvoja draga ima nekoliko plitica leda, piješ pivo s ledom. Neopisivi osjećaj razvodnjene pive za koju se svi studenti-intelektualci redovito žale u zagrebačkom KSET-u jer, ih-oh-uh... Studentski život je nakon puberteta i srednje škole najbolje životno razdoblje kad starci daju nešto love uzdajući se u budućnost (Podgorica), a love u đepu uvijek manjka. Od 3-4 pive imaš taj osjećaj 'razvodnjenosti'.

Život je uzbudljiv i na vrhuncu eksplozije, pun je snage i intelektualnih preokupacija, ljubavi i emocija, samo kad bi i potrajao dok si na teret društva i roditelja, ali toga nisi svjestan. Pa dođe ta dugo očekivana diploma, kako za koga i misliš, e, sad ćeš pokoriti svijet. Bremzaj. U pravilu, ne treba se bremzati, ali te stvarni svijet zbremza. Svijetu uopće ne treba tvoja diploma, ma čak mu niti TI ne trebaš kao sposobna i kompetentna osoba, a za to rezoniranje prođe nekoliko godina, pa decenija, a i čitav život kojeg si proveo radeći sporadično nebitne stvari zarađivajući kao potrčko nekom zamjeniku direktora, tajnice u muzeju posljednjeg drveta u kamenjaru pored Bara ili proučavajući sociološku lingvistiku jugoslavenskih jezika tumačeći razlike između srpskog, hrvatskog, bosanskog i crnogorskog s akcentom da slovenski jezik nema ništa s hrvatskim kajkavskim, a da su makedonski i bugarski različiti ko' španjolski i talijanski koji su samo seljački dijalekti latinskog. Cijelo to vrijeme teče neprekinut niz opasnih amplituda navodeći rad na mješalici za beton u koju se neprestano sipa enormna količina poznatog crnogorskog šljunka i drobljenog kamenja za gradnju pelješkog mosta preko kojeg konačno Hrvati mogu bez pasoša i carine prolaziti od uvale Duboka do Brijesta kako bi neometano došli do Dubrovnika i produžili ka najljepšem slavenskom gradu na Jadranu, a nije Ulcinj, Budva ili Kotor.

Izdavač je Imploding Sounds, etiketa iz Seattlea, a ovih 60-tak minuta za sada besplatno možete skinuti s linka implodingsounds.bandcamp.com/album/linearna-perspektiva i uživati u blagodatima najpopularnije underground muzike koja je za korak-dva otišla dalje u kanaliziranju visceralne static harsh noise komunikacije između južnih Slavena i čitavog svijeta. Da se mene pitalo koja muzika treba svirati prilikom otvorenja pelješkog mosta, predložio bih ovih 60 minuta i repetirao ih nekoliko dana na podobne zvučnike raspoređene cirka svakih 100-200 metara terorizirajući konkvistadore. Ionako običan puk ne razlikuje proton od feferona, a pješaci i biciklisti nemaju pristup.

Ovo je kurentna budućnost.

Ocjena (1-10): 546

horvi // 04/08/2022