S tiražem od 45 milijuna kopija "The Dark Side of the Moon" je četvrti po redu najprodavaniji album svih vremena. Ispred njega su samo soundtrack "The Bodyguard" (s Whitney Houston), AC/DC "Back in Black" i naravno, teško dostižan "Thriller" Michael Jacksona sa 70 milijuna. Premda osim osrednje uspješnog hita "Money" (USA no. 10) koji se nikad nije dokopao top ljestvice u domovini Britaniji, podaci govore da je album od pjesme do pjesme doživio 2 milijarde air playa, odnosno javnog emitiranja. A tko zna koliko samo milijardi puta se vrtio u nepovredivoj kućnoj privatnosti širom čitave planete. Bila je to slikovita ploča s 10 kultnih pjesama o ljudskoj egzistenciji, na neki način jadikovka starca koji upozorava sljedeću generaciju da ne ponovi iste greške, međutim, vrijeme je pokazalo da ta poanta nije ostala, da se zagubila i prepustila lagodnom oportunizmu serviranog konzumerizma. Sada, u ovoj prilici ponovno snimljenog bestsellera, Roger Waters se uistinu našao u poziciji starca (6. listopada je navršio 80 godina) koji je odavno raskrstio s bivšim kolegama iz benda uz mnoštvo prepucavanja, kontraverzi i sukoba s njima po medijima i društvenim mrežama, te pokušava razrađeni spektakl za stadione i velike arene usmjeriti u manje klubove, točnije isključivo na sebe što mu je nož s dvije oštrice. Koliko zahtijeva pažnju, toliko i otkriva brojne nedostatke. Premda je na ovom remontu okupio desetak glazbenika među kojima su bubnjar Joey Waronker (Beck, R.E.M., Paul McCartney, Norah Jones, David Byrne...), producent i gitarist Jonathan Wilson (potpisao produkciju Roy Harpera, Conor Obersta, Angel Olsen...) i multiinstrumentalist Jon Carin (Kate Bush, The Who, Eddie Wedder, Richard Butler), zvuk ovih nepunih 50-ak minuta bez obzira na dovoljno uvjerljiv Watersov argument o mudrosti starca što daje savjete mladim naraštajima su pusti krajolici s melodijama u kojima ima previše praznog prostora doimajući se soundtrackom za smrtno dosadan apokaliptični film bez imalo dinamike zahvaljujući potpunom uklanjaju bilo kakvih insinuacija na Gilmourov gitaristički rad.



Zvučno rečeno, ove nove verzije vrlo malo nalikuju originalima iz 1973., nemaju kompleksno uređene aranžmane, progressive rock je nestao, a i blueserski kolorit kao i ostaci eksperimentalnih poriva. Bubnjevi su potisnuti u tamni paravan ogoljenog ambijenta dajući strahovito tromi i lijeni performans tapkanja na mjestu kojeg je komotno mogao zamijeniti neki 4/4 ritam gluhog programera što kuži laptop vizualizaciju u nekoj zvučnoj aplikaciji, a jedino što koliko-toliko ispunjava prazninu su harmonije klavijatura i povremeni gudački aranžman Gabe Noela u turobno nezgrapnoj "Us and them" koja nema niti desetinu one čarobne sfere originala. A i koji puta gospel orgulje ("Brain damage"), no ako ih želimo čuti, bolje je da odemo u crkvu. Osim toga, većina vokala je u funkciji novo dodanog libreta koji ima određenu težinu, ali i raspršenu poeziju o sjećanjima starca ("Speak to me"), prijatelju koji je umro od raka ("The great gig in the sky"), čudnom snu o hordama Dementora ("On the run"), brbljanju dobrodošlice u pakao k nečastivome sa malim šalama ("Money"), međutim spoken-word u ishlapljelim naracijama koje niti stari djed ne koristi kada priča bajke unucima su dosadne, jednodimenzionalne i linearne staračke intonacije tako da se ovdje tek rijetko pojavljuju melodično pjevane izvorne arije.

Sve je ovo preoblikovana klimatska eksplozija u rikvercu bez psihodelije i rock motivacije s vrlo umornim mudracem pred odabranim plemenom ratnika koji odano prate njegove naredbe i zadatke da boj ne bije svijetlo oružje nego srce u junaka. Točnije, parafrazira se strategija bez vježbe i akcije, bez djelovanja, bez ijednog naoštrenog koplja, isukanog mača i ispaljene strijele umjesto da se udvostruči aspekt originala. Rogeru je to vjerojatno dirljivo, ovako kako jeste bez strasti i energije s ravnodušnim emocijama, mučno sporim tempovima i oskudnom, nenadahnutom instrumentalizacijom. Ako je već krenuo da napravi kontemplaciju savršenog životnog remek-djela iz mladosti u novoj varijanti, zaboravio je na svečan i promišljen pristup, te mu je isisao sav životni sjaj spektakularno napravivši besmisleno bljutav, neuzbudljiv i nezanimljiv remont palače u jadnu izbu što prokišnjava i koju prvi jači vjetar sruši ne ostavši od nje niti poneki artefakt za arheologe.

Naslovi: 1.Speak to me, 2.Breathe, 3.On the run, 4.Time, 5.The great gig in the sky, 6.Money, 7.Us and them, 8.Any colour you like, 9.Brain damage, 10.Eclipse

ocjena albuma [1-10]: 2

horvi // 08/10/2023