Novosti iz tabora duranovaca koliko oćete: vratio se originalni gitarist Andy Taylor nakon gotovo 2 desetljeća odsustva (zadnji puta bio u bendu na albumu "Astronaut", 2004), tu je i Nile Rodgers (Chic), na dvije pjesme je uključen i stari gitaristički izgnanik Warren Cuccurullo (nogiran iz postave 2001. nakon pornografske afere), a ovaj 16. studijski album je nakrcan iznenađujućim obradama na temu Halloween kada su na krabuljnom tulumu 31. listopada 2022. sasvim sučajno, iz zabave prilikom USA turneje u Las Vegasu odlučili promijeniti set listu prigodno odsviravši sijaset covera. Uz to, nakon 18 godina imaju singl koji se uspio dočepati UK top-40, "Black moonlight" upravo u suradnji s Nile Rodgersom uhvativši radio-eter na UK no. 33. Posljednji uspješan top-40 singl bio im je "What happens tomorrow" (2005, UK no. 11). Nazvan po francuskom terminu 'ples smrti', pojednostavljenije, prikazu procesije ili plesa živih ljudi i mrtvaca (kostura) u ceremoniji koja dovodi do groba, pod tim nazivom se od cirka 13. stoljeća protezalo mnoštvo umjetničkih inspiracija zbog kuge, bolesti, ratova i raznih pošasti, a najpoznatije su primjerice crkvene freske s naših područja u Kastavu i slovenskom Hrastovlju, zatim crno-bijeli Hans Holbeinovi crteži iz 16. stoljeća, a u glazbi simfonija "Danse Macabre" francuskog kompozitora Camille Saint-Saensa (1874) i "Песни и пляски смерти" (pjesme i plesovi smrti) Modesta Petroviča Mussorgskog skladanih u otprilike isto vrijeme (1875-1877). A sam omot albuma je fotografija jezive seanse prizivanja duhova iz 1940-ih koju je klavijaturist Nick Rhodes kupio na aukciji dobivši pritom i ouijaboard ploču za meditaciju s duhovima. I sad, kakvu su to zabavu za Noć vještica pružili duranovci? Eh, od 13 pjesama samo su 3 nove i padaju na sasvim drugačije teritorije. Spomenuti hit "Black moonlight" šiba disco-funkom prizivajući debi album, Johnov bas je izraženo tvrd, a Rodgersovi gitarski chugovi prepoznatljivi i iz groba. Naslovna "Danse macabre" je također realizirana kao singl u pristojno mračnom dekoru gothic-rocka i Bowievskih glu(m)pavih fakcija na rubu infantilnosti sa zavodljivim refrenom koji sjeda u pamćenje, dok je završna laganica "Confession in the afterlife" uronjena u ambijentalan dark-wave/ synth-pop kakav su povremeno znali isporučivati impresionirani Sylvianom i Japan, a valja obratiti pažnju na Simon Le Bonov vokal koji je u ovom slučaju jedan od ponajboljih u čitavom opusu.



Što se tiče obrada, tu su 4 njihove stare pjesme. Album otvara zlokobna "Nightboat" s debija iz 1981. kada su imali kompletan new-romantics dekor tražeći sofisticirane futurističke izazove; ovaj puta je to više nego adekvatan doprinos situaciji u Izraelu, sjetite se, nekoć je refren bio "I waiting nightboat to Cairo", ovdje je sasvim opravdano izbačen zbog antisemitske konfrontacije jer su na istom albumu imali i temu "Tel Aviv". Zatim, zaboravljena "Love vooodoo" s "The Wedding Album" (1993) preimenovana je u "Love voudou" s gudačkim šlihom, bržim drajverskim tempom i uvijek prozračnim filovima syntha Nick Rhodesa. Poleđina hit-singla "Union of the snake" (1983, UK no. 3, USA no. 3) bila je slabo primjećena "Secret october", ovdje imenovana "Secret oktober 31st" s atmosferom Carpenterovog filma "Noć vještica" što prije 40 godina gotovo nitko nije dokučio, a evo, pjesma je konačno dobila i učešće na albumu mada se ne udaljava previše od originala. I tu je još jedna čudnovata kombinacija "Lonely in your nightmare" s albuma "Rio" (1982, UK no. 2, USA no. 6) umiksana s obradom najvećeg hita Rick Jamesa "Super freak" (1981, USA no. 16) u temu "Super lonely freak" koja isprepliće new-romantics u prvom dijelu i disco-funk u drugom dijelu, ha, pa rečemo dovitljiv progressive-pop zahvat na kojeg su se odlučili jer im je stari Rick bio gost američke turneje povodom promocije prošlog albuma "Future Past".



Ostalih 6 pjesama su dekonstrukcije tuđih pjesama, a prva od njih je proslavljeni hit "Burry a friend" (2019, USA no. 14, UK no. 6) Billie Eillish inkorporiran u synth-pop/ r'n'b s prstohvatom EBM-a, međutim osim naslova ova tema baš i nema neke veze s Noći vještica, ali nekako bi rađe uzeo ovu teatralnu verziju monstruoznosti duranovaca 'časne sestre u krevetu' nego li original s tinejdžerskim parodiranjem mrtvih očiju koje 'peku kruh'. Zaboravljeni hit "Supernature" (1977, UK no. 8, USA no. 70) starog francuskog disko freaka Marc Cerronea skraćen je s originalnih 10 i pol na nepune 4 minute, no pogađa u suštinu s osvježenim nu-disco šarmom, pulsirajućim basom i dobro izvađenim memoarima atmosfere vremena kada su duranovci pokretali band dok su još bili srednjoškolski punkeri. Tekst je napisala također zaboravljena new-wave zvijezda Lene Lovich (još uvijek povremeno aktivna mada su joj već 74 godine), a govori o ekološkom osviještenju zamišljajući budućnost kojoj je korištenje pesticida i kemikalija u poljoprivredi donijelo slatku osvetu. Obrade jako dobro znanih "Ghost town" (The Specials) i "Paint it black" (The Rolling Stones) ostaju na fanovima za procjenu, samo bih dodao da Le Bon nije vokalist za skidanje pokojnog Terry Halla u potrazi za azilom svojih crnih prijatelja, a kamoli Mick Jaggera uz sasvim simpatičnu glazbenu adaptaciju.



Ali zato je remont Siouxsie And The Banshees "Spellbound" (1981, UK no. 22, USA no. 64) dobio moćan i svjež gothic-rock, čak bolji i žešći od originala kao da su godinama čekali na ovakav čvrsti rock preokret. Ako se mene pita, duranovci bi imali daleko više akreditiva da sviraju i stvaraju ovakve pjesme prožete post-punk energijom i mračnim temama. A naposljetku, tu je i svrsishodna terapija "Psycho killer" Talking Heads s talijanskom gošćom Victorijom De Angelis (iz Måneskina) na fino pletenoj bas liniji, a Le Bon doseže i Bowieve vokalne frekvencije, međutim, original je nenadmašan.



Nema sumnje da su s ovakvom proširenom ekipom od 20-ak što glazbenika, producenata i tehničara napravili impresivan zahvat s obradama koje u nekim slučajevima nadmašuju originale, no lošiji dio pada na njihove autorske kontemplacije jer praktički osim 3 pjesme nisu dali ništa novo. Sam Rhodes je rekao da su ovaj album napravili brže nego bilo koji prije izuzev debija za kojeg su imali kompletne materijale kada su ulazili u studio. Sve u svemu, zabavno je poslušati nešto sumornije i mračnije raspoloženje ovog slavnog benda pa makar svaki puta ostaju dužni da su izostavili nešto vrlo bitno i važno. Doduše, oni nisu bend na kojeg bi se pomislilo da je praktičan za Halloween, ali mogao bi postati kao poslastica za dobar tulum na kome se prisjećaju svojih ranih dana i tmurnih fabula koje su pretvarali u općeprihvaćenu zabavu. Obično ovakav proizvod za zabavu hipotetski donosi sumnju u manjkavost kvalitete, no ovdje se oboje materijalizira u moderan stil s dostatnim smislom za humor: malo se riskira, ali zato pogodno vrši zacrtani zadatak.

Naslovi: 1. Nightboat, 2.Black moonlight (feat. Nile Rodgers), 3.Love voudou, 4.Bury a friend (Billie Eilish cover), 5.Supernature (Cerrone cover), 6.Danse macabre, 7.Secret oktober 31st, 8.Ghost town (The Specials cover), 9.Paint it black (The Rolling Stones cover), 10.Super lonely freak (Rick James cover), 11.Spellbound (Siouxsie And The Banshees cover), 12.Psycho killer feat. Victoria De Angelis (Talking Heads cover), 13.Confession in the afterlife

ocjena albuma [1-10]: 6

horvi // 06/11/2023