Raznolik i odličan garage-rock/country album pun emocija, polemika, razglabanja i frcavih iskri koje pršte na sve strane. Sjajan album!

Američki sastav iz Columbusa, Ohio sredinom 2007. objavio je svoj treći album slikovitog imena "Three" kojim su jasno dočarali svoje odrastanje. Treći im je album, naredni nakon prijelomnog drugog "The Wall Against Our Back" i ovdje se već jasno nazire da su upali u kvalifikacije za kolosjek prve lige američkog iskonskog rocka iz kojeg se moguće neće niti pokušavati izvući. Ali, tko zna, možda to uopće neće biti ni potrebno... Osobito su dobri u laganijim, patetičnijim skladbama.

Album počinje odličnim brojem "Come back to Shelby" sa clap-hands ritmovima vrlo bliskim nekadašnjim glam-rockerima Slade, Sweet i T.Rex, a i otprilike sličnom gitarskom ikonografijom u koju su umiješani i utjecaji ranih garažnih izvedenica Flammin' Grooves i The Stooges u četvrtoj generaciji. "Epitaph" je također odličan broj sa zaraznim riffovima, međusobnim gitarskim solažama i umješnim rockerskim vokalnim dvoglasjima koje su prisutne u brojevima "Now I know" (garage r'n'r uz pratnju piana) i eksplozivnom "Gape and shudder". Tipičan country s akustičnom ritam gitarom prikazuju u lijepom naslovu "No shame" (poput rasplesanih i veselih The Smiths i R.E.M.), dok su se za blues-country pobrinuli u laganoj "The great gravitron massacre" (sa stadionski navijačkim refrenom 'na-na-na-na-na-na-na-na'). Raskošni kolorit svjetonazora otkrivaju u "Shouldve California" odsviran samo na akustičnu gitaru, pratnju orgulja i višeglasnim pjevanjima gdje govore da su mogli odabrati sveučilište samo da su imali novaca i roditeljske podrške, te se prikazuju i kao vrsni odmetnici spajajući pop melodije, rock, punk i country u "Camo jacket". Da nisu bezazlen sastav dočarava "Mediocre" gdje se uz svojevrstan tango ritam šegače s nepredvidljivom prirodom emocionalnog karaktera uz Micahov vokal a'la Iggy Pop, a da bi to još jasnije dočarali u završnicu su ubačene i dionice duhačke sekcije. No, pravu country-rock simfoniju ostvarili su u skoro 7 minuta dugačkoj "Camaro" koja počinje okretanjima po radio skali na kojoj se traži prava radio stanica, da bi završila sa zvukovima (također s radija) pjesme "Won't get fooled again" The Who korištene u špici popularne TV serije "C.S.I". Pjesma je posve lagana gitarska buntovna ispovjest Micaha do sredine, no nakon nje slijedi prava rock eksplozija koja završava laganim fade-outom sa tipičnom rockerskom završnicom gdje svi instrumentalisti ne znaju kada žele i kada će završiti. Dvije posljednje skladbe su "Arson" i "Postcards and apologies" u melankoličnom, no ne i u gnjecavom raspoloženju.
Imaju veoma fini smisao za melodije i harmonične garage rock-country skladbe, refrene, riffove, sentimentalnost, patetiku, emocije i ovim albumom su dospjeli u rang country orijentiranih JSBE, pijanih Marah, trezvenih Mule, bržih Dead Moon, prgavog Springsteena iz '70-tih, . Svega i svačega dobrog. Yeah, "Three" je rock and roll sjajan album vrijedan 48 minuta pažnje!

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 13/02/2008