home > mjuzik > Verboden Toegang Art. 461. Wetb. V. Strafr.

kontakt | search |

DIT: Verboden Toegang Art. 461. Wetb. V. Strafr. (DIY, 2004)

DIT (znači 'ovo' ili kako u press materijalu stoji 'this') je nizozemski rock kvartet kojeg čine Goran Konjičija (bubnjevi, vokal, gitara, piano, bas), Gerlo ten Voorde (gitara), Moira Mirck (bas, vokal) i Kata Marschall za koju na omotu ovog albuma nije navedeno čime se bavi u sastavu. Pretpostavimo da su joj zadatak klavijature i samplovi. Po pismu kojeg je dobio Peđa, zaključilo bi se da žive u Amsterdamu, a po poslanom press materijalu da ih kritika vrlo teško može strpati u neki određeni žanr. Spominje se progressive rock/ psychedelica, wave, alternative, experimental, pop, pa čak i folk, ali oni sami tvrde da svoju glazbu nazivaju 'onzooi'.

Ne znam koji je razlog da se recenzira njihov album iz 2004., no kad su ga već poslali i Goran je napisao ljubazno pismo, pa zašto onda da to i ne uradimo...?
[ DIT - cover ]

DIT - cover

Glazbeno su veoma interesantan i inovantan spoj svega i svačega, a najviše asociraju na neujednačene i sistematski razložene zvučne rock eskapade Captain Beefhearta i njegovog Magic Banda, Tom Waitsovih otkačenih izleta u eksperimente, te prva dva albuma čuvenih Pop Group i sitnih prispodoba na Šumski. Osim ove četvorke, na albumu su gostovali Gunter Marschall, Amir Sofić i Hannah (nije navedeno u kojim funkcijama). Na omotu albuma stoje još neke informacije, no pošto su na nizozemskom jeziku, nemam pojma šta one znače.
Album otvara "Schlaflied fur Gunters Tochter", kratka akustična lo-fi skladba koja je na razdvojene kanale (lijevo akustična gitara, desno vokal) pjevana na grubom njemačkom jeziku. "Leren lopen" pjeva Moira na nizozemskom uz još jedan prateći ženski vokal, a spoj je umjerenog, čak i plesnog ritma koji je praćen relativno jednostavnom melodijskom prostornom bas linijom, pročišćenom new-wave gitarom koja ima i sintagme surfa uz začin minimalističke svirke violine i čudnovatih ritmova i samplova koji doprinose neobičnom zvučnom konglomeratu koji djeluje kao da će se svakog trenutka raspasti. Melodija je veoma lijepa, posebno pjevanje, te skladba ima sve odlike klasične rock kompozicije (uvod, pjevani dio, refren, solaža, finale) i prava je šteta što se ovakva glazba ne vrti na radio programima jer ima melodijsku karakteristiku otkačenog hita kakvog primjerice The B-52's nikada nisu mogli napraviti. Vrlo neobično i originalno. "Sleepwalker" je još jedan akustični laganiji lo-fi uradak, ovaj puta otpjevan na engleskom jeziku (Moira uz back vokal Gorana) koji prelama sintagme psihodelične glazbe i folka, te su za ovu priliku osim akustične gitare i bubnjeva (hm, nigdje se ne čuje bas) iskoristili violinu i klavir, te su ubacili sitne, ali vrlo pikantne samplove. Melodija je također fina i dorađena.

"To Popa" je odlična egzibicijska igra akustične fingerpicking svirke gitare, violine, fuzz činela, električne ekspresivno odsvirane gitare i mnogobrojnih bubnjarskih prijelaza uz vodeći Goranov vokal na engleskom jeziku kojega vrlo simpatično potkrijepljuje Moira s neobičnim krikovima gdje dolazi do izražaja njeno vrlo originalno pjevanje poput Siouxsie i nekadašnje Toyah. Skladba je posve minimalističke prirode u kojoj se jedan te isti akord ponavlja unedogled uz mnogobrojne minijature na akustičnoj gitari. Svoj neobični smisao za spajanje svega i svačega prikazuju u vrlo kratkoj, 2.40 dugačkoj "Mr.Bleigh" kompoziciji gdje su spojili tango ritam, fućkanje, surf, dvoglasna pjevanja i prljavi garažni punk zvuk gitare. Posebno poglavlje albuma nalazi se u "Zet wat anders op", skoro 12 minuta dugačkom komadu u kojem se čuju samo morski talasi, te ću biti slobodan utvrditi da je snimljeno u vrijeme kada su napravili fotku koja se nalazi na vanjskom i unutarnjem omotu. Povremeno se čuju glasovi, fućkanje i sitni povici (vjerojatno njihovi). Vedra i lepršava atmosfera koja može veoma dobro poslužiti u vruće ljetne dane kada sjedite u vrelinom ozarenom stanu i čekate godišnji odmor i dašak mirisa joda i soli u zraku. Nakon ove opuštajuće laid-back atmosfere, DIT uvodi u neobičnu atonalnu skladbu "Amir's Huis in San Francisco" koja djeluje kao da se gudački kvartet naštimava i nikako ne može pronaći adekvatnu intonaciju.
[ DIT - cover inside ]

DIT - cover inside

Međutim, to nije tako. Ovdje DIT itekako znaju šta rade. Na avangardan način glazbom opisuju stanovitog Amira (valjda gosta Softića) u San Franciscu, a šta mu se događa treba pomno razglabati prema aranžmanu i raspletu kompozicije. Ja bih rekao da je negdje došao, kucao na vrata, s nekime pričao (avaj, razgovor je na nizozemskom jeziku), pa lunjao ulicama, možda cugao i na kraju zaglavio u nekom klubu što prikazuju završni skroz ubrzani samplovi unatraške neke skladbe za koju je teško pronaći odakle je (možda je baš njihova). Skladba je odsvirana na dvije razdvojene akustične gitare i violinu. Ima svoj tok, priču, glavu, zaplet i rep. Vrlo originalno. Zvuk čuvenih Pop Group (a i blagih Gang Of Four konotacija s albuma "Solid Gold") prikazuju u odličnom plesnom instrumentalnom rock broju "B6" sa funk basovima, sjajnom svirkom električne gitare i upotrebom syntha s Moirinim neobičnim glasovima a'la Diamanda Gallas i Meredith Monk. Nešto vrlo slično radili su Električni orgazam na albumu "Lišće prekriva Lisabon" i Idoli na "Odbrana i poslednji dani". Posljednja skladba je "Fruhreif" još jedan kratki akustični lo-fi komad u kojeg je osim akustične gitare, basa, bubnjeva, violine i Moirinog vokala na nizozemskom jeziku (spominje se 'talent hat Mozart') uključena svirka na klaviru i nekoliko šašavo izobličenih vokalnih samplova.

Pismo koje je napisano 15.V 2007. (hm, zašto je to tek sada stiglo?) govori da su početkom lipnja 2007. trebali otići do Londona gdje snimaju novi album sa Stewart Epssom (bivši producent Led Zeppelin, Elton Johna, Oasis...), te da su postojale mogućnosti i za snimanje dokumentarca, a koncem iste su trebali otići u Chicago na snimanje materijala sa Steve Albinijem!!! Pismo također govori da su sami svoji manageri što im je daleko teže od sviranja i komponiranja, te da imaju žarku želju nastupiti u Zagrebu. Šta su od ovog uspjeli ostvariti nije provjereno, no čini mi se da u Zagrebu još nisu nastupali. Ako se varam, onda sam propustio jedan veoma originalan i pomalo lucidan koncert.

Album sjajan, a pretpostavljam i DIT.

ocjena albuma [1-10]: 10

horvi // 26/02/2008

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Opened, But Hardly Touched

BRÖTZMANN/ MILLER/ MOHOLO: Opened, But Hardly Touched (1981)

| 06/02/2023 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Disgusted (from Hot Fuzz Volume Three by Hot Fuzz)

MONOLITHIC TORMENT: Disgusted (from Hot Fuzz Volume Three by Hot Fuzz) (2022)

| 05/02/2023 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Power

HYDRA: Power (1996)

| 04/02/2023 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Méandres Live, EP

THOT: Méandres Live, EP (2023)

| 04/02/2023 | horvi |

>> opširnije


cover: Velcro Bismol

ARVO ZYLO / DENTAL WORK: Velcro Bismol (2015)

| 03/02/2023 | edo žuđelović |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*