home > mjuzik > Diskografija (3.dio)

kontakt | search |

GORI USSI WINNETOU: Diskografija (3.dio) (2008)

Slušaj najglasnije je objavio još 5 albuma Franci Blaškovića i Gori Ussi Winnetou, te se sada može pronaći njihovih ukupno 23 albuma na ovoj distribucijskoj etiketi. Budući da smo već ranije objavili recenzije albuma "Sirimmirissjeneboje ili patetika postoperatorija" i "Sretna Nova 2008" kada su bili netom objavljeni kao d.i.y. izdanja u ovom paketu recenzija vam dajemo preostala 3 albuma.


GORI USSI WINNETOU - Etnocid! vol.1 (2008, Slušaj najglasnije)

Ovo je 12. po redu objavljeni rad Francija (izašao 2003. godine) i bio je prijelomni trenutak kada je odlučio da mjesečno objavljuje po jedan album. Ujedno, to je bio prvi d.i.y objavljeni rad (uz pomoć Veritas osiguranja) s podnaslovom "Partijska Ćelija - Može li Hrvatska sjest i popit kavu". Snimljen je uživo na 24. oštarija turneji i sadrži svega 7 kompozicija koje su sabrane kao kompilacijski prikaz prethodnog diskografskog opusa od 1986. do 2003. Stoga su ovdje naglašeni elementi gitarističkog rocka na relaciji Frank Zappa - Captain Beefheart & His Magic Band (uvodna kompozicija "Predi, predi kći moja") i žestokog koračnica marša u punk varijanti ("Elola Lola Bepi & Servola", "Lamuladeparenco"). Ima i ritmički lakših skladbi poput rock valcera "Četveroredna istrijanska" u koju su aranžirane i poznate davorije "Bella ciao" i "Bandiera rossa". Posljednja "Ajomič iderp, iderp" je ustvari uvodna "Predi, predi kći moja" emitirana od završetka prema početku.

Svi tekstovi su na istrijanskom što je na omotu znakovito naglašeno 'only for fans'. Jedina šteta je što nije ispisana postava koja je sudjelovala u snimanju ovog prijelomnog albuma.

Naslovi: 1.Predi, predi kći moja, 2.Elola Lola Bepi & Servola, 3.Lamuladeparenco, 4.E mio mari ze bon, 5.Servola & familija dei gobi, 6.Četveroredna istrijanska, 7.Ajomič iderp, iderp

Ocjena (1-10): 7
[  ]


GORI USSI WINNETOU - More bre splash (2008, Slušaj najglasnije)

52. album po redu koji je trebao biti 'martovska ploča 2008', no uslijed niza nepredviđenih okolnosti oko snimanja i razlaza standardne ekipe glazbenika koji su Francija redovito pratili na prethodnih nekih 40-tak albuma od 2003. do 2008., album je konačno realiziran negdje sredinom 2008. Prethodno je Nadan Rojnić - Biondo došao iz Švicarske 12.V u Pulu na godišnji odmor, snimio album i studijski ga obradio u Genevi s ekipom u kojoj su bili stanovita Simone (Švicarka, bubnjarka iz Geneve), Suke i Henry, a od glazbenika ovdje su prisutni Valter, Dejo Gotal i sam Franci. U situaciji koja nije bila nimalo optimistična što Franci navodi uz gomilu psovki na omotu, uz minornu ekipu klasične rock postave bas-bubnjevi-gitara osmišljen je album koji se ogledava kroz 'Gotalizaciju' (5 pjesama Dejan Gotala), 'Belijadu' (3 pjesme Damir Bačac - Belog) i 'Francijadu' (5 skladbi Francija).

E sad... Ne znam da li je to zbog ove ogromne količine Francijevih radova u posljednjih 5 godina i njegovim forsiranjem da obavezno mora svaki mjesec dana objaviti album ili nečem sasvim trećem o čemu bi se dosta toga dalo govoriti, ali njegov kreativni opus je u ovom trenutku bio pretrpan zasićenjem. Premda je ovaj album u sviračkom i produkcijskom pogledu na zavidnom nivou (uostalom kao i gotovo svi iz ovog 'mjesečnica' ciklusa), očigledno je da ovako 'skrpan' album od tekstova koje je držao neke dvije godine u svojoj borši i nije neko remek djelo već zbirka nabacanih djela. Prvi dio 'Gotalizacija' su humoreske o turističkim hedonizmima prožetim individualnim razglabanjima o ženama, plivanju, moru, suncu, ljetu, hladnoj vodi, vjetrovitim danima i sličnim stvarima gdje se izdvaja 9 i pol minuta dugačka "Gremo priko ili ufatio me grč" u kojoj se nalazi refren 'more bre splash' po kojem je album i nazvan. Naravno, Franci se po običaju dobro zabavlja (kako kaže 'bolje ga je izgubit, nego nać'), tako da se u drugom dijelu albuma 'Belijadi' prepušta zafrkantskim tekstovima o gubitniku - "Između sraza i uma t.j. srazum" ('koji ti je kurac, neznam jel sam sretan...), "Ukratko" ('gluperija, bezvezarija i kurčeva pizdarija - nikad kraja, jebote, strmo za popizdit') i u skroz šašavom naslovu "Najboljša piesma o ljubavi ikad nenapisana" kojoj se čovjek jedino može smijati kako netko može iz obične bedastoće napraviti nešto još blesavije, onako bez fabule i sadržaja koji ne govori o ničemu, a istovremeno ima mnogo smisla za humor i ironiju ka ljubavnim pjesmama. Zadnji dio 'Francijada' je glazbeno najkompaktniji, a i tekstualno najprepoznatljiviji segment uobičajenih Francijevih opsesija sa svime i svačime. Od holesterola kojeg ponavlja valjda stotinjak puta (naslov "Uf, uf - dedikejted a Sign. Jule"), preko kojekakvih individualnih pričica, pikanterija i obaveznih vulgarizacija. Na koncu, ovim albumom se jasno uočava da mu nova ekipa bez Marin Alvira, Josip Maršića i kompanije koja ga je pratila nekih 5 proteklih godina nije uhodano atmosfersko okružje za kreiranje cijelovitih i dorečenih ne samo pjesama, već i albuma.

Naslovi: 1.Intro - anex piesmi Sretno Nova 2008., 2.Gore ne more, 3.Pirati, 4.Gremo priko ili ufatio me grč, 5.Omi come!!!, 6.Njušin borovinu, gaće mi se suše, 7.Između sraza i uma t.j. srazum, 8.Ukratko, 9.Najboljša piesma o ljubavi ikad nenapisana, 10.Uf, uf (dedikejted a Sign. Jule), 11.EGO survivalik, 12.Humanizam i renesansa, 13.La vie Sapruge sono infinite, 14.Gori Ussi - Doli Pussi

Ocjena (1-10): 6
[  ]


GORI USSI WINNETOU - Sotto voce, masaže iz garaže (2008, Slušaj najglasnije)

Po naslovu albuma bi se moglo zaključiti da je riječ o nekakvom garažnom rocku, ali malo brus... Ima u Franciju još uvijek snage kako kaže, da mu je Dejo Gotal zapalio već ugasli fitilj. Nije Franci samo čovjek od one žestoke rokačine, eksperimentalnih, elektronskih i inih rock projekata, zna se on snaći samo i o kruhu i vodi. Ovaj album to najbolje prikazuje. Napravio je album samo s pomoću akustične gitare i vlastitog vokala. Nije tipični unplugged, niti čudesan, ali je u svakom slučaju vrijedan poštovanja zbog jednostavog ekscentričnog pristupa njega i Gotala, kao i tromboniste Valtera koji je 'čuvar ključa arene'. Ali po prikazanih 45 minuta albuma, Valtera nigdje. Samo Franci i akustična gitara u skroz šašavoj, ali originalnoj varijanti. I jedna novina, Franci umjesto pratećih instrumenata mnogo pažnje posvećuje improvizacijama kako zamišlja da bi ekipa koja je oko njega mogla svirati. Koga nema, bez njega se može (a i mora). Jako zanimljivo djelo za domaću underground snagu koja se bavi akustičnom glazbom poput primjerice Čopora, Lotus, Voland Le Mot, Balans, pa i nekih drugačije orijentiranih izvođača. Prvi na pamet mi padaju Disciplina Kičme, a od svjetskih aduta tu je uvijek prisutan duh Captain Beefhearta, Frank Zappe i Tom Waitsa, a novina je vokalna extended tehnika Meredith Monk koju čini mi se Franci nikada do sada nije ovako obilato koristio. Stoga je ovaj album nešto posebno u njegovom opusu gdje se razvalio do daske i hvale vrijedan je u njegovom opusu. (oni koji znaju što su The Residents znali raditi i skrnaviti, ovo je otprilike sličan scenarij u pomaknutoj unplugged varijanti).

Na samom početku albuma Franci odmah kaže da je 'ovo djelo samo za one koji ga bez obzira na sve zaista vole i da misli da ovakvo sranje nitko još nije snimio jer mnogo muzikanata je ustvari jako iskompleksirana čeljad koja želi da im pjesme zvuče bolje nego što to one jesu'. Kaže da ovaj album nema koncept i da mrzi disciplinu, te da je ovo besramna nova ploča mada je on sam po sebi vrlo sramežljiva osoba. Te dodaje 'ajde, sad poslušaj i izdrži do kraja, dragi slušaoci i slušalice, ljubim vas, cmok'. I onda nakon ovog govornog intra ("Uvod") slijedi posve otkačeni komad "Fiorin looking januar 2004" koji je napravljen od nekakvih ritmičkih hip-hop/metal melodijskih škriparija koje zvuče kao režanje gudalom po raštimanom violončelu s hrapavim Francijevim vokalom koji improvizira na način 'vox extended' tehnike poput Meredith Monk gdje se spominju 'hučka-kučka šarenih očiju, glumataj, laži sipa iz rukava, bjelica, crnica, sipica, si-pica, ma kurac, pi, pi, pi... pizdurnina, ima srce u mozgu, a mozak u kurcu, pensiri na kurac, kurčinu uuuuuuaananaleeaaooj, oghmbrr, a u pičku materinu, cmok'. A u pozadini svega toga stoji melodijica iz muzičke kutijice za Božić i Novu godinu. Ha-ha-ha! "Fiorin looking 9.febraj 2004" je atonalni eksperimentalni komad za akustičnu gitaru gdje Franci odlazi u komičnu zafrkanciju prema ženskom rodu gdje puno pažnje posvećuje vokalnim improvizacijama, a na kraju kaže 'u jebote, al sam ga nasrao...' Ha-ha-ha! Naredna "Rock caffe looking dvanajsti misec 2004" je otkačeni elegični blues za akustičnu gitaru ('pizda priča njemu, a Mariva drka mene') gdje Franci opet mnogo improvizira s vokalom, a ne bih se čudio da je djelomično bio i nadahnut onim skroz šašavim nastupom Marka Brecelja na zatvaranju Močvare 16.IV 2008. koji je osobno izjavio da je bio takav jad kojeg bi najradije zaboravio čim prije. Ali Franci ga je ovdje odvalio u puno boljem izdanju s mumljanjem i nabacnim teksturama gdje se između ostalog spominju i 'sve ptičice iz gore, vratiti će na more' i 'užitak plus PDV, jebote pokojni Franjo, coca-cola i hamburger'. Kroz naredni set skladbi već se naziru konture melodija, osobito u "Mops looking šesti miesec 2006" koja je odsvirana u komornoj kabaretskoj session atmosferi pri čemu Franci i dalje forsira vokalne improvizacije uz svega nekoliko dobačenih stihova, zna se, o pički koja je ničim izazvana doletjela na stol. I onda dok se izdrži ovaj prvi dio albuma, nastavlja se s neobičnim eksperimentalnim blues zavrzlamama i Francijevim 'vox-extended' manipulacijama gdje fućka, ispušta kojekakve zvukove, doslovce se šegači i pri tome namjerno ispada iz takta i pjeva ponekad apstraktne tekstove koji djeluju kao nabacane sličice 'kako znaš da imam dlakavi stomak, to zna samo Arinka i sve će to doć na svoje, Srbi na vrbu, Hrvati na Srbe, smokva na lipu, kontenjer na kurac, irisi na večeru, trava u dupe, svoje u tvoje, jebemti mater u dvoje... i evo ga, boli me kurac, neću ponoviti, jebe mi se kako je, puca mi kurac, jebe mi se kako je, tako će ostat' (pjesma "Garaža looking 6.maja 2008"). Do kraja albuma Franci se na način ispušnog ventila oslobađa svega što ga je svih proteklih godina opsjedalo; od zvijezde petokrake ('nakon svega nema ništa' "Fiorin looking 30.maja 2008"), slijepih ulica koje zaseru rotvajleri, politički lijeve-desne opcije i nadahnućem kako 'bi bilo lipo da postoji pakao' ("Mops looking svaki dan sve duže"), do nedavno završenog nogometnog europskog prvenstva ("Euro 2008, TV looking, mops brzdej") o kojem Franci kao pravi navijač nema pozitivno stajalište. Već sam se uplašio da Franci nije obolio od raka jer spominje 'kancerogen', no pogledam neke svoje bilješke koje uredno vodim što se tiče Hrvatske nogometne reprezentacije na velikim takmičenjima i onda shvatim o čemu je riječ... Ovaj umjetnik je opisao utakmicu između Hrvatske i Turske odigranu 20.VI 2008. u Beču kroz nekoliko nabacanih vokalnih fragmenata svoje vox-extended tehnike pri čemu spominje 'od A do Ž, od I do S, sada grrrr... kancer me, a pičke (navijačice) kokodaču, dečki loptu žvaču, svaka rupa nađe zakrpu, a gre mi na kurac overdose (vjerojatno produžetak utakmice), primitivizam emocionalnog sportskog čopora, fujem ja... ufff! (penali). Nadam se da ne treba spominjati tu utakmicu četvrtfinala kada je Hrvatska ispala na penale... A na kraju ovog djela se našao instrumetal "More bre splash" istoimenog prethodnog albuma. Ponekad moji prijatelji koji su u totalnom undergroundu znaju reći za neki album 'ovo je savršeno', a ja ću reći za ovaj album samo da je odličan. Kvalitetno zafrkantski odrađen na umjetničkoj razini koja nikad do sad nije bila prihvaćena kao forma za velika priznanja. Franciju se doslovce živo fućka za to hoće li netko njegove stvari svirati na radiju ili će netko pljuvati po njegovome radu. On je prijatan čovjek i glazbenik sa sasvim normalnim kriterijima razmišljanja da može biti i kućni prijatelj, a u drugu ruku, može biti opasni vokalni neprijatelj ako mu stanete na 'žulj'. Ovakva velika legenda može si dopustiti i ovakve poteze. Franci je genijalac za maleni krug ljudi i ako ovaj album u prvom izdanju proda u nekih 200-300 komada biti će pravi uspjeh. Jednog dana će netko spomenuti ovaj album kojeg većina zasigurno neće prepoznati kao jedno od njegovih boljih djela.

Naslovi: 1.Uvod, 2.Fiorin looking januar 2004, 3.Fiorin looking 9.febraj 2004, 4.Rock caffe looking dvanajsti misec 2004., 5.Fastfood looking 9.febraj 2004, 6.Mops looking šesti miesec 2006, 7.Yugo looking 8.mart 2008, 8.Garaža looking 6.maja 2008, 9.Fiorin looking 30.maja 2008, 10.Mops looking svaki dan sve duže, 11.Euro 2008, TV looking, mops brzdej, 12.More bre splash (instr.)

Ocjena (1-10): za obožavatelje: 9
za običan puk i objektivne kritičare: 1 (nema hita i radifonične pjesme)

horvi // 15/10/2008

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Moon's Milk (In Four Phases), reissue

COIL: Moon's Milk (In Four Phases), reissue (2024)

| 30/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: It All Comes Down To This

A CERTAIN RATIO: It All Comes Down To This (2024)

| 29/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Mummies and Madmen Grow Dark In The Sun

MUMMIES AND MADMEN: Mummies and Madmen Grow Dark In The Sun (2024)

| 28/04/2024 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: His Fair Lady

MATEJ KRAJNC: His Fair Lady (2024)

| 28/04/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Levels of Perception

PESTILENCE: Levels of Perception (2024)

| 27/04/2024 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*