Promijene su bile neizbježne. Nakon fantastične turneje, svjetskog uspjeha albumom "War" i postavljenom visokom kompozitorskom i produkcijskom razinom, nužno se pribjeglo sistemu ne-ponavljanja već odrađenog. Nova inspiracija je pronađena u vatri - atomskoj bombi, drogi, prikazu apokalipse, ali i pozitivnim izgaranjima - ljubavi, strasti, borbi za pravdu i jednakost… Da bi se postigla odgovarajuća kvaliteta novog zvuka u pomoć je pozvan majstor ambijentalne, eksperimentalne i elektronske glazbe Brian Eno koji u početku nije shvaćao što jedan rock band želi s njime napraviti. Album su snimali tri mjeseca u irskom dvorcu Slane te u studiju Windmill Lane u Dublinu. Brian Eno je postigao sasvim neočekivani rezultat - u već ambijentalno okružje glazbe U2 kakvu su radili na prethodnim albumima unio je mnoštvo eksperimenata, zvukova sinthesyzera i različitih producentskih zahvata što se odrazilo potpuno novim, modernim, originalnim i svježim U2 zvukom kakav im Steve Lillywhite očigledno nije mogao omogućiti. Sirovost gitarskog zvuka se preselila u elektronske zvukove moderne produkcije tako da ni sam gitarist The Edge nije siguran za neke dionice da li ih je on odsvirao ili su tako ispali naknadnom produkcijom od nekih "otpadaka". Na album su po prvi puta uvršteni i gudački aranžmani, te se izgubio zvučni zid jednakosti - svaka pjesma je produkcijski obrađivana drugačijim tretmanima, različitim procesorima i inim zahvatima, tako da album zvuči kao bijeli ambijentalni soul- rock (pogotovo pjesme "Indian summer sky", "Unforgettable fire", "A sort of homecomming" i "Elvis Presley and America"). Veliki hit postao je singl "Pride (in the name of love)", a album sadrži i njihov novi standard za ultimativni koncertni favorit, pjesmu "Bad".
Kooperator produkcije bio je Daniel Lanois.

horvi // 29/09/2003