Osim novog U2, jedan od albuma koji sam s nestrpljenjem očekivao je novi album starog pozera Mozzera. Uz zadnja dva fenomenalna albuma, svatko je razmišljao dal može još jednom ubosti u sridu.

Osim što ima zarazni gitarski rif, pjesma koja otvara album ima i odlično ime. Something is SqueezingM y Skull! Dovoljno bolesno za Morrisseya!? NE! Sljedeća je Mama Lay Softly On The Riverbed, sa stihovima Mama, why did you do it? Mama, you'll go to it... Was it the pigs in grey suits Persercuting you?, koje uopće netreba objašnjavati. Vrlo bolesno!

All You Need is Me i That's how People Grow Up, koje su poznate s prošlogodišnjeg "Greatest Hits" najavilesu gitarističko prženje, no da će se to događati tijekom skoro cijeloga albuma, vjerojatno nitko nije očekivao. Tomu je zasigurno zaslužna ekipa koja već treći album nemože pogriješiti, a sad je odlučila skoro do kraja odvrnuti pojačala, pa šta bude.



When Last I Spoke to Carol ima galopirajući ritam i one mexičke trube, koje su uvijek iste al uvijek me obore. It's not Your Birthday Anymore je petominutna gitaristička oda, koja završava krešendom i taman bi bilo dobro da ona i zatvara album. Iza nje, klasična balada prožeta gudačima You Were Good in Your Time, zvuči ko razrijeđeni sokić; Sorry Doesn't Help Us, sa stihovima You Say Live and Let Live, kao nešto što smo već stoputa čuli; a I'm OK By Myself, kao pjesma koja nebi trebala zatvarati nijedan album, a kamoli ovaj.

Spretnijim razmještajem pjesama, ovaj album bio bi malo "jači". No, to se ionako može u Winampu ili bilokojem drugom programu srediti.

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 03/02/2009

PS: Iako sam mislio da je gola guzica na umnutarnjem omotu "Greatest Hits" krajnji domet, prevario sam se...