Da su arty-osamdesete u trendu, pokazali su planetarno popularni INTERPOL, RAVEONETTES, YEAH YEAH YEAHS, THE RAPTURE…, no STELASTARR* su u tome otišli i korak dalje. Uglavnom oni su mladi, odrasli su na college rocku devedesetih (PIXIES, BREEDERS...) i slušali su ponešto post panka i njuvejva (TELEVISION, TALKING HEADS, THE CURE...), jer ipak su iz njujorka, kolijevke panka, dodali malo zaboravljenih brit-pop zvukova i dobili simpatično djelce koje uopće ne zaostaje za sličnim uratcima već gore navedenih bendova.
Ipak, izgleda da su moji/njihovi heroji, PULP, puno utjecajniji i poznatiji nego što sam ja ikad mislio, a možda i oni sami. Jer, kad neko nazove pjesmu Pulp Song i ona vuče na Common People, pa još i glas u nekim pjesmama vuče na Jarvisov... In the Walls je klasični novovalni hit, Jenny ko da je izašla iz Frank Black/Kim Deal radionice, A Million Reasons je prvi susret s Jarvisovim klonom. My Coco jest disko hit, ujedno i novi singl, koji će ove godine u svim svojim remixevima zavladati plesnim podijima. Onda malo odmora uz nepotrebne No Weather i Moongirl, pa slijedi PIXIES explozija uz prvi singl Somewhere Across Forever i za kraj opet malo diska uz spomenutu Pulp Song. Veselo, zgodno i nostalgično!!!
A imaju i zgodnu basisticu…

ocjena albuma [1-10]: 8

pedja // 14/02/2004