Belgijski CECILIA::EYES osnovani su 2004, a u grupi su od početaka do danas Christophe Thys (gitare), Xavier Waerenburgh (bubnjevi, klavir, ksilofon), Pascal Thys (bas), Michael Colart (gitare) kojima se prije tri godine pridružio i Gauthier Vilain (giitare, semplovi, vokal). Dosad su objavili jedan EP i dva dugosvirajuća uratka.

Nihova instrumentalna mješavina mračnih, sporih i bučnih pjesama u misli priziva današnje post-rock prvoborce, ali i shoegaze heroje iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Kao osnovna razlika u odnosu na prošli album ističe se ćešće korištenje semplova i izraženiji lupanje po bubnjevima. Pjesme koje otvaraju album, Like Wolves i For the Fallen, puno više duguju dream-pop gitarama nego post-rock gitarama i predivan su uvod u apokaliptičnu priču koja slijedi. Anthem for Doomed Youth je poema britanskog vojnika i pjesnika iz prvog svjetskog rata Wilfrida Owena koja priča o ratnim strahotama, i tu je pročitana uz zastrašujuću muzičku podlogu, a koja završava sa znakovitim riječima "The art of war is simple enough / Find out who your enemy is / Get at him as soon as you can / Strike him as hard as you can / And as often as you can and keep moving on".



Uz Four Lost Soldiers koja svojim polaganim uvodom i prelaskom na uznemirujuć ritam bubnjeva krećem se po ratnim zgarištima i lutam ratištima bez ikakvog cilja i odluke. Uz The Departure odlazim u nepoznatom smjeru, moja duša više nije uz tijelo a za mnom nema ni molitve, ni zvona ni domovine (No Prayers, No Bells, No Homeland). Svaka od pjesama u potpunosti opravdava svoj naslov, a time i zlokobni naslov cjelokupnog albuma.

Ovo je album prepun emocija, razmišljanja, velikih gitara i bubnjeva. Ovo je grupa koja zaslužuje preći granice svoje države. Iako postoji mnogo razloga zbog kojih bi mogli kupiti ovaj album, jedan od njih je svakako i box u kojem je priložen cd s nekoliko umjetničkih razglednica, što je hvalevrijedan potez izdavača i benda.

ocjena albuma [1-10]: 9

pedja // 04/06/2010