home > mjuzik > Philosophie, bien-etre & crimes passionnels

kontakt | search |

LE COUP DU PARAPLUIE: Philosophie, bien-etre & crimes passionnels (LCDP, d.i.y., 2010)

Veoma ugodno debi iznenađenje belgijskog rock-trojca koji je svoju indikativnu inspiraciju pronašao u starim krimićima i sci-fi filmovima.

Belgijski alternativni rock trio sastavljen je od glazbenika iz tri Valonskog grada (Charleroi, Namur i Liege), a startao je s radom 2007. u postavi Regis Michaus (vokal, gitara), Ludovic Huobion (bas) i Niko Khapth (bubnjevi) kojeg je samo par mjeseci kasnije zamijenio Olivier Dreze. Na njihovoj myspace stranici nema baš puno informacija, pa čak niti slika, tako da se ne može mnogo toga saznati. Prije ovog debi albuma objavili su samo EP "The Mac Guffin" 2008. godine, nemaju izdavača, a svoju glazbu opisuju kao atmosferični spoj melodija i starih sci-fi filmova pretvorenih u rockerski senzibilitet mračnih, često i šizofreničnih fabula. Za vrijeme koncerata paralelno sa svirkom emitiraju video projekcije (vjerojatno sa izabranim filmskim kadrovima). Naziv banda Le Coup Du Parapluie (u nastavku LCDP) znači 'opseg kišobrana' što jasno predočava i crno-bijela ilustracija na samom omotu ovog debi albuma koja priziva u sjećanje duh mračnih gangsterskih krimića (a i stripova) iz 50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća. Usko je povezan i naziv albuma "Philosophie, bien-etre & crimes passionnels" (filozofija, dobrobit i zločin iz strasti) čiji se tok svodi na filmski koncept vrlo turobnog i dramatičnog art krimića punog ubojstava i insinuacija na zločine. Interesantna je činjenica da neke skladbe imaju nazive na francuskom jeziku, no svi tekstovi su otpjevani na engleskom, a na samoj naslovnici naziv albuma je odštampan na bugarskom. Naravno na ćirilici.

Album ima 10 kompozicija koje se u širokom luku kreću smjerovima alternativnog rocka, no od njega se neprestano odbijaju kružeći po različitim teritorijima s mnoštvo eksperimentalnih faktora progressive strukture, post-rockerskih, math-rock i noise designa, te neprekidno mijenjaju atmosferične detalje koji sežu od jazzy fragmenata do kratkotrajnih momenata pastorala i elegija. Elektronski prizvuk syntha i povremenih efekata dodaje im određenu futurističku dozu, tako da je njihov stil osobito inovativan, pa čak i unikatan, a iskreno govoreći, baš i ne mogu pronaći nekog sličnog izvođača s kojim bi imali neke zajedničke poveznice. Kompozitorski su najbliskiji progressive adutima (od ranih Genesis do Mars Volta i Tool), no ta paralela se svodi samo na aranžmanski zahtjevne strukture s mnogim izmjenama melodija i tempova, dok su raščlanjivanjem svih tih fragmenata zvučno negdje u fahu koji obuhvaća new-wave, post-punk, post-hardcore, post-rock i alternativni rock (od XTC preko Fugazi do Don Caballero, Liars i Menomena). Termin alternativni rock je posebno naglašen; LCDP nemaju nekih indikativnijih poveznica sa klasičnim indie-rock predznakom koji obuhvaća sve i svašta (od undergrounda do komercijale); njihova glazba ne pokazuje nikakve sklonosti ka stetreotipnim indie šablonima koji su često fokusirani ka želji za uspjehom, tako da je od ovih 10 komada vrlo teško pronaći neki relevantan izbor za klasičan radio singl. Možda jedino uvodna "Bens and break fast", te rasplesano riffiodna "Colonel mustard with an ak47 in the library" zbog svoje kratkoće (3 minute) i donekle pristupačne rock forme, no njihovi vrlo mračni i morbidni tekstovi daleko su od radiofriendly statusa. Kosturi kompozicija su veoma bogati i premda su puni različitih melodija i improvizacija nisu prenatrpani već su vođeni vješto osmišljenim gradacijama koje se stepenasto nadovezuju u relativno ravnomjernim intervalima u kojima ne postoji predvidljiv korak. Tj. građene su tako da neprestano uvode u sve dublje i dublje transformacije s bezbroj kreativno maštovitih melodijskih riješenja. Pojednostavljeno, skladbe kreću iz osnovne melodije na koju se povezuje slobodan format, a svaka ponaosob je gotovo drugačijih kompozitorskih načela što sasvim jasno govori o tome da su LCDP visoko kvalificirani tvorci koji su već na prvom dugosvirajućem ostvarenju postigli vrhunac kakvog mnogi izvođači dosegnu tek nakon višegodišnjeg sazrijevanja stvarateljskog procesa. Očigledno je da su ovo troje glazbenika pekli i čeličili svoj zanat kroz brojne rock sastave koji su vjerojatno prolazili mnoge žanrovske transformacije budući da u malom prstu imaju sve vitalne postulate glazbenih stilova rocka unazad 20-30, pa i više godina. Po slikama na omotu reklo bi se da su to momci u ranim 30-tim godinama života koje su taman pogodne za ovakve istraživačke poduhvate.
[  ]

Što se tiče samih pjesama, one se kreću od brzih (uvodna "Bens and break fast" i "La traverse du desert eagle", te pretposljednja "90%Ir + 10%Pt + 0,28mm3 ricine") do mid-tempo ("The setup" i završna "Bulgarian umbrella" u tango ritmu) i laganijih ("La chasse a la baleine"), no sve one odreda su varijabilne protežući istodobno i suprotne tempove. Vokal Michausa je melodičan i sugestivan; isprve sam čak pomislio da je riječ o crnom pjevaču jer baršunasta boja i način izvedbe asociraju na Seala s psihodeličnim prizvukom, a veoma je impresivna činjenica da je praktički čitav album odsviran samo na tri klasična rock instrumenta (gitara, bubnjevi, bas) s kojima je band stvorio pun zvuk. Već ranije spomenute elektronske finese (samplovi, sitni efekti) i klavijature samo obogaćuju njihov senzibilni eksperimentalni ekscentrizam. Na omotu albuma spominje se Fra Vincent kao pridruženi klavijaturist, pa je vjerojatnost da im on te efekte izvodi na koncertima. Jedan od istinskih bisera albuma je 8 minuta dugački instrumental "Le loup dans la bergerie" gdje nižu sve već ranije spomenute kompozitorske kreacije, a sitni manjak albuma razabire se kroz tijek radnje gdje se stvara osjećaj da bi djelovi nekih kompozicija bili efektniji da su žešči, nabrušeniji i distorziraniji.

"Philosophie, bien-etre & crimes passionnels" je uistinu impresivan debi album veoma obečavajućeg banda pred kojim stoji svijetla perspektiva unatoč mračnoj tematici. Gusti aranžmanski slojevi ponekad mogu slušatelja izbaciti iz takta jer je i nakon nekoliko slušanja teško razlikovati skladbu od skladbe koje nemaju lako upijajuće melodije i detalje, no njegova psihodelična progressive pozadina, uvjerljiv senzualan vokal Michausa, mračna fabula i vješta sviračka kompetentnost jednostavno tjeraju da se ponovno vraćate njemu i analizirate ga poput art filma.

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 31/08/2010

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Crta

IVAN KAPEC 5TET: Crta (2020)

| 23/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Neon Noir Erotica

DAGGERS: Neon Noir Erotica (2020)

| 22/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Čekić i strijela

3 ZVUKA BUDUĆNOSTI: Čekić i strijela (2020)

| 21/10/2020 | horvi |

>> opširnije


cover: Feuer

(DOLCH): Feuer (2019)

| 21/10/2020 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Eau Rouge

DEATHMAZE: Eau Rouge (2020)

| 20/10/2020 | horvi |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*