home > mjuzik > Of Kingdom and Crown

kontakt | search |

MACHINE HEAD: Of Kingdom and Crown (Nuclear Blast/ Imperium, 2022)

Dobra vijest je da glavni mašinist nije potpuno uskočio na mainstream kolosjek via 'downtown' kao što je to dao najaviti EP "Arrows in Words from the Sky" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=30740 prije godinu dana. A druga da je odmah na startu ovog jubilarnog, 10. po redu albuma upriličio najdulju stvarčinu u karijeri - "Slaughter the martyr" od čak 10 i pol minuta. Do sada mu je taj rekord studijskih varijanti držale pjesme "Supercharger" (2001), "Descend the shades of night" (2003), "Block" (2005), "Sail into the black" (2014) i "Heavy lies the crown" (2018) vrzmajući se oko 7 i pol do 8 i pol minuta, te one komadine "Clenching the fists of dissent" i "A farewell to arms" s pretjeranog "The Blackening" (2007) gdje je na bonus cd-u priložio i pun kufer obrada.
[  ]

Sljedeća novina je studijski bubnjar Navene Koperweis, drski plaćenik koji lupa kad se dobro plati, evo gostovao je Whitechapelima na albumu "The Valley" www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=29090 (2019), a ima u karijeri svačega od technical deatha do dubstepa i elektronike. Godinama prisutan Dave McCain se 2019. vratio svojoj staroj thrash ekipi Sacred Reich, a novim bubnjarom je postao Matt Alston, no Flynn mu nije dozvolio da učestvuje na sessionu. I sad razmotrimo: glavni gazda mašinist Robb Flynn (vokal, gitara) je već desetak godina jedini originalni član, ima i novopridošlog gitaristu, akademski obrazovanog Waclaw Kieltyku iz poljskih Decapitated, ali ne treba se zanositi ushićenjem da će ga uspjeti zadržati na dulje relacije. Kieltyka je ovdje odigrao veličanstvenu igru, no tko zna što mu se mota po glavi nakon incidenta kada je 2017. bio optužen za silovanje na američkoj turneju izvukavši se sa jamčevinom od 100.000 dolara...
[ Machine Head ]

Machine Head   © 2022

Ipak, ovo nije prvi puta da se Flynn našao gotovo sam bez ikoga, a zna se kako su mu puzanja iz agonije završavala. Posljednje je bilo katastrofalno, album "Catharsis" (2018) je toliko bio loš, čak i očajan da ga nisam imao srca skrnaviti recenzijom, no evo, ovdje se vraća iz pepela poput feniksa sa koliko-toliko zanimljivom pričom potaknutom Netflixom i obiteljskim preokupacijama, odnosno metaforama oko odlazaka članova benda iz 'kraljevstva' odričući se 'krune'. Prate se dva paralelna lika ravno iz imaginacije filmskog scenarija unakrsno pretrpani zlobom, netrpeljivošću, smrću, razaranjem, a sve zbog nesretne ljubavi što nimalo nije tipičan klišej karizme benda u nadahnuću i inspiraciji, ali kao čista promjena, ajde-de. Pokušava se prilagoditi trendovima svjetonazora da moderni metalci odavno više nisu klasični grubijani skloni ekscesima i incidentima. Nažalost, mnogo je tu tekstova od čak 13 vokalnih pjesama izravno jezivih, bezumnih, pa čak i besmislenih kotrljajući se u jednodimenzionalnosti s pokušajima umjetne dramatike, a i valja spomenuti nezgrapno korištenje slova 'ø' u naslovima pjesama s ciljem nekakve suvremene vikinške egzotike. Ima ih čak 13 puta, a u principu s time se ne dobiva ama baš ništa.



Početnih nekoliko pjesama stvarno udara - "Choke on the ashes of your hate" i "Become the firestorm", uostalom izbačeno je čak 5 singlova uz spomenuti "Arrows in the words from the sky" koji, na svu sreću ipak nije najjači dio repertoara, zatim lagani upliv u komercijalne strukture s "My hands are empty" čiji bi se vokalni melodični uvodnik rado dopao gledateljstvu TV serijala "Igre prijestolja" i "Vikinzi", a bome se neprekidno ponavlja kroz 5 i pol minuta pokušaja stvaranja velikog Machine Head hita. "Unhallowed", još jedan od singlova je u umjerenom, tromom tempu, očekivano s malo gothic-doom Paradise Lost patetike kada metalci zažele zvučati poput Depeche Mode, dakako, na to padaju meka srdašca, pa tko zna, možda čak i Depeche Mode požele obraditi ovu stvar. Mogla bi zgodno upaliti. Evo, pokazuje se da nakon The Cure metalci vole i Depeche Mode...



Ako volite srcedrapajuće pjesmuljke depresivno-tugaljivog senzibiliteta, ima ih, ali valja spomenuti i one brundavije u drugom dijelu albuma. "Kill thy enemies" dođe tek kao popuna 'black' Metallice, može se sipati hard-rock kajgani Divljih Jagoda, još jedan singl "No gods, no masters" pogoduje usponima i padovima, grlenim melodičnim arijama, skokovima u groove i traganju za novim, mogućim radio hitom, "Bloodshot" vraća u četvrtu-petu brzinu s malo klasičnog thrasha, a "Rotten", već ranije realizirana na onome EP-iju može tek proći u nedostatku friških ostvarenja nasljednika Pantere, RATM i System Of A Down koji se baš i ne pojavljuju na visokom kreativnom nivou. Valja ih tražiti po undergroundu istočne Europe, ima ih...



Album je ispresjecan s nekoliko kraćih instrumentala prateći taj imaginarni tijek filmske fabule, istina, sve ovo jako dobro 'sjeda' na svoje mjesto, ništa ovdje nije bezveze unatoč onome uslovno rečeno promiskuitetnom najavnom EP-iju koji je dao do znanja da bi moglo biti svega i svačega što se na koncu i dobilo. Plus solidno moćan predzadnji instrumental "Exteroception" s technical/math/industrial referencama i fina sjetna akustara "Arrows in words from the sky" kakvu mogu bez problema potpisati Alice In Chains i Pearl Jam, pa i Ozzy Osbourne. Zvanična verzija albuma je 60 minuta, produžena 70 minuta; obje su predugačke, ali na račun velikog imena i reputacije se slušaju, nitko ovdje neće ništa osobito dobiti, a niti izgubiti jer nema baš nekog salbažnjivo šokantnog materijala i snažnih udarača kakvih je bilo na, sada se pokazuje, sjajnim albumima "Unto the Locust" (2011) i "Bloodstone & Diamonds" (2014). Ono skrnavljenje "Catharsis" valja zaboraviti, a ovo je ovakvo kakvo jeste, puno bolje, za barem 10%, a to je taman bacanje udice za moguću kandidaturu Grammy u metal kategoriji.

Naslovi: 1.Slaughter the martyr, 2.Choke on the ashes of your hate, 3.Become the firestorm, 4.Overdose, 5.My hands are empty, 6.Unhallowed, 7.Assimilate, 8.Kill thy enemies, 9.No gods, no masters, 10.Bloodshot, 11.Rotten, 12.Terminus, 13.Arrows in words from the sky, 14.Exteroception, 15.Arrows in words from the sky (acoustic)

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 02/09/2022

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Pločša

MATEJ KRAJNC: Pločša (2022)

| 06/10/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: The Revenge of Heads on Fire

WHITE HILLS: The Revenge of Heads on Fire (2022)

| 05/10/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: Monoscape

DICHOTOMY ENGINE: Monoscape (2022)

| 04/10/2022 | horvi |

>> opširnije


cover: All whores

Bøltorn: All whores (2022)

| 04/10/2022 | marko šiljeg |

>> opširnije


cover: Sacrificial Death

CARNAL DESECRATION: Sacrificial Death (2022)

| 03/10/2022 | marko šiljeg |

>> opširnije


> chek us aut!
> diskografija
cover: Of Kingdom and Crown

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*