home > mjuzik > 50!, box set

kontakt | search |

NEU!: 50!, box set (Grönland Records, 2023)

Zna se, da nije bilo ovih ugodnih ekscentrika krautrocka, stil David Bowiea, Brian Enoa, Throbbing Gristle, Iggy Popa, Gary Numana, Ultravoxa, Joy Division, Simple Minds, Public Image Ltd., Wire, The Fall, Teardrop Explodes, Siouxsie And The Banshees, Bauhaus, Sonic Youth, Einsturzende Neubauten, Coil, Primal Scream, Radiohead & Thom Yorka, Stereolab, Oasis, Tortoise, čitavog experimental, space, post-rocka, dobrog dijela electro/ synth-popa/ dark-wavea i još koječega sasvim sigurno ne bi izgledalo tako kao što je znano. A sam taj pogled na spisak navedenih veličina dovoljno govori o daljnjim utjecajima na razvoj scene u određenim periodima koliko god trabunjali o nekim, danas možda i nebitnim prethistorijskim artefaktima što se svako malo pomaljaju kroz neka peta-šesta-sedma koljena naraštaja u raznoraznim oblicima IDM, EDM, indietronice, electronice, hipsterskih prenemaganja otkrivanja tople vode, pa čak i techno/ trance/ minimal/ post techno obligacija uz neizostavan trag što je utkan u onu branšu spomenutih post-rock/ post-pop/ indie-pop i sukladnih postmodernističkih frakcija 21. stoljeća.
[  ]

[ Neu! with Conny Plank ]

Neu! with Conny Plank   © 1973

Neu! su nastali kao sporadičan otpadak prve postave Kraftwerk www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=6539 s kojima ne samo da su dijelili isti grad, nego i prostoriju za probe, te velikog i značajnog producenta, neslužbenog člana Conny Planka. Bubnjar Klaus Dinger (1946 - 2008) bio je prvi i jedini klasični udaraljkaš Kraftwerk došavši na poziv Ralf Huttera; s njima je drugovao godinu dana i radio na snimanju prvog albuma "Kraftwerk" 1970. godine, a pošto im nakon toga više nije bio potreban jer su počeli koristiti ritam mašinu, s gitaristom Michael Rotherom iz neuspješnog i marginalnog lokalnog benda The Spirits Of Sound u kome je bubnjar bio Wolfgang Flur, www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=31253 kasnije elektronski udaraljkaš Kraftwerk, pokreće bend Neu! u proljeće 1971. godine.



Već koncem iste godine snimljen je epohalni, skoro pa potpuno instrumentalni debi album "Neu!" koji je pokazao novo, osuvremenjeno lice krautrocka nakon prvih radova Can www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=14392 koji su stubokom mijenjali povijest rocka. Na njemu su radili kao dvojac, sve su sami odsvirali na 'žice i palice' nadmetajući se s 'motorikbeat' tempovima i brojnim nadosnimavanjima, pa premda im se zamjeralo u eksperimentalnosti proizašloj iz minimalističke jednostavnosti, dobili su neke pohvalne kritike na račun hrabrosti, a ploča je prodana u 36 000 primjeraka što je za ono vrijeme bio veliki uspjeh na underground sceni. Pjesma "Hallogallo", kao i dobar dio materijala prosto nevjerojatno zvuči kao da su bili elektronski bend, a ustvari sve te inovacije su proizašle iz vješto manipulirane Plankove produkcije izvlačenjem i usporavanjem gitarskih disonanti, te čudnovato miksanom ritmu u suptilnosti basova što pak asociraju na synth bas i samplirane beatove, dok je "Negativland" pak bila određena preteča industriala s uvodnim zvukovima kompresora i mašina fiktirajući još nerođeni post-punk stil kojeg će zasebno kanalizirati Public Image Ltd., Magazine, Joy Division i rani Simple Minds, te Bauhaus, a mjestimice i The Cure. Ono skoro pa instrumentalni album se jedino ne odnosi na mrmljavo falset falšanje u završnoj "Lieber honig" gdje Dinger pjeva poput žene uz pratnju japanskog bendža i posve rasplinute ambijentalne forme otvarajući, pak avangardne kutkove za stil koji će doći desetak-petnaestak godina kasnije, prvo kao new age, a potom prepoznat u neo-folk izričaju.





Drugi album "Neu! 2" realiziran početkom 1973. je već imao i elektronski dekor klavijatura i Farfisa klavira specijalno ugođenog kroz elektronske limitere, zatim obilje udaraljki, mnogo više koto-a (japanski bendžo), gitaru s 11 žica, te snimljene samplove iz ex/ interijera. Fluidne drone harmonije s debija nisu bile njihov generalni izum, ali neki smatraju da su umnogome utjecale na začetak drone stila kao i činjenicu da su nesvjesno gradili proto-punk eksperiment u dekonstrukciji stiliziranih manipulacija s trakama. Uvodna "Fur immer", a i "Neuschnee" su bile nastavak "Hallogallo" s puno više stiska na gitarsku distorziju, a kao i na debiju u plesnoj "Lila engel" Dinger nerazumljivo skiči, što je bio još jedan eksperimentalni doprinos budućim stilovima - technu i hip-hopu. Igrarije s ubrzanim snimcima upriličene su u "Neuschnee 78" i još nerođeni hardcore punk "Super 78", naravno na 78 okretaja nalikujući na bezvezariju proizašlu iz utjecaja Frank Zappe. Zanimljivo jest da je zastrašujuća proto-industrialka "Super 16" korištena u kineskom akcijskom filmu "Master of the Flying Guillotine" 1976., a trideset godina kasnije Tarantino je istu smjestio u čuveni "Kill Bill" s Umom Thurman. Mada to tako nije djelovalo te daleke 1973., budućnost današnje moderne glazbe je počela upravo od ova dva prva albuma.



Finalni album "Neu! '75" je bio agresivniji, eksperimentalniji i najpsihodeličniji rad Dingera dok je Rother preferirao ambijent vidljivo se razdvajajući u idejama, a postavi su se priključila još dva bubnjara - Hans Lampe i Klausov brat Thomas. To se još nije uočavalo u umivenom plesnom uvodniku "Isi" s klavirskim melodijama, no dobar dio je potom otišao u ambijente i spore vizure ("See land", "Leb' wohl"). Žestoka proto-punk pjesma "Hero" je inspirirana tada novim pojavama na sceni, između ostalih Johnny Rottenom i Sex Pistolsima koji su dizali svoju revoluciju, a Bowie je bio nadahnut njome nazvavši onaj legendarni album "Heroes" aludirajući na nju. Lirika na engleskom jeziku je imala i mnogo psovki 'jebeš novinare, jebeš napredak, jebeš etikete - vaš jedini prijatelj je novac!' davši do znanja da je njihov, bendovski kredibilitet slobodnih umjetnika i vizonara usko ograničen mainstream potrošnjom: nisu se uklapali u kurentno razdoblje, došli su prerano, a imali su najbolje i najhrabrije ideje. Vrlo slična je i završna "After eight", punkerska energija jednoobraznih riffova i minimalističnog karaktera. S druge strane "E-muzik" je umnogome utjecala na Ultravox, osobito na zadnji album s John Foxxom "System of Romance" (1978), a potom i na "Vienna" (1980), "Rage in Eden" (1981), a i "Quartet" (1982) albume, posebice ritam kojeg je 'maznuo' bubnjar Warren Cann za "We go" i proslijedio ga na synth-pop/ electro izvođače. Brian Eno je izjavio da su u 70-im postojala 3 velika ritma - Fala Kutijev afrobeat, James Brownov funk i Dingerov Neu! ritam. Nakon toga bend se rasturio ne dočekavši punk i sve pripadajuće derivate kojima su nesvjesno kumovali: Rother je počeo raditi s njemačkim Cluster i Harmonia, te Brian Enom, a Dinger je s bratom Thomasom (umro 2002.) pokrenuo La Dusseldorf (mnogo utjecali na Simple Minds remek djelo "Sons and Fascination/ Sister Feelings Call", 1981), kasnije i Die Engel des Herrn.



Između jeseni 1985. i proljeća 1986. Neu! se ponovno okupio s idejom o revitalizaciji u želji da ovaj puta konačno uspiju u komercijalnom aspektu, međutim izuzev nastupa na njemačkoj televiziji kada su promovirali radni snimak pjesmi "Crazy" u šašavom punk maniru plesnog popa s visoko ciktavim Klausovim vokalom i brojnim miksanim TV i radio reklamama"'86 commercial trash" s kojima su se izrugivali propagandi, ništa se nije poduzelo unatoč snimljenom materijalu s kojime, očito nisu znali što bi. Materijali nisu bili završeni do kraja jer su se ponovno vratile stare nesuglasice u idejnim i stilskim konotacijama, kombinirao se njihov luckasti stil s bespotrebnim new-wave medikamentima, istina, prerada "La bamba" kao "La bomba (stop apartheid world wide!)") je prilično blesava i nepotrebna, potom nejasna laganica "Schone welle", nešto brža "Wave nautrelle" što je ne bi napravili niti Depeche Mode, "Danzing" je imala neke konkretnije figure udarajući na angažirano mračnjaštvo Cabaret Voltaire, "Quick wave machinelle" je bio zakašnjeli new-romantics Ultravox/ Duran Duran/ A Flock Of Seagulls, "Bush drum" se pokušao poigrati s Japan "Tin Drum" pentatonikom istoka, jasno predočivši da su jednostavno izgubili kompas u novoj dekadi s brojnim promjenama stilova kojima su sami bili avangarda, a Conny Plank je prestao raditi s njima jer je obolio od raka grla i umro 1987., pa je album "Neu! 4" s takvim nedorađenim snimcima nespretno realiziran tek 10 godina kasnije, 1995. za japansku etiketu Captain Trip Records, da bi tek naknadno, nakon Dingerove smrti bio dorađen s još četiri gostujuća glazbenika (Georg Sessenhausen - bubnjevi, Michael Grund - bas, udaraljkaški zvukovi, te pratećim vokalima Jochen i Brigit) i brojnom ekipom remasteringa, meštara elektronske i kompjuterske produkcije. Taj rad je objavljen sredinom 2010. pod nazivom "Neu! 86" i sadrži gotovo sve originalne pjesme u novim formatima, neke pod drugim nazivima, te ima još dvije nove - "Drive (grundfunken)" i "Paradise walk", no sveskupa, to im je bio mršav proizvod koji danas samo vrijedi kao dokument i popuna svega onoga što su napravili na prva dva, a i na trećem albumu. Nisu se našli, razdvojili su se u stavovima i mišljenima pokušavajući se približiti jedan drugome u adekvatnoj kemiji koja je nestala u eksperimentalno vrijednim 70-im godinama.



Ovaj box set sadrži sve navedene albume, elem na 4 vinila i cd-a, dok je peti ranije realiziran "Tribute 1 & 2" iz 2000. godine gdje se nalazi 10 pjesama u osvježenim varijantama, remiksevima ili obradama. Tu će se između ostalog pronaći remiks The National "Im glück" u 8 minuta dugačkom plesnom i atmosferičnom extendedu za one hipstere koji su svojeglavo tvrdili da Matt Beringer, braća Dessner i ekipa nemaju ništa s krautrock nasljeđem vjerojatno zato jer ga nisu ukapirali, pa Mogwai u brzom motoričkom plesnjaku "Super" podbodenog obilatim gitarskim noiseom, gnjecavo raspoloženi Alexis Taylor (Hot Chip) što ga je pretjerano nepotrebno u 13 i pol minuta zapigulio "4 + 1 = 5" (pogađate 5 pjesama, otkriti će te ih kao spoj Lou Reeda i David Sylviana), ali ima i znalački utjelovljenog dance-rocka ultimativnog hita "Hallogallo" (sa čuvenog debija) u raspojasanom remiksu Stephen Morrisa (New Order) i Gabe Gurnseya poštelanog i s techno manirom, zatim remiksiranog dronea "Lieber honig" Yann Tiersena što se u zadnjem stavku pretvara u elektronski breakbeat, a ništa i bez proto-punka "Super" (Man Man remix), hipnotičke psihodelične paralize i eksperimenata "Negativland" (Idles Negative Space rework), te new-wave uboda "Zum herz" i "After eight" u obradama Guerilla Tos, odnosno They Hate Change.
[ Neu! ]

Neu!   © Anton Corbijn

Ako se promotre ove posvete (ukupno 70 minuta), manje-više su sve s prvog albuma izuzev "Super", "4 + 1 = 5", "Zum herz" i "After eight" što dovoljno govori koliko su ti albumi uistinu važni i vrijedni, te koliko su utjecali na dobar dio budućnost što se odnosi i na današnju glazbu 21. stoljeća. Bilo da su u svojim snenim intervalima Neu! gradili svemirski brod ili funkcionalan, no ne i šminkerski otmjen automobil, uspjeli su katalizirati utopiju hladnog rata i tehnološke neizvjesnosti 70-ih izgradivši svijet optimizma, barem u tom zvuku kojeg i danas živimo, te je gotovo zastrašujuće koliko su im prvi albumi bili dalekovidno zvučno suvremeni i još uvijek relevantni kao da su snimljeni i rađeni upravo ovih dana. To je nekoć bio futurizam, a danas je stvarnost. Oni koji prije pola stoljeća to nisu ukapirali, iskreno saučešće. Još uvijek nije kasno za ovu eleganciju povratka u prošlost tehnološkog rock'n'rolla koji je imao više nego itko drugi poticaja da nadmaši sjene Hitlera i nacizma.

Naslovi: CD1 ("Neu!"): 1.Hallogallo, 2.Sonderangebot, 3.Weissensee, 4.Im glück, 5.Negativland, 6.Lieber honig

CD2 ("Neu! 2"): 1.Für immer (forever), 2.Spitzenqualitat, 3.Gedenkmunite (A + K), 4.Lila engel (Lilac angel), 5.Neuschnee 78, 6.Super 16, 7.Neuschnee, 8.Casetto, 9.Super 78, 10.Hallo excentrico!, 11.Super

CD3 ("Neu! '75"): 1.Isi, 2.Seeland, 3.Leb' wohl, 4.Hero, 5.E-music, 6.After eight

CD4 ("Neu! '86"): 1.Intro (Hayden slo mo), 2.Danzing, 3.Crazy, 4.Drive (grundfunken), 5.La bomba (stop apartheid world wide!), 6.Elanoizan, 7.Wave mother, 8.Paradise walk, 9.Euphoria, 10.Vier 12, 11.Good life, 12.November, 13.KD (La bomba outro)

CD 5 ("Tribute 1" & "Tribute 2"): 1.Im glück (The National remix), 2.Weissensee (Fink version), 3.Super (Mogwai remix), 4.ALEXIS TAYLOR - 4+1=5, 5.Hallogallo (Stephen Morris and Gabe Gurnsey remix), 6.Lieber honig (Yann Tiersen remix), 7.Super (Man Man remix), 8.Negativland (Idles Negative Space rework), 9.GUERILLA TOSS - Zum Herz, 10.After eight (They Hate Change cover)

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 02/01/2023

Share    

> mjuzik [last wanz]

cover: Death Comes Bleak

STEATORRHEA: Death Comes Bleak (2023)

| 28/01/2023 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Hyena

KMFDM: Hyena (2022)

| 27/01/2023 | horvi |

>> opširnije


cover: Split with Dirt Chamber

LAST ACTION: Split with Dirt Chamber (2023)

| 27/01/2023 | edo žuđelović |

>> opširnije


cover: Love is Still Alive

LAIBACH: Love is Still Alive (2023)

| 26/01/2023 | horvi |

>> opširnije


cover: Chameleon Complex

CHAMELEON COMPLEX: Chameleon Complex (2022)

| 26/01/2023 | edo žuđelović |

>> opširnije



well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*