Maali, originalno Mate Picukarić je gitarist funk benda Dementronomes, ali je radio ili još uvijek radi u Luce i Mimika Orchestra. Pa, to je već dovoljno za početak, ali ovaj njegov solistički debi je nešto sasvim drugo od spomenutih koncertnih atrakcija koje neki smatraju pretencioznim i bahatim, no to je stvar stava. Nije baš da ne bih imao neku primjedbu, ali s Dementronomes sam imao nespretan kuršlus prilikom koncerta u zagrebačkom Petom Kupeu 2024., a činili su mi se sasvim ok ljudi. Kako god, ovo je vrsno odrađen album s 9 autorskih pjesama na engleskom gdje uglavnom prevladava akustična/ amplificirana gitara s mnogo staccata i atmosfere koja šeta od americane/ countryja do soft/ pop-rocka s prstohvatom jazzy elemenata, taman između CSNY (Crosby, Stills, Nash & Young), James Taylora i Steely Dan, onomad povratak starog šliha 70-ih bez obzira što se takav retro danas smatra nečim novime. Lijepe i ugodne, većinom melankolične pjesme koje nemaju konceptualnu zaokruženost (a zašto bi i trebale?) čine zbirku sentimentalnih preokupacija najavljenih još 2020. prvim singlom "Fall" što se, nemam pojma zašto, ne nalazi na ovome albumu. A stvar je baš ultimativno melodramatična u svome slow-down čistilištu jazzy-popa s njegovim vrlo mirnim, sjetnim, potištenim i prilično samozatajnim vokalom nalik na Deana Warehama (Galaxie 500).

Već sam akustičan početak uvodne pjesme "Mr. Busker" mi je izmamio osmjeh na lice ko' da sam si stavio neku staru ploču Lea Kotkea ili, pristupačnije rečeno, prvih radova slovenskog Aleksandra Mežeka: ugodna staccato atmosfera slojevitih pasaža unakrsno kombiniranih s ambijentalnim blues disonantama me privuklo da slušam sve po redu niti sam ne pretpostavljajući kamo bi ovo dalje moglo otići. "Who am I" već ima (polu)kompletnu pratnju benda s laganim metlicama Krune Levačića i tu se pomalo otkriva i taj sramežljivi soft-rock/ jazzy faktor. Kad su spomenute Steely Dan pitali nakon bravure onog čuvenog debija "Can't Buy a Thrill" (1972) 'što vas je ponukalo i inspiriralo za ovakav unikat?', pokojni Walter Becker je rekao da bi morao nabrojati najmanje stotinjak jazz, blues i rock ploča s kojih je crpio nadahnuće da osmisli s Donald Fagenom idealan stilski i žanrovski profil što je već tada pokazao strahovitu artističku kreaciju prototipa jazz/ yacht/ soft-rocka na kojeg su se mnogi zakvačili. Uostalom, kasniji uspjesi Stinga, Sade, Simply Red, The Blow Monkeys i ostalih, samo su potvrdili da je Steely Dan izum bio futuristički za razliku od ondašnjeg sympho i glam rocka.



Bezbrižna, ali i senzibilna "Apart" u nešto plesnijem temperamentu bossa nove podsjetiti će na balade Radiohead kada su još svirali brit-pop, no ovdje nema Greenwaya da stisne distorziju, nego sve odlazi u prijatno kompleksan neo-funk/ jazz s bogatim duhačkim gradacijama. Da je ovo američki autor iz New Yorka, ova pjesma bi već zaživjela u radio eteru. Komoran duhački "Hercules (interlude)" od pola minute je neobičan i naoko turobno mračan sprovod, no naredna "Hercules" opovrgava taj efekt insinuacijama na fine kompozitorske kreacije Ed Sheerana, što će reći, da je Maali Englez s velikom marketinškom mašinerijom, evo opet novog zgoditka na vrhu top ljestvica singlova. Kratka akustična laganica "A friend" dolazi u pravom momentu da 'spusti' napad entuzijazma, obično onog koji dolazi nakon više pića kada adrenalin navire u valovima bez kontrole, a onda dva stara singla, prvi "Too slow" potišteno balansira u ambijentalnom okružju kompresirane progresije, a priloženi živi video, samo šteta, bez duhača je zapis s nastupa na jedinom pravom zagrebačkom alternativnom radiju Yammat FM (uz, dakako, Studentski radio). Još jedan pucanj na vrh. Drugi stariji singl "Someday" je koherentna melodrama i šteta je što Maali ne pjeva na hrvatskom jeziku o neredu i nerazumijevanju u emotivnim odnosima 'Ako trava može rasti kroz beton, nema razloga zašto ne bih mogao i ja/ ...možda te jednog dana mogu čak i rado sresti'.



Završnica albuma je još jedna jazzy-pop sentimentalka "Think of you", prilagođena za sanjarenje, taman uz klasike Frank Sinatre i Tony Bennetta (umro 21/07/2023., nisam znao da sada, doživio 96 godina, a obožavali su ga profinjeni mafijaši u filmu "Kum"/ "The Godfather"). Pa i ovo je jedan od pokazatelja gdje se giba ovaj album. Za elitu, ako će naša elita ovo prepoznati. Maali puca zbilja na visoko. Samo bi našoj eliti trebao pjevati na hrvatskom. Kao Thompson. Ali namjerno neće.

Naslovi: 1.Mr. Busker, 2.Who am I, 3.Apart, 4.Hercules (interlude), 5.Hercules, 6.A friend, 7.Too slow, 8.Someday, 9.Think of you

ocjena albuma [1-10]: 8

horvi // 18/07/2025