Mladi perspektivni hrvatski bend, koji se ove godine okitio titulom "NAJ DEMO BEND" po izboru čitatelja ovog portala. Evo što kažu o sebi...

1. Tko su Vlasta Popić?

Vlasta Popić su troje mladih ljudi koji vole glazbu, igrom slučaja su se našli i počeli zajedno svirati: Tena Rak mlati bubnjeve i pjeva, Dražen Hižak svira bas - povremeno gitaru, Ivan Ščapec pjeva, svira gitaru - povremeno bas. Počeli se družiti prije nekih tri godine.

2. Tko je Vlasta Popić?

Na ovo pitanje obično dajemo generički odgovor: "Možda kasnije uz pivo". Ime uopće nije važno, nema nikakve veze s našom glazbom i čak sam u jednom trenutku predložio, otprilike dvije godine nazad, da promijenimo ime u "Jakov Gojun", po rukometnom reprezentativcu, no nisam naišao na dobar odaziv ostale 2/3 benda, pa je ostalo Vlasta Popić. Toliko o tome koliko meni osobno znači ime našeg benda. No, ime zaista ima anegdotu iza sebe, ali je izbjegavam pripovjedati jer loše pripovjedam. Pa ispadne glupo. Možda kasnije uz pivo :) Ukratko, Vlasta je jedna žena koja ne zna, ili ne želi, raditi svoj posao i imao sam jedno nelijepo iskustvo s njom. Toliko.

3. Ploča/pjesma koja vam je promijenila život?

Uh, teško pitanje. Da nam je baš nešto promijenilo život, u tom veličanstvenom smislu riječi, ne mogu reći. No postoji par ploča/bendova koje su ostavile jak dojam na nas. Beatles, Nirvana (Nevermind), The Clash (London Calling), Placebo (Tena), Goribor (ja), The Cure (Dražen), Laka...Ima tu svega i svačega. Od akustičnog, popa, do hardcore-a.

Ono što nas je zaista inspiriralo, i promijenilo pogled na muziku, nije ploča, nego koncert: nastup Repetitora na Rokaj Festu pred par godina. Ta energija nas je u potpunosti zabezeknula, i skontali smo da jebeš sve to, da je najvažnija stvar apsolutna iskrenost, a sve ostalo ide samo od sebe.

4. Dolazite iz Varaždina, koji čini se ima ponovni procvat scene (Cold Snap...). Kako vidite sebe u toj priči?

Ponovni procvat scene...Hm..to znači da je već bio jedan procvat scene? Možda smo mi još mali bili. Uglavnom, jake su to riječi za Varaždin. Ne bi se usudio koristiti te riječi, niti procvat, niti scena. Za scenu moraš imati prostor di se svira, a toga u Varaždinu naprosto nema. Samo neki bljeskovi s vremena na vrijeme. Nema kontinuiranog rada na tome. Svirki ima pa nema. Bendovi često moraju sami vući i razglase, i radit plakate, i pozivat ljude, a onda dobiju svaki tri pive i morali bi bit sretni s tim. O plaćanju da ne pričamo. S druge strane, nema niti publike, publike u pravom smislu riječi. U Varaždinu na koncerte dolaze prijatelji bendova, i još nekoliko entuzijasta sa strane. Ljudi nemaju naviku dati 15 kn za koncert ako ne znaju tko svira. To ne postoji. Svirali smo sa S3ngsima u Rogozu pred par mjeseci. Došlo je 40-ak ljudi, od toga 30 prijatelja, koji su se naravno pokupili nakon naše svirke, tako da su S3ngsi na kraju koncerta pozvali sve u publici na stejdž i još je bilo mjesta gore. Tužno. Teško se bendovima motivirati kad ljudi imaju takav pristup.

Tako da prvog uvjeta za scenu nema.

Spomenuli ste Cold Snap. No, Cold Snap je tu otkad sam ja "prisutan na sceni", znači najmanje 5-6 godina. Nisu se samo stvorili na MTV-u, nego dugi niz godina naporno rade i to je napokon došlo na naplatu. Ima nekolicina bendova koji dobro rade i samo treba vremena pa će i oni isplivati: Condor Skye, Blindspot, Louder...

Što se nas tiče, imam osjećaj ko da smo više van "varaždinske scene" nego unutra. Dobri smo sa bendovima, no imam osjećaj ko da nas publika ne konta baš. Neću da ovo ispadne ko nekakvo cmizdrenje, no ljudi nas zbilja puno više doživljavaju u Zagrebu ili Sloveniji nego u Varaždinu. Čudno je svirati u Beogradu pred 200 ljudi, pa doći doma i svirati pred 30 (prijatelja).

Općenito Varaždin ima taj problem, makar pretpostavljam da je svugdje tako, da diže ljude u nebo čim se izvuku iz garaže. Naprimjer, u vrijeme kad su Voodoo Lizards bili strašno popularni, izašlo je u lokalnim novinama da su jedini varaždinski bend koji planira svjetsku slavu nešto nešto blabla. Za godinu dana, od Lizardsa ni traga ni glasa, ali u novinama je Cold Snap i naravno, identičan opis - jedini varaždinski bend koji ide van bla bla. Ništa osobno prema bendovima, zaslužili su pozornost, no taj senzacionalistički stav medija je pomalo iritantan. Dok mi, s druge strane, već neko vrijeme radimo, i mogu reći da smo napravili neke dosta zgodne stvari, a nas ne fermaju pol posto. Ok, s jedne strane smo i mi tu zakazali, pošto se nismo previše javljali, jebiga. Tako da, ne znam...Ne mogu reći da smo zadovoljni feedbackom koji dobivamo kod kuće. No, valjda će i to sjesti na svoje.

5. Iza Vas su neke pobjede na festivalima (Mak fest), srebrne medalje (HGF), pobjeda na "terapijskom" izboru za naj-demo bend u 2010. Koliko Vam to pomaže u nastavku karijere?

Pa, ne pomaže koliko ljudi misle da pomaže. Ono što ostaje su koncerti i ljudi koji su nas slušali tamo, i naravno, lijepe riječi u CV-u.

Što se tiče nekakve medijske pozornosti, vrlo slabo. Najvrednija stvar koju smo dobili od HGF-a je lijepa kritika koncerta na vašem portalu. Inače, naše ime se nije spominjalo nigdje osim na službenom sajtu HGF-a, tako da to 2.mjesto samo lijepo zvuči, a neke praktične koristi od toga baš nema. Ista stvar i sa MAK festom. Ono što nam je najviše pomoglo je Demofest u Banja Luci. Svirka dvije večeri zaredom pred tri-četiri tisuće ljudi. To je bilo ludilo. Plus prijenos na TV-u, intervjui i tako dalje i tako dalje. Ali najviše to što smo se sprijateljili sa masom bendova s kojima još i sada surađujemo. To je najljepša stvar u svemu.

6. Koji su Vam koncerti ostali u najboljem a koji u najlošijem sjećanju?

U najboljem sjećanju Demofest prva večer, svirka u Ljubljani u Metelkovoj i svirka u Rogozu u travnju u Varaždinu. Lijepo je kad te publika vraća na dva bisa i kad osjetiš da su zbilja slušali i osjetili nešto. Da je nešto od koncerta ostalo u njima.

Najlošije sjećanje...Sax u Zagrebu. Ali s tim niti publika, niti gazda, niti razglas nemaju veze. Isključivo naša svirka. Raspali smo se. Na komadiće. Poslije koncerta nam je bilo toliko neugodno da nismo htjeli još 20 min izaći pred prijatelje. Užas. K tome bi možda mogli pridodati i Osijek UFO (Urban Fest), makar smo nevjerojatnu pozitivu izvukli iz toga. Psovali su nas, pokazivali vrlo očite znakove olakšanja kad bi završili s pjesmom, dobacivali bubnjarki krčmarske seksističke komentare, vikali da sviramo Repetitor...Koma. No poslije konca smo bili svjesni da ako smo ovo preživjeli, onda možemo sve. Umirali od smijeha poslije.

7. Nakon EP-a logičan je nastavak album. Kada ga možemo očekivati i da li već znate neke pojedinosti oko njega?

U toku ove godine mora izaći. Ali mora. Već nam je dosta ovih pjesama. Treba ih snimiti dok ih još osjećamo kako treba. Poslije sve to ispari, ljudi se promijene i pjesme postanu smeće. Treba zabilježiti ovo sad dok je još iskreno.

Ne možemo točno reći kada, mislim da je očekivati ga prije ljeta utopija, ali na jesen svakako. Znači realno, snimili bi ga mi sad da imamo uvjete. Kolko god je super da smo svi studenti pa možemo nesmetano svirati, isto toliko je i zajeb jer nemamo Vlastine/vlastite prihode. Počeli smo se raspitivati oko studija, no sve je to još u zametku. Sigurno je da neće biti više od 15 pjesama, trajanja oko pola sata, max 40 min.

Što se tiče izdavanja, to već imamo neke ideje. Službeni izdavači nula. Nismo još išli pričati sa izdavačkim kućama, no koliko smo čuli od kolega sa scene, uvjeti su izuzetno nehumani. A pod tim uvjetima nećemo raditi. Uostalom, izdavačke kuće su na izdahu, i da se sad idemo ukrcavati na brod koji tone, i to u potpalublje veslati, bila bi velika pogreška. Bolje sami pokušati što više, nego prodati pjesme nekom drugom koji ti jako malo da zauzvrat. Znači, ako ne dobijemo neku humanu ponudu, vjerojatno neka nezavisna etiketica, free download na netu i ćao.

8. Što slušate trenutno u svojim cd-plejerima, i-podovima...?

Odlično pitanje. Volim ljudima pričati što slušam :) Pogotovo kad nisu čuli za te bendove. Trenutačno se u winampu vrti "Radost!", sjajan zagrebački bend koji ne dobiva pozornost kakvu bi trebao, (izmenavremena) - fantastičan srpski kantautor, Metak za Zlikovca - instrumentalni Srbi, novi album S.A.R.S.-a, Arcade Fire (ali Funeral, jer je ovo novo totalno smeće), Plastic Bertrand, Velvet Underground, Bishop Ellen, The xx, Architecture in Helsinki, Broken Social Scene, Handsome Furs, Jamie T i još mnogo divne muzike.

9. Planovi za budućnost?

Svirke, koncerti, svirke svirke, koncerti. Sljedećih nekoliko mjeseci samo "touramo". Pokušat ćemo upasti na neki jači festival, to nam je trenutačno prioritet. Zvali su nas i u Beč na neki fest na ljeto, pa vjerojatno skačemo i do Austrije. Nakon toga, studio i album.

Prvo nas čeka par koncerata u Sloveniji, kao dio Felona (zagrebački kantautor s kojim se mnogo družimo), a sljedeća svirka u Hr je u Zagrebu, multimedijalni centar SC-a, s beogradskim Repetitorom, 10.03. Dođite u što većem broju. Bit će sjajno.

terapija // 23/02/2011