Kreću snjegovi, hladnoće,zima općenito i tome u prilog darujem Vam vlastiti izbor pjesama koje tematski, naslovom ili stihom, ulaze u navedenu kompoziciju.
THE MAMAS AND THE PAPAS: California Dreamin' (1965)
O čemu sniva Kalifornija?
Doslovno o toplu vremenu za trajanja hladne zime, u stihovima mama i tata. Odlično složeni vokali, posebno vodeći,sa soulom i bluesom kroz blagu rašpu. Akustično i dovoljno okićeno, sasvim prigodno vremenu nastanka.
Samo vi pjevajte,dragi roditelji,sunce samo što nije.
NEIL YOUNG: Winterlong (1977)
Stari lisac pjesama poput ove ima za napuniti čitav ormar. I što je najbolje,niti jedna nije višak. Kako je to moguće?
Kada se zoveš Neil Young,definicija si platine,plemenitog metala,rijetkog i dugotrajnog. A u kombinaciji sa Crazy Horseom,sjenu bacaš na,ha skoro svakoga. Slučaj je to i u ovoj pjesmi. Glas Kanađanina caruje gdje god se pojavi,lap steel gitara osvaja svaku sljedeću bazu,a zvuk prljavog Gibson Goldtopa, odnosno "Old Black" unikata,čast je i privilegija svih Zemljana. Samo duboki naklon i zahvala.
MOBY: When It's Cold I'd Like To Die (1995)
Očaravajuće pjevanje Mimi Goese.
I Mobyjev synth,topal i hladan istovremeno.
Godina je 1995. i Moby sa proročanski reskim zvukom klavijatura aludira na Erica Serru i Vangelisa,barem ja to tako čujem. Planetarnu slavu dosegnuti će nekoliko godina kasnije,albumom Play.
No ova pjesma ostaje upamćena po završnoj sceni druge epizode šeste sezone Sopranosa,kada Tony,dok leži u bolnici u komi,sanja da dolazeći u hotelsku sobu,uzima telefon i samo što ne nazove savjest da ga odvede zauvijek. No to ipak ne učini,a svjetlost na obzoru i dalje sija. Gandolfini počivaj u miru!
COUNTING CROWS: A Long December (1996)
Najteže je jednostavnost unijeti u pjesmu,da ista zazvuči savršeno. I ponovno to znalački čini band koji dolazi iz Kalifornije. Ima tamo nešto, očigledno posebno. Krije li se u suncu,specifičnim vjetrovima,ili možda činjenici da je obitavala unutar granica Meksika,pa opet SAD-a,ne znam.
Samo znam da je nevjerojatan broj bandova koje volim upravo iz te američke države.
A Long December je pjesma iz 1996. i nalazi se na drugom albumu banda,Recovering The Satellites. Stvar je u tome što mi je album zbilja vrlo dobar,ali za koplje slabiji od prvijenca August And Everything After,koji je odličan. A bio bi i sjajan da se navedena stvar nalazi na njemu. Pravi mali biser,prigrlili bi je The Band da su ponikli u 90ima,ili Tom Patty primjerice. Prekrasan touch ritam sekcije,odlično odsviran klavir i gitare(napose solo na Telecasteru),uz sneno i krasno Duritzovo pjevanje i šarmantnu harmoniku. Mrak mračni!
TOM WAITS: Cold,Cold Ground (1987)
Još jedan velikan,stari čiča Toma.
Prijatelj skitnica,lutalica,neshvaćenih i tužnih. Slikar riječima,a ljubitelj brojnih radijskih postaja,na albumu Frank's Wild Years snimio je pjesmu u kojoj osim njegova glasa čujemo tek gitaru Marca Ribota i harmoniku Davida Hidalga. Tri čarobnjaka,savršena zimska kulisa.
Može li nešto poći po zlu?
Naravno da ne može,nije samo Edwardsova plavuša Desetka.
WHITE STRIPES: In The Cold,Cold Night (2003)
Ne mogu si oprostiti što ih onomad propustih vidjeti uživo u Zagrebu.
Jack i Meg,dobitna kombinacija svih svjetova,započeli su trend koji su mnogi slijedili,no možda je tek jednom bandu uspjelo kopirati ih. I čak su na dva albuma više nego dobro zvučali.
Ali Stripesi...oni su ipak svjetionik. Daleki,visoki, nedodirljivi. Ovdje čujemo Meg kako pjeva,bubnja nema,tek još Jackova šuljajuća gitara i prijeteći tihe klavijature i činele. Meni dosta.
Pršti,pršti bijela staza.
WILCO: Bright Leaves (2019)
Usporeni zimski otkucaji srca diktiraju ritam Tweedyjevim stihovima, dajući naslutiti kako zacijeljene rane i duhovi prošlosti rišu krhki cjelov na autorovoj duši.
Mijenjamo li se uopće?! I što sve možemo naći pod snježnim pokrivačem? Mmmm,život je čudesan i kad nije sve po volji.
ROLLING STONES: Sweet Virginia (1972)
Kada nakon uvodnog country žongliranja Micka na usnoj harmonici i Keitha na akustičnoj gitari,Jagger zausti "Waddin' through the waste stormy winter...", temperatura kreće globalno rasti. Možemo samo nagađati jesu li se Stonesi smjestili u Villu Nellcote na Azurnoj obali zbog njezine ljepote i očaravajućeg položaja, činjenice da je ista bila sjedištem Gestapa za vrijeme ll svjetskog rata,ili nečeg trećeg,ali razuzdane zabave i dokumentirano pretjerivanje za vrijeme snimanja Exile On Main Street albuma nisu im nešto štetile. Naprotiv, rezultat je gigant popularne glazbe, album za sva vremena. Na pjesmi je glas pustio i Gram Parsons,a tek trenutak kada Bobby Keys saksofonom krene u solo...
SIMON & GARFUNKEL: A Hazy Shade Of Winter (1966)
"I look around,leaves are brown and the sky is a hazy shade of winter."
Simon se referira na dane provedene u Engleskoj,u potrazi za poetskim lovorikama. Tada mu i nije uspijevalo,no po povratku u Ameriku sve se stubokom mijenja. Duo ubacuje u višu brzinu,hitove redaju kao na traci,a ova "zimska" mi je apsolutni favorit. Upečatljiva gitarska tema, Garfunkel plijeni uvjerljivim prvim glasom,bas pumpa praćen začinom trube i defa,a bubanj krstari tipičnom 60's produkcijom.
Držite se dečki,zima je kraju i proljeće navještava svjetlije dane vašim životima.
U 2: New Year's Day (1983)
Kako izostaviti ovaj zgoditak najpoznatijih Iraca u svemiru?
Kada se samo sjetim spota na snijegu,vizionarske Lillywhiteove produkcije toliko jednostavne,a u analima upisane Adamove bas dionice i frajera čija će dva-tri tona uz obilje pomagala uskoro značiti revoluciju u glazbi,mogu mirne duše dopustiti trncima da me preplave.
Svemu nadodajmo vokalnu dominaciju mladog Voxa i poput te zime hladnu klavirsku temu i imamo hit za sva vremena.