HIPNOTIZIRANI MUZIKOM I OGOLJENI TEKSTOM

Mochvara slavi svoj rođendan kao i svake godine uz popratni program koji mi nekad paše a nekad i ne, no ove godine dolazi Goribor iz Bora, Srbija. Ovo je treći put da gledam Goribor u Mochvari i moja očekivanja su, osim dobre svirke i provoda, naravno nove stvari na kojima rade već duže vrijeme. Goribor, bend o kojem se u Hrvatskoj manje više zna sve i čijem dugogodišnjem probijanjem do slave, kojem je kumovao Zdenko Franjić i njegova etiketa ,,Slušaj Najglasnije'', je napokon došao do točke kad bez matrice i loopova sa laptopa (iako ih koriste) te ritam mašina itd. zvuče bolje nego ikada prije. Naravno da su postavili neke standarde prvijencom ''Goribor'' preuzevši na sebe teret najboljeg novog benda sa ovih područja i stilom i inovacijom kao i tekstovima ST-a kojima skida sve sa sebe, sve te maske istančane godinama ''ljudske patnje'' iza sebe. Neki su ih nazvivali nasljednicima EKV-a, ali nećemo ići tako daleko. Svirka je najavljena za 21:30, te ugodono iznenađenje je bila i predgrupa Vlasta Popić, bend iz Varaždina o kojem cemo vjerujem jos puno pisati, koji su poceli svoj nastup oko nekih 22 sata. Privučeni izvana riffovima gitara i vokalnim izvedbama fino smo se zagrijali mladim nadama za nastup Goribora koji je poceo oko 23 sata i to uvodnim introm (jam session) koji nisam siguran kako nazivaju ''Voznjica'' ili ''Drobilica Dusa'' ili ''Tren'' ali zvučalo je obećavajuće. Ovaj put Goribor nije izvodio svoje ''hitove'' kao što su ''Dalajlama se secas'' ili ''ST Bluz'', ali tu su bile neke nove (za mene već stare pjesme u novom i boljem aranžmanu) stvari kojima su nas provozali kroz sat vremena svirke a da smo ostali zatečeni kratkim koncertom i transom iz kojeg se zamalo naglo probudismo, no publika ih je vratila na dva bisa tako da smo dobili nekih sat i pol maksimalno odlične svirke. Posebno bih istaknuo pjesme kao što su ''Ti i ja'', ''Ljubavi moja'', ''Bez'',''Čujem Bluz'' , ''Svi Ti Ljudi'', ''Rolamo'' i ''Voli me'' kao vrhunce večeri, te biseve na kraju ''Uzalud se budiš'' i kada je ST uzeo bas i odradili su ''Prati i ćuti'', s odličnim solo dionicama svakog člana benda, sjajnim tekstom još bolje vokalne interpretacije i razarajućim bas linijama. Pity je zaista majstorski odradio svoj posao na gitari kroz sve pjesme. Vrhunski se nadopunjuju i prate on i basist i gitarist Užo - Miroslav Užarević, a za ovu priliku mislim da je za bubnjevima bio Marko Quarantotto iz Pule (umjesto Alena Ilijića) koji je uz pomoć matrice svoj dio posla kvalitetno odradio.

Ovakav sastav benda uživo zvuči fantastično, na momente više jazzy nego rokerica i ako neki su se požalili da im fali taj njihov blues, misleći vjerovatno na prošle nastupe Goribora kad je s njima Bush iz Zagreba podijelio binu i pridonio atmosferi s zvukom usne harmonike ili nastupima uz saksofon kao na Exitu, ali dobro raspoloženi Pity je sjajnim međuigrama gitarama sa Užom hipnotizirao većinu nas surfajući na tim teškim i sablasnim, kao i na svijetlim zvukovima boja kaleidoskopa muzike Goribora. Sve te ''vožnjice'' gore - dole iza zatvorenih očiju su popraćene vrlo dobrom vokalnom izvedbom ST-a, čiji je glas zvučao hrapavo i bolno, ili razvaljeno od raznih poroka (čak sam čuo komentare iz publike kako ih podsjeća na Bareta nekada? hmmm!) te ovisno o pjesmi, ponekad ljuto i izluđeno kako i priliči njegovim tekstovima. Opet su uspjeli uz trip-hop ritmove, bogatom teksturom muzike punoj rocka i bluesa i oštricom vokala ogoliti se ''do koske''. Skinuti ili izbaciti sve te strahove, zablude, frustracije i neželjene želje kako sa sebe tako i sa publike čija je reakcija uglavnom bila pozitivna, te je malo ko ostao ravnodušan. Mochvara je bila poprilično popunjena, rekli bi taman, samo prosjek godina publike je sigurno bio iznad trideset i kusur. ''Vidi ove gerijatrije!'' našali se neko za šankom, ali da se osvrnem na koncert još malo. Par stvari koje su mogle biti bolje su trajanje koncerta i zvuk tj. neki nedostaci u komunikaciji na relaciji ST - tonac, te i sam Aleksandar koji je izašao na binu u početku već vidno ''umoran'' i blijed pa je na momente (ili zbog ljutnje na tonca ili zbog prevelikog ''umora'') morao predahnuti na jednom od zvučnika uz bubnjeve. Šteta, pomislih, iako ovako izgledajući, bez ijednoga osmijeha, odjeven u crno (kao i ostali u bendu) puno više istinskog imidža benda i njegove muzike se ocitava na bini. Ja sam dobio ono po što sam i došao a to je taj hipnotički blues uz bolnu vokalnu interpretaciju koji nas je ogolio do same srži istine, koliko god ona bila teška, bolna, svijetla i lijepa. Pri samom kraju je ST najavio besplatnu svirku u utorak, koja je već iza nas i zbila se u prepunom Hard Place-u, kojoj nažalost nisam mogao prisustvovati. Jedva čekam novi album Goribora u ovome sastavu (ako se odrzi) i s ovakvim zvukom, te bi posebno naveo potencijalne ''hitove'' kao što su pjesme ''Ljubavi moja'',''Ti i ja'' i ''Prati i ćuti''. Ako ce zvučati ovako dobro kao u Mochvari uživo, a nadam se (tj. imam predosjecaj) da će i ostatak albuma biti obojen sličnom teksturom zvuka sa mnoštvom novih i dobrih stvari, biti će to novi album godine, barem za nas kojima su ovakve svirke terapija bez koje je puno teže ili lijek koji istinom liječi. Kao što je pisalo na projekciji iza benda u jednom dijelu koncerta, u prigušenom crvenom svjetlu ioanko minimalističke rasvjete: ,,GORIBOR 30 tableta 10 mg ''neki''-zepam (diazepam), lek je namenjen punoljetnim osobama''. Uvijek dobrodošli, želim im skori povratak u Zagreb i da požive dovoljno dugo te stvore jos mnoštvo dobrih stvari, a misleći pritom posebno na ST-a i njegovo zdravlje. Kao što i sam reče: ,,Hoću da živim ali moram da se smirim, moram da se smirim, moram da se smirim!'' Živi bili, pa culi i vidjeli! Što prije to bolje, isčekujući novi Goribor kao novi lijek!

sensimillax // 22/04/2011