Ovaj srpanj je ispao totalno 'japanski' mjesec. Sve je počelo prve nedjelje u mjesecu jet rock 'n' roll eksplozijom kada su tokijski Guitar Wolf sletili u Močvaru, priredili show za pamćenje i od publike složili ljudsku piramidu, valjda za bolje hvatanje telepatskih signala s Andromede. Japansko ludilo se nastavilo na nultom izdanju Fantastic Zagreb Film Festivala s pregršt uvrnutih japanskih filmova, a i tribinom o japanskom eksploatacijskom filmu, dok su kao šećer na kraju, opet u Močvari, zasvirali Boris, još jedni kultni Japanci iz Tokija. Da Boris nisu običan bend, to svi znaju, pa se tako nitko nije posebno začudio što su ove godine izdali čak tri albuma, koja predstavljaju na turneji. Kad sam ih zadnji put gledala nisam imala nikakvu ideju što bi me moglo strefiti s pozornice kada se na nju popnu Boris. Ovaj put setlista se više-manje znala i većinom smo dobili pjesme s novoizašlih albuma, s vrlo malo izleta u prošlost. I još manje dronea, što je sudeći po reakcijama nakon koncerta neke poprilično iznerviralo. Ali tako vam je to s Boris. U sat i pol, koliko je koncert trajao, oni su prošetali od japanskih pop pjesmuljaka do drone apokalipse, ne trepnuvši. Nije bilo toliko glasno kao prije koju godinu u Ljubljani, ali odličnost je i dalje tu, a samozatajna gitaristica Wata ispred Orange tornja ovoga puta je i zapjevala. Pojačanje bendu je stiglo u obliku Michia Kurihare s kojim su Boris već surađivali u nekoliko navrata. Kurihara se većinu koncerta skrivao iza zvučnika, a pozornicu je svako toliko prekrio gusti dim iz kojeg su se pomaljale samo siluete benda. Osim benda treba spomenuti još jedne zvijezde večeri - more pedala koje su se nalazile ispred svakog člana benda koji je u rukama držao gitaru. Prije koncerta, dok se bend još nije popeo na pozornicu ispred nje je vladala prilična gužva uz bljeskanje bliceva. Što rade ti ljudi, mogli ste se zapitati? Slikaju pedale, eto što. Gužva u Močvari je bila taman. Da nije sezona godišnjih odmora zasigurno bi bilo više ljudi, ali ovako, na našu sreću, mogli ste mirno pogledati koncert bez da se živi prokuhate, a kad je krenulo plesno naguravanje ispred pozornice imali ste dosta mjesta da se uklonite letećim laktovima i koljenima. Za kraj koncerta Boris su ostavili epski ''Aileron'' koji možete doživjeti u svoj njegovoj raskoši tek uživo. Neki su to pokušali ovjekovječiti, ali držati fotić/mobitel u zraku gotovo 15 minuta pokazalo se kao ne baš lak zadatak. Čim su Boris otišli s pozornice počelo je isključivanje pojačala i raspremanje opreme, te su pozivi na bis brzo utihnuli. Nakon svega smo se osjećali kao da smo pogledali najmanje tri benda, a ne samo jedan. I svi su bili najbolji. To su Boris.

ana // 25/07/2011

> vidi sve fotke // see all photos