home > koncert > Red Hot Chilli Peppers @ Hipodrom, Zagreb, 29.08.2012.

kontakt | search |

Red Hot Chilli Peppers @ Hipodrom, Zagreb, 29.08.2012.

Prije kakvih mjesec i pol do dva susreo sam jednu poznanicu koja me je, onako odprve, pitala:"Ideš na koncert?". Pitao sam zbunjeno koji koncert. Idem na mnoge koncerte inače, ali mi u tom trenutku stvarno ni jedan koji se očekuje nije bio na pameti. "Pa na Pepperse!" kaže ona. Nije mi bilo ni na kraj pameti ići na RHCP. Prije deset godina bih sigurno išao, tada su mi bili dobri, a "Californication" smatram jednim od najboljih albuma uopće. Sada mi se glazba Red Hot Chilli Peppersa nimalo ne sviđa, pa me ni odlazak na ovaj masovni event na zagrebačkom Hipodromu nije nimalo privlačio, svoj pompi i hypeu koji ga je pratio unatoč.
Međutim, na sam dan koncerta došlo je do neočekivanog obrata, i voljom dobrih ljudi na poklon sam dobio ulaznicu za koncert, koju jednostavno nije bilo pristojno odbiti. "Glazbeni događaj sezone" okupio je solidnu masu posjetilaca na Hipodromu, možda ne kao Rolling Stonesi, ali ne može se reči da je bilo praznjikavo. Publiku su zagrijali Sulić i Hauser, tipovi koji imaju dva čela, što se na njihovim glavama i ne vidi. Za nekoga tko je poput mene alergičan na crossover glazbu ovo bi inače bila prava tortura, ali su se u svoj toj stadionskoj atmosferi Sulić i Hauser dobro uklopili u cijeli događaj. A nisu ni svirali predugo, onako taman za probiti se do šanka i nazad.

Peppersi su svoj set započeli s meni nepoznatom pjesmom "Monarchy of roses" s novoga albuma "I'm with you", međutim vrlo brzo su krenuli na nisku hitova. Zvuk je na početku koncerta bio poprilično loš, ali ga je tonac nakon nekoliko stvari ipak uspio posložiti. Međutim, unatoč posloženom zvuku svirka je ostala nekako tiha, kao da je decibelaža bila limitirana. Nije baš da žudim da mi se uši na koncertu raspadaju i šume još dva dana, ali za ovakav bend zagrebački koncert je definitivno bio nekako pretih.

Na stageu se osjetila praznina. John Frusciante je (ponovno) izašao iz grupe, da parafraziram naslov jedne simpatične mi knjige. Iako se Josh Klinghoffer (sjedeći na klupi zbog ozljeđene noge) pokazao kao dostojna zamjena za Frusciantea, svakome je jasno da su neupitni šefovi na stageu i motori benda Flea i Kiedis. Upravo je taj ritam Kiedisov glasa i Fleinog basa, upotpunjen s vrsnim bubnjarskim dionicama Chada Smitha glavna karakteristika glazbe RHCP, gitarističke bravure su ipak u drugom planu. Unatoč i dalje impresivnom stasu, Kiedisov glas izgubio je podosta svoje izvorne energije, dobro poznate s albuma RHCP iz devedesetih, i znao je "otići uprazno", nogometnim žargonom rečeno. S druge strane, Flea je skoro svaku pauzu između pjesama popunjavao basističkim minijaturama i bravurama, što je znalo biti i malo naporno (osobito u trenucima dok tonac još nije podesio zvuk). No sveskupa, to i nisu bile zamjerke koje bi umanjile doživljaj ovog ipak spektakla.

Setlista pjesama ipak je bila "za narod", uz neke trenutke koji su oraspoložili i one poput mene, koji možda više ne slušamo glazbu RHCP ali nas je ta glazba pratila kroz vrijeme i bila dio naših formacijskih godina. Uz većinu važnih hitova benda imali smo zadovoljstvo čuti, recimo, i "Emit Remmus", meni omiljenu stvar s "Californication", ali i davnašnji hit za skakutanje po tulumima "Higher ground". Zanimljivo je da sam ove godine po koncertima uživo čuo dvije stvari na koje se na srednjoškolskim tulumima znalo i opasno divljati (uz "Higher ground" druga je "You can't bring me down" od Suicidal tendencies). Hipodromska publika bila je u transu, otpjevavši na sav glas "Under the bridge" i "By the way" od prvog do zadnjeg stiha. Sveukupno, koncert je potpuno uspio i stotinjak minuta svirke je prošlo kao u trenu. Imam dojam da nitko nije otišao nezadovoljan s ovog hipodromskog masovnjaka, pogotovo ne ja, meni je koncert bio sasvim dobar. Vidio sam mnoge stadionske nastupe u svom koncertnom životu, neki izvođači (poput Springsteena, Dylana ili recimo Radiohead) odsviraju takav nastup da te ostave bez daha, s druge strane neki izvođači postanu samoljubljivi dosadnjakovići da jedva čekaš kraj koncerta (poput U2 prije tri godine u Zagrebu). Red Hot Chilli Peppers nisu niti na jednoj strani ovih krajnosti. Iako njihovoj svirci manjka ona oštrina koju su imali u doba albuma "Blood,sugar,sex,magic", ili "Californication", njihov nastup je i dalje vrlo profesionalan i nikome ne ostaju dužni. Jedna lijepa koncertna večer na zagrebačkom hipodromu pred kraj ljeta.

lovel // 02/09/2012

Share    

> koncert [last wanz]

cover: KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

KING UBU + JEMBRELA, 24/03/2024, Močvara, Zagreb

| 26/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Veja @ Vintage, 20/03/2024

Veja @ Vintage, 20/03/2024

| 24/03/2024 | dora p |

>> opširnije


cover: TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

TUROBNI MOYER, 18/03/2024, Močvara, Zagreb

| 20/03/2024 | horvi |

>> opširnije


cover: Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

Hania Rani@Cankarjev dom Ljubljana

| 20/03/2024 | bir |

>> opširnije


cover: JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

JABADERA + COLOSTRUM, 07/03/2024, Sax, Zagreb

| 11/03/2024 | terapija |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*