Posljednji koncert Repetitora koji sam gledao je bio u Malom pogonu Tvornice kada su ga dupke ispunili i razvalili svirkom. Ovaj četvrtak su to ponovili u Močvari gdje su skupa sa prijateljima iz Varaždina bendom Vlasta Popić i zagrebačkim Cripple & Casino održali pravu malu post punk manifestaciju. Nažalost nisam stigao na vrijeme da čujem prvi bend pa nemogu ništa napisati o njihovom nastupu. Vlasta Popić su na binu izašli oko 22.00 i odsvirali set koji se uglavnom sastojao od stvari sa njihovog prvijenca ''Za očnjake'' ali sam uspio čuti i neke pjesme koje dosad nisam imao priliku. Prvi put sam ih čuo kao predgrupu Goriboru u Močvari u proljeće 2011 a nedavno i članove benda u drugim projektima na kojima rade (Seine i Felon). Oni su mladi i energični i imaju djevojku u bendu pa su bili idealan izbor za predgrupu Repetitoru. Moram priznati da sam očekivao više ili da će biti bar približno žestoki kao njihovi beogradski prijatelji ali talentirana trojka je djelovala dosta smirenije pred publikom iako su imali vrlo dobar nastup od nekih 45 minuta u tada već punoj Močvari. Simpatični su i stvaraju svoju publiku koja je s oduševljenjem popratila sve njihove pjesme. Repetitor su oko 23h otpočeli svoj nastup sa pjesmom ''Devojke idu u Minhen'' koja otvara i njihov novi album ''Dobrodošli na okean''. Tada je već nastao kaos u prvim redovima i sve je bilo nabijeno kao da će eksplodirati. Boris Vlastelica dok pjeva pušta glas iz petnih žila i žestokim gitarskim rifovima reže atmosferu, Ana Marija Ćupin sa lakoćom se vrti kao pirueta dok prži po basu koji izgleda veći od nje, a Milena Milutinović, kao da sutra ne postoji, razvaljuje bubnjeve i sve pršti od energije. Uz male tehničke probleme beogradski trojac podiže temperaturu iz pjesme u pjesmu a repertoar im je obuhvatio uz promociju novih pjesama i popularne hitove sa prvijenca. Rokaju bolje nego prošli put u Tvornici a mislio sam da se takvo rasturanje neće ponoviti. Ovog puta biću bolji, sada krećem ispočetka mi odzvanja u ušima i trans sa bine se širi na publiku. Prestar sam za kakve šutke i pogo ali ih rado viđam po koncertima, naravno do određene granice. Na muziku koju nam pruža Repetitor je jednostavno nemoguće stajati mirno i ljudi su se kretali u valovima. Ne razumijem zašto je u punoj Močvari te večeri radio samo jedan zaštitar na ulazu i to je sve, a znali su i na manjim koncertima imati po dvojicu ljudi ispred bine za svaki slučaj. Cijelo vrijeme svirke je neki babun u prvim redovima cuclao rakiju i nudio ostale oko sebe pa tako i Borisa koji je iz pristojnosti i potegao guc vatrene vode i po faci mu se vidjelo da je brlja opasna. Koliko je opasna, mogli smo vidjeti kada je taj isti majmun iz desetoga pokušaja se uspio popeti na binu i ne samo sjebati pjesmu otimajući Borisu gitaru već i nju, bacivši je pa zatim i sebe sa bine na pod jer ga naravno niko nije dočekao. Mogli smo ga dočekati jedino na koljeno ili lakat ali razljućeni Boris se već pobrinuo za to skočivši za kretenom da mu da pokoju zasluženu disciplinsku. Naravno, debil je označen i izbačen a Boris i cure su dobili podršku iz publike zbog koje su i nastavili svoj nastup iako bi velika većina prekinula koncert nakon takvog incidenta. Nakon ponovnog naštimavanja i komentara da gitara nije skupa, ali ima sentimentalnu vrednost, nakratko prekinuti trans se nastavlja popraćen gromoglasnim ovacijama. Iako su Repetitor mladi bend već su osvojili publiku koja ima i duplo više godina pa su se uz mlađe generacije mogli vidjeti i ljubitelji dobrog zvuka koji su prešli svoje četrdesete, neki skoro a neki već uvelike, kako skupa pjevaju i bengaju glavama u ritmu. Nakon iskrene i energične svirke u kojoj su dali sve od sebe Ana-Marija, Milena i Boris su pozvani na bis na kojem su iscjedili svoje instrumente kao i sebe do zadnjeg atoma snage i do zadnje kapi znoja. Poslije sviranja i pjevanja čak i u ležećem položaju Boris se za kraj zadnje pjesme baca u publiku i zajedno dovršavaju još jedan od nastupa koji će se sigurno pamtiti. Bila je to lava odlične muzike i energije koja je eruptirala prvim taktovima i u sat i pol trajanja preplavila Močvaru.

Stvari sa novog albuma zvuče odlično uživo a zvuk koji reže i bunt koji se osjeti pri njihovoj izvedbi daju snagu i moć pjesmama puno jaču nego na studijskim verzijama. Repetitor je sazreo u kvalitetan i moćan bend pred kojim ono najbolje tek dolazi, mislim pri tome na njihove godine, te čija je muzika trenutno neophodna na ovim prostorima. Nakon kratke turneje po Nizozemskoj, opet sviraju po regiji pa ako ih imate priliku čuti i vidjeti uživo obavezno je iskoristite i uvjerite se.

sensimillax // 25/12/2012

> vidi sve fotke // see all photos