Preživjeli smo još jedno izdanje i već razmišljamo o idućem! Tako bih u jednoj rečenici opisao treće izdanje festivala Punk rock holiday.

Da mi je netko rekao 2011, dok smo se koprcali u kombiju da bismo vidjeli NOFX i Bad Religion, da će mi Tolmin i kamp u dolini Soče toliko prirasti srcu, ne bih vjerovao. Dan nakon završetka trećeg izdanja, još sam uvijek pod dojmom i ne razmišljam o nikakvom moru i slobodnim danima. Savršen godišnji je upravo u Tolminu i točka! DAN 1

Povratak negdje u srijedu, 10. srpnja, pošto smo nulti dan festivala propustili zbog poslova i obrane magisterija (javna čestitka kolegi!!)... Kroz lijepo ljetno vrijeme ušli smo u pljusak i crno nebo nad Tolminom. Taman da pokupimo neke stvari, podignemo akreditacije (velika hvala organizatorima!), nađemo dobro mjesto u već popunjenom kampu i igre su mogle početi. Negdje u pozadini, Kevlar Bikini su završavali sa svirkom dok smo provjeravali novitete u organizaciji. Tako je uvedeno plaćanje festivalskom karticom na koju prethodno uplaćujete novce. Dobra ideja kojom se izbjegavaju gužve, a i puno je praktičnije nego s bonovima. Također su ubacili tzv. festivalski dućan/šank usred kampa gdje se mogla popiti kava, kupiti voda, sok, voće, led, besplatno koristiti wireless, odmoriti na kaučima i sl. Pristupačnije su bile i cijene nego u samom festivalskom prostoru (pivo u limenci i kava po 1 euro, sok i voda 2 eura, dok je,primjerice, na šanku uz glavnu pozornicu točeno pivo 3 eura). Na info pultu omogućeno je punjenje baterija (ostavite prvi dan, idući vas čeka uredno na svom mjestu). Pošto smo imali pristup novinarskom prostoru, a ušli smo i u hotel gdje su odsjedali bendovi, imali smo prilike i družiti se u autobusu - kafiću gdje je radilo simpatično osoblje iz Srbije koje nas je opskrbljivalo ledom. Naravno, kako smo susretali ljude od prijašnjih godina po kampu, pozdravljali ih, a i dobri susjedi iz Gornje Radgone su nas častili Jacky Colom, propustili smo dosta bendova. Taman smo stigli na zadnje stvari Useless ID, izraelskog benda i zbog toga mi je bilo žao pošto je ovo bila dobra prilika pogledati ih. Žal je nestao petnaestak minuta kasnije kad su na pozornicu stupili kanadski Mute. Njih sam otkrio lani na Overdrive festivalu u Kapfenbergu te sam ih sad gledao drugi puta. Kakvi su bili? Još bolji nego lani! Posjetili su Tolmin u sklopu turneje kojom slave 15 godina rada. Melodični punk prožet solažama, jaka ritam sekcija, bubnjar jedan od glavnih vokala. Milina za slušati, a ni scenski nastup im nikako nije loš! Setlista od nekih 45 minuta, sastavljena od albuma "The Raven" i "Thunderblast" ("Strangers back again", "Nevermore", "Fading out", "Bates motel", "King of spades"...) Publika je reagirala na svaku stvar, vidjelo se da su uspjeli probuditi svakog i uvesti nas u festivalsko raspoloženje. Za kraj su nas počastili obradom Mr.Big-a "To be with you" i zaželili nam ugodan provod. Provod se zahuktavao, pauza je bila dovoljna da se popije pivo i Strike Anywhere su već bili na pozornici spremni odsvirati svojih sat vremena. Osobno mi ih je jako drago bilo vidjeti jer nisu tourali dosta dugo. Svirali su ponešto sa svakog albuma, kao što su i najavili prije početka turneje. Tako su se redali ("We amplife", "Blaze", "Crossing", "I'm your opposite number", "Chalkline", "Hollywood cemetery"...) presjeci dosadašnjeg rada benda. Vjerujem da je to najava rada na novom albumu te ponovnih koncertnih aktivnosti. Kod njih je poznato da možda nisu atraktivni scenski, ali su još jedan od bendova koji imaju svoj stav te mnogo toga za reći. Od kritika prljavog sustava u kojem živimo do ljudskih prava, prava žena, zaštite prirode. Samo pozitivne kritike za ovaj bend s moje strane! Kao zadnji bend i headliner nastupili su Anti - Flag. Pošto sam ih gledao deset dana prije u Zagrebu, pretpostavio sam da će nastup biti sličan. Osim što je bend bio na većoj pozornici, nikakve razlike nisam primjetio. Veoma slična setlista, dosta energije basiste/vokala Chrisa #2, koji se bacao po bini, podizao publiku i pozivao na kretanje, malo manje pričanja i to je to. Njima sam posvetio mnogo prostora tako da sam ovaj put odgledao svirku i krenuo naći šator. Trebalo je odmoriti za iduće dane... DAN 2

Idući je dan počeo ranim svirkama na beach pozornici. Jedna od draži koja ovaj festival čini drugačijim je upravo ta plaža. Šank, improvizirana pozornica, bend svira, močiš noge u Soči i uživaš. Kao da si na moru, ali bolje! Ove godine je organizator odigrao na sigurno te postavio pravu, natkrivenu pozornicu uz vrlo dobar razglas. Kasnije će se to pokazati pravim pogotkom. Pogledali smo domaće snage i prijatelje iz Čakovca, Bakterije - jedini naš bend uz Kevlar Bikini na ovogodišnjem izdanju festivala. Momci su otprašili svojih pol sata, dobili ok podršku od publike i nastavili uživati u festivalu pošto su redovni gosti kao i mi. Večer prije sam sreo Darca, njihovog bubnjara, koji mi je otkrio kako nisu uspjeli prodati nijednu ulaznicu pa su došli o svom kompletnom trošku. Malo me zasmetalo to s prodajom ulaznica, nisam baš siguran da su i Argiesi, koji su nastupili 2h kasnije na toj istoj pozornici, morali prodavati ulaznice po Argentini kako bi dobili putne troškove do Tolmina. Vjerujem da i dečkima iz Bakterija nije do novaca, ali ako se mnogi headlineri plaćaju povećim iznosima, bilo bi ok osigurati i svim bendovima neku svotu da im se barem pokrije trošak goriva. Moje mišljenje, dalo bi se raspravljati... Negdje dok sam o tome razmišljao, počeo je pljusak. Taman je došao natkriveni dio oko pozornice i šanka da se svi okupljeni sklonimo dok kiša ne uspori. Za to vrijeme na binu se popeo Pankreas. Simpatičan četverac iz Crne Gore. Njihov frontmen zabavljao nas je obraćanjem na engleskom, najavom stvari i objašnjavanjem istih. Simpatični punk rock i još simpatičnija ekipa.
Pošto smo taj dan odlučili više provesti pred glavnom pozornicom, krenuli smo pod tuševe te nas je ponovno stigao pljusak. Ovaj put je bilo grmljavine i padalo je nekih 3 sata bez prestanka. Ljudi su se sklonili po šatorima, nadajući se skorašnjem prestanku. Čak sam i uspio shvatiti da bendovi ne sviraju na glavnoj pozornici jedno vrijeme. Grmljavina je bila jaka kao i pljusak. Na našu sreću, kiša je prestala taman pred nastup Elvis Jacksona. Pošto su me razočarali mirnim reggae nastupom na lanjskom Špancirfestu u Varaždinu, nisam previše očekivao. 45 minuta kasnije, bio sam iznenađen i mogao sam reći svaka čast domaćem bendu i organizatoru koji ih je stavio u fini termin da zagriju publiku. Pjevač Buda se bacao po bini kao lud, radio kolutove, bacao se u publiku, radio face, a bend ga je divljom i brzom svirkom pratio u stopu. Odsvirali su brz i energičan koncert svojih najvećih hitova, natjerali kompletnu publiku na ples i skakanje te time uspjeli otjerati oblake i dići nam raspoloženje. Da ne navodim stvari, reći ću samo da je svirka završena grupnim pjevanjem "Herb song" povećeg broja publike na pozornici i benda. Svaka čast momcima!

Suicidal Tendencies su lani zapiljili na DOF-u da sam jednostavno otišao spavati tako da me zapravo kopkalo kako će odsvirati svojih sat vremena nakon EJ. Mogu samo reći da je ova kišna večer (da, kiša je počinjala još nekoliko puta), donijela mnoga iznenađenja! Oldskool momci su otprašili svoj set, a u fokusu nam je opet bio njihov bubnjar. Čovjek osim što je ogromne građe/rasta, svira kao da se školovao u nekoj jazz školi bubnjanja. Doslovno ubija bubnjeve, igra se palicama, a njegov "Fuck you!" na mikrofon tokom vokalovog obraćanja publici bio mi je toliko simpatičan da sam se smijao kao lud. Setlista sastavljena od najvećih hitova, hardcore fanovi koji su tokom dana preplavili kamp svojim šiltericama i majicama s bendovim imenom, blato ispred pozornice napravili su kaos i to onaj pravi festivalski. Bio je to pravi odgovor na kišu koja je u međuvremenu prestala i više se nije pojavila do kraja festivala.

Nakon toliko energije, povišene razine alkohola u krvi i mokre odjeće, Millencolin su zvučali kao da su došli odraditi svoj posao i samo to. Fino su nanizali hitove, najveću pozornost dali svom najboljem albumu "Pennybridge pioneers", odsvirali dosta stvari s početka rada benda, ali nekako mi nisu sjeli. Vokal/basista Nikola pokušavao je komunicirati s publikom malo na srpskom pa malo na engleskom jeziku. U jednom je trenu pokušao navesti publiku da zapleše kolo na što su ljudi jednostavno nabacili "Wtf?!" izraze lica. Gitarist Erik bio je iznerviran čestim dolaskom fanova na pozornicu. Smetalo je i nama pošto su neki ljudi stvarno pretjerivali. Jedino su svi s kojima sam pričao kao najsvjetliju točku istaknuli drugog gitarista Mathiasa, koji je dao sve od sebe i stvarno se vidjelo da uživa svirati. Isto mišljenje dao mi je prijatelj koji Millencolin nikad nije slušao ni pratio njihov rad. Ne znam, nakon onako dobrog nastupa u Munchenu prije par mjeseci, ovog puta nije bilo tako. Zabavili smo se, ali ne onako kao inače na dobrim punk svirkama. Možda je i umor bio faktor. Događa se. The Mahonese smo preskočili, otišli smo do plaže na after te uspješno priveli prvu polovinu festivala kraju.

fichonm // 16/07/2013

> vidi sve fotke // see all photos