Open air festival u Zagrebu, pokušaj drugi. Mjesto radnje - Šalata, vrijeme radnje - američki dan državnosti, kapacitet popunjen skoro do kraja…

Dugoočekivani i najavljivani festival započeo je jučer u hrvatsko - bosansko - nizozemsko - škotskoj kombinaciji, a otvorili su ga mladi riječki MY BUDDY MOOSE, koji navodno sviraju neki amerikana stil mjuze. Njih sam nažalost propustio. Rekli su mi da su bili dobri i potrudit ću se da ih pogledam prvom prilikom. EDO MAAJKA je uslijedio iza njih, no kako je prerano počeo, a time i završio, nit na njega nisam stigao. Nebitno, on je ionako sveprisutan na sceni, a i nije mi baš legao u ovaj lajnap.

Nizozemski post punk noiseri trebali su do kraja zagrijati publiku za zvijezde večeri. Ušli smo taman na početak njihovog glasnog i energičnog nastupa. Gitara, bas, bubanj i vokal THE EXa bili su preiskusni za ovu večer. Odlična interpretacija pjesmama iz skoro tridesetogodišnje karijere uz obradu mađarskih Muszikasz, uspjela je natjerati publiku, većim dijelom zainteresiranu samo za nadolazeće FF, na ples, odobravanje, pa čak i bis na kojem su nas počastili s Prism Song s izlaskom bubnjarke u prvi red bine. Povelika pauza između njih i FF-a iskorištena je za dotankavanje pivskim proizvodima, razgledavanje slabog i skupog mercahandise FF štanda, stajanje u pregolemom redu za toalet i ostale festivalske vragolije. Na postavljenim video zidovima srećom smo gledali dijelove MORRISSEYevog koncerta iz Manchestera, umjesto početka polufinalne utakmice svjetskog nogometnog prvenstva.

U zakazano vrijeme, 21:30, na bini su se pojavili FRANZ FERDINAND i euforija je počela. Curice iz prvih redova vrište, oni sviraju prvu, pa drugu, pa treću stvar, a ja sve to slušam i ne vjerujem. Meni sve to nekak šuplje zvuči. Ne vjerujem. Penjem se na tribinu, al i dalje sve isto. Hitovi, ne hitovi. Svirka je nekak mutna, Alex guta riječi, bek vokali se ne čuju. U jednom trenutku oni su na sceni sa tri gitare, a nijedna se ne čuje kak spada. Ah! Gledam okolo, 95% ljudi na Šalati prolazi s njima kroz hitove i veseli se. Znači ipak je sve OK. Samnom očito nekaj ne štima. Još uvijek ne vjerujem. Pokušavam se ufurati na stare hitove Take Me Out i The Dark of the Matinee, al nejde. Gledam okolo svi razdragano plešu, njišu se u zaraznim FF ritmovima. Miješani parovi, nemiješani parovi. Pitam se kak bude tek u četvrtak.

Alex na prvih par pjesama pokušava uspostaviti kontakt, no ubrzo odustaje i ostatak koncerta protiče skoro bez komunikacije. Jedina pjesma koja mi je zvučala korektno bila je The Fallen, no i ona je upropaštena zbog predugih i nepotrebnih predstavljanja članova benda. Pred kraj sam negdje u toj gužvi naletio na bivšeg člana bivše najgore grupe na svijetu - Krešo, koji je samo potvrdio moje sumnje i usporedio ih sa Psihomodo pop, dok bi ja tu još dodao da su PP barem bili zanimljivi za gledati!

Siguran sam da sam u debeloj manjini s ovakvim razmišljanjima o nastupu FF-a, no takav osjećaj me nije pustio od početka do kraja koncerta, pa ni do kraja pisanja ovog texta. Nažalost, jer očekivao sam puno više, a pogotovo zbog organizacije, koja je barem prvog dana, bila skoro pa besprijekorna.

pedja // 06/07/2006

> vidi sve fotke // see all photos

PS: Pročitajte i skroz suprotno Saletovo viđenje stvari!