Na Krastival smo, nakon dvosatne skuhane i iznojene vožnje u našem dragom derutnom kombiju s kojim smo prošli već skoro cijelu Europu, stigli taman sat vremena pred početak prvog benda. Na putu smo u uobližnjem selu sreli čovjeka kojeg smo pitali za smjer pa nas je, nakon što nas je uputio, odveo u svoju kuću (kako tvrdi najstariju u selu - kuća naime datira iz sredine 16.st ) te nas napojio čudnovatom zelenom rakijom. Iako nisam neki pretjerani fan rakije mogu reći da je bila solidna, a moji ortaci i ortakinja uživali su u mirisu i okusu te predivne destilirane fermentirane tekućine. Nakon tog smo se zaputili prema festivalu te usput saznali da samo ime festivala 'Krastival' ne dolazi od žanra muzike koja se većinom na njemu izvodi (dakle crust punk/metal muzika) nego i zbog visoravni i regije imena Kras na kojima je to mjestašce Komen gdje se festival održao. Prvi bend počeo je dakle oko 17 sati. To je trebao biti mađarski Freedom Is A Lie, ali kako ili nisu stigli na vrijeme, ili nisu imali bass pojačalo, morali su se zamijeniti sa slovenskim Shivom, pa je tako čast otvaranja drugog dana festivala pripala domaćim snagama. Ovaj simpatični slovenski trojac roka neki brutalni metalni crust koji kad je brz zvuči veoma razarajuće, a kad je spor zvuči opako krasterski. U nekih 45 minuta svirke Shiv nam je odsvirao svoju setlistu kažnjeničkog krasta koji me na trenutke riffovima podsjetio na bend Driller Killer i nebrojene njemu slične. Nakon tog mjesto su ustupili kolegama iz Mađarske, a u međuvremenu se dogovorio i neki split s domaćim snagama, ali to je zasad tajna! Freedom Is A Lie iz mađarskog grada Győr roka neku brutalnu krastpankčinu koja ekspresijom pomalo podsjeća na prethodni bend. Red deračine, blast beata i tupa-tupanja s melodijskim začinima proizašlih iz mlinca brutalne distorzije, idealan bend za zagrijati (u ovom slučaju prekuhati) publiku na festivalu ovakvog tipa. Nakon njih na stejđ su se popeli njihovi sunaodnjaci i sugrađani Vorgär. Ovaj grindcore trojac roka bez bassista, ne sviraju dugo i iza sebe imaju jedan ep 'Sceptic faith' izdan prije nešto manje od godinu dana. U pola sata svirke, što je za jedan grindcore bend taman (ako ne i previše) odrokali su jeben gig i mjesto ustupili Nametu, našim kolegama s kojima smo se skupa kuhali u kombiju i to ne samo ovaj put. Namet se popeo na stejđ oko 7 sati, ovaj put kao trojac (drugi gitarist im je bio spriječen u dolasku) te odrokao klasičnu setlistu sa 'Never Ending Struggle' ep-a i pokoju novu stvar.U posljednjem njihovom izvještaju pitala sam se kako će zvučati kad ih budem opet slušala, a kako između ta 2 puta nije prošlo puno vremena, ništa se ključno nije izmijenilo. I dalje rokaju prebrutalno dobar melodični death/crust metal gdje naravno glavnu riječ ima gitarist i vokal Puljko koji svojim Flying V Gibsonom kao da jaše kroz polja Wasteland Valhalle i pritom vatrom i growlom (screamom) kuri sve nedaće i daće koje mu su na putu nađu. Nakon njih zasvirali su njihovi i naši sugrađani Disbaja. Otkad smo zadnji put dijelili stejđ s njima ih nisam gledala 3 mjeseca. Tamo su već bili pokidali a sad, na festivalu otvorenog tipa sakupili su pokidane dijelove, zapalili ih i prosipali pepeo po crnim rijekama d-beat krast buke. Disbaja, opet kažem, iz giga u gig zvuči sve bolje i bolje. Nakon svega 5,6 pjesama vokal Mitja je rekao da moraju sić sa stejđa pa da im je ovo zadnja stvar, no vriskovi iz publike i pozivi na bis jednostavno im to nisu dopustili pa su morali odrokati sve pjesme kako je bilo i predviđeno. Nakon njih mrak je već lagano pao, temperatura se na svu sreću malo snizila, a na stejđ su se popeli talijanski Devoured by Vermin, bend koji je na youtubeu, pored istoimene pjesme Cannibal Corpsea, podosta teško za naći.
Mislim da su mi se oni nekako najviše urezali u pamćenje zbog maskiranog vokala i ekipe u bendu koja izgleda kao da ima dosta različitu briju. Drugi gitarist izgleda kao Ali G, a bassist ima bass veoma visoko, skoro kao onaj iz AC-DC-a. U nešto više od sat vremena svirke odrokali su setlistu ubrzanog panka i grajndkora (što je za grindcore bend ipak previše, pa se nebih čudila da su setlistu odrokali više puta) te mjesto ustupili Krlji, bendu o kojem sam definitivno najviše puta pisala u svojoj terapijskoj karijeri. A to da sam najviše pisala o njima sam zaključila u predzadnjem izvještaju s njihovog giga, tako da je ovo sad već pomalo zabrinjavajuće. I oni su u pol sata svirke odrokali svoju standardnu plejlistu i rasplesali sad već velikobrojnu publiku. Isto pravilo uvijek vrijedi za njih a vrijedit će dokle god ih je na licu zemlje - Krlja je bend na profesionalnoj tehničkoj razini i ako tako nastave rokati, tko zna do kuda će to sve dovesti, tako da neka samo izvole! Idući su zasvirali Desecration, britanski death metalci koji su skupa s Extreme Noise Terrorom trebali zasvirati kod nas 2 dana prije, ali su gigovi nažalost bili otkazani. Ovi metalci sa Extreme Noise Terrorom djele basista i bubnjara. A što reći o bendu poput Desecrationa, rođeni su (kao bend) iste godine kad i ja i zbilja ubijaju muziku. U sat vremena svirke uništili su i oskvrnuli sve pred sobom te publiku dobrano razdviljali, a mene zagrijali za njihove kolege Extreme Noise Terror. Extreme Noise Terror, crust/grindcore punkeri iz Ipswicha predvođeni legendarnim Deanom Jonesom scenom rokaju od 1985. Neki za njih tvrde kako su izumitelji žanra. Ako ne izumitelji onda su definitvno među najvećim legendama. Nedavno su izdali svoj 6. studijski album istog naziva kao i sam bend. Mislili smo kako će se setlista sastojati većinom od novih stvari ali smo se prevarili. Gig su otvorili pjesmom Deceived koju su dobrano ubrzali što je zvučalo još bolje i nisu stali rokati do kraja. Odsvirali su dakle po stvar - dvije sa svakog albuma (čak se našla i jedna sa stanovitog splita s Chaos Uk-om). Atmosfera je na njima bila na vrhuncu, mislim da je najviše ljudi skočilo sa stejđa (više ili manje uspješno) i da je bio definitivno najveći i najdugotrajniji pogo. Sva sreća da smo ih gledali opet (po 6. Ili 7. put u 4. državi) i sva sreća da ćemo ih ovoga ljeta gledati još barem jednom na Obscene Extreme festivalu, jer sam zbilja njihov veliki fan otkad sam ih otkrila, tako da jedna prilika za jednu godinu nikako nije dovoljna! Nakon njih zasvirali su još talijanski Overcharge koji smo vaša i naša fotografkinja Nadia i ja, uslijed tekućih pitanja i psihodeličnih odgovora, nažalost morale propustiti. Nadam se da ćemo ih uskoro moći negdje pogledati pa da Vam, dragi moji čitatelji, i o njima nešto mogu napisati.
Što se tiče samog festa, moram priznati da smo svi kao ekipa ostali oduševljeni. Festival, bendovi, pozitivna vibra i zajebancija u zraku podosta su nadmašili naša očekivanja. Iako nije bilo previše ekipe, barem ne u kampu prije i poslije gigova, ovaj festival je za čistu desetku. Kako mu je ovo bila 9. godina održavanja, poželimo mu barem još 3 put toliko. Vidimo se iduće godine, sto posto!

lejapeja // 27/06/2016

> vidi sve fotke // see all photos