Da vam je netko rekao da će Tricky u Zagrebu svirati preko dva sata, vrlo vjerojatno mu ne bi vjerovali. Isto tako, da su Vam rekli da će doći drugi put u manje od godinu dana, sigurno im ne bi vjerovali, a pogotovo s obzirom na splitski koncert. No sve to je istina. A što je još bolje, ima još. Na sam početak svirke zakasnio sam zbog busa na relaciji Gospić - Zagreb, koji je baš za ovu priliku odlučio zakasniti dobrih dvadesetak minuta od voznog reda. Obično to nije slučaj, ali valjda je vozač skužio da mi je napeto stići na vrijeme. Enivej...

Tricky je već bio u elementu, stupao po pozornici, mahao s dva mikrofona i taman se krenuo skinuti u potkošulju. Ta potkošulja je bila jedan od hajlajta večeri, jer smo se nadali da će je u jednom trenutku:
a) skinuti,
b) rastrgati,
c) baciti u publiku
d) dopuni po želji...
tko pročita do kraja saznat će. Nisam znao što očekivati od svite koju će voditi sa sobom. Nekako sam se nadao da će doći u drugačijem sastavu. Pošto je već drugi put s istim programom, barem da podloga bude drugačija. Nije bila. Bubnjar i gitarista te gomila matrica. Ispostavilo se kasnije, da je bilo drugačije ne bi valjalo.

Raspoloženi bubnjar je valjao ritmove, gitarista je pržio rifove, a na matricama su se smjenjivali beatovi, loopovi, razni vokali i kajtijaznam. Nekima u pregrađenoj Tvornici to nije sjelo. Ali većini jest. Kao i Trickyju, koji je bio vidno raspoložen za svirku, pa čak i priču. Pjevao je s mikrofonom na prsima, drugim u zraku, mumljao, mantrao i cijelo vrijeme natezao tu nesretnu potkošulju. Bilo je tu pjesama sa Skilled Mechanics. I nešto starijih. Zapjevao je i "Would you be my funny Valentine...". A mene je totalno oduševila i oborila Do You Love Me Now, obrada Breedersa. Mislio sam da je Black Steel najmoćnija njegova obrada. Jučer me razuvjerio.

Svega nekih sat vremena i brzo povlačenje u bekstejdž, uz ogromnu zahvalu publici na dolasku, u ovakvoj atmosferi koja se tek počela zagrijavati, značilo je lagani predah i ponovni dolazak.

A na bisu je bilo svega. Dovoljno je reći da je trajao dulje od regularnog dijela. Da li je to uopće moguće? Svirali su ko da im je zadnje! Tricky ih je grlio, mantrao, navlačio potkošulju. U jednom trenutku je nestao, a stejdž se napunio publikom dok je dvojac pržio Black Steel. Publika na stejdžu na Trickyevom koncertu?! Doživljeno? Ne znam baš. Naravno, kad se on vratio publika je otišla na svoje mjesto, a atmosfera je proključala u polusatnom krešendu pri kojem je on uzvikivao, uzdisao i šaputao "i can't breathe", "she's the one" i kojekakva čuda. I sad bi tu trebao biti neki efektan završetak, da poentira u bit koncerta. Ne znam. Meni je bilo super. I znam još puno ljudi kojima je bilo super. A siguran sam da je i bendu bilo. Šteta što nije bilo svima super. A nisam ni siguran da se ovo može ponoviti u sljedećem Trickyevom dolasku, koji će se svakako dogoditi.

pedja // 16/11/2016

> vidi sve fotke // see all photos