home > koncert > Repetitor, Harvo Jay @ Attack, Zagreb, 18/10/2018

kontakt | search |

Repetitor, Harvo Jay @ Attack, Zagreb, 18/10/2018

Može svatko biti kakav god hoće, ali Attack je Attack, nema tu. Kroz godine je nekako najviše ušao pod kožu nama koncertnim doperima, isprofilirao se kao udarno mjesto lokalne alternativne scene, pružio nam sijaset samo takvih gigova. Nažalost, u posljednje se vrijeme to poprilično mijenja. Čini se da je u klubu što se tiče koncerata još jedino metal sekcija ostala revna i produktivna, svega drugog je osjetno, ali osjetno, manje nego što bismo to voljeli. Upravo je zato kao bomba u glavi Vašeg potpisnika odjeknula informacija da REPETITOR STIŽE U ATTACK! Ovako van konteksta se čini kao pomalo suluda činjenica, niđe veze. Bend je to koji već godinama može napuniti (barem) Tvornicu, u Zagrebu imaju apsolutno legendaran status, i Attack su realno, iako u njemu nikad prije nisu ni svirali, davno prerasli. Kako bi dakle sve to skupa ipak imalo nekog tržišnog smisla pobrinula se Dostava zvuka, koja nam je servirala trostruku porciju najdražih Beograđana. Jučer Attack, danas KSET, sutra Vintage. Mišljenja sam da je to totalno jebena ideja, puno zanimljivija od klasične Tvornice. Jer, unatoč tome što smo ih ovog ljeta u Thessalonikiju gledali u probranom društvu od još 40 uzvanika, vidjeti Repetitor u Zagrebu pred 250 ljudi je gotovo pa "once in a lifetime experience".
[ harvo jay ]

harvo jay   © jan vržina

[ harvo jay ]

harvo jay   © jan vržina

Prije nego što se to imalo odviti, valjalo je posluhnuti Harvo Jay. To su ljudi iz Osijeka, grada iz kojeg rock bendovi i nisu prečesto, čini mi se. Po netovlju se većinom o njima piše kao o triu, pa vam eto mogu ekskluzivno obznaniti da ih je bogami u trenutnoj inkarnaciji ipak četvorica. To jest petorica, ako uračunamo plesača (za kojeg mi nešto zvoni da su rekli da se zove Dragomir) sa simpatično-čudnovatom nosatom maskom na glavi koji je dobar dio njihovog nastupa proveo demonstrirajući nam kako se njegovo tijelo nosi s glazbom ovih lega. Priznajem da sam bend do ovog nastupa tek površno popratio, na neku foru im na koncert još naletio bio nisam. E pa bogami to je bila omaška. Jer definitivno valjaju. Kad bismo išli definirati zašto je to točno, onda bismo recimo mogli reći da i "ozbiljnošću" i "otkačenošću" svoje glazbe premašuju one neke "Čuješ", "HGF" I "HR Demo Fest" gabarite u koje sam ih, čini se, podsvjesno bio utrpao. Ima tu mnogo buke, malo melodije, malo post-rocka, malo indie popa, i malo onog nečeg što ne znate točno što je ali smrdi na devedesete. Velim da je istovremeno ozbiljno i otkačeno zato što se da nanjušiti neki sloj zdrave zajebancije u svemu tome, ali opet su strukture pjesama često jebački kompleksne i baš onako za ozbiljne muzičare. Svaka stvar je priča za sebe, od materijala za njihanje do materijala za divljanje. Ni jedno ni drugo ni njima nije strano - unatoč relativno suzdržanom scenskom nastupu, svako toliko bude neka provala energije, poglavito od strane frontmena - pa malo klekne, pa legne, i slično. U biti mi je još najzanimljivi dio priče bilo stanje u publici, koje gotovo pa da nije odavalo dojam da se radi o predgrupi. Klub već vrlo fino popunjen, mlađarija naprijed totalno u elementu, čak masa ekipe zna i tekstove. Postoji omanja mogućnost da su to naprosto samo doveli jako puno prijatelja, ali za slučaj da nisu, vrlo ugodno iznenađenje. Svirali su dosta, barem 45 minuta mislim. Što je u biti tek neznatno manje nego što je svirao Repetitor. Repetitor koji je i u najavama za koncert bio prilično slatkorječiv prema njima, a i sa bine su im čestitali i zahvalili (uz komentar da nikad nisu vidjeli pijaniji bend) i pitali nas da im aplaudiramo, što smo i uradili, i to vrlo glasno. Sve to skupa je definitivno stvorilo dojam da se ovdje radilo o "nečem višem" od "obične" predgrupe, ma što god to značilo. E sad, blesavo bi bilo tvrditi da bi to trebalo rezultirati tko zna čime u budućnosti. Muzička je industrija surov biznis, a pogotovo ako sviraš te neke mathove i noise rockove. Dobre su, nemojmo se lagati, šanse da će Harvo Jayu ovaj nastup, baš kao i recimo Rustiju (čiji ih je frontmen budno motrio iz prvog reda prisjećajući se svojih dana ponosa i slave) onomad, ovaj nastup prije Repetitora u Zagrebu ostati jedan od highlightova karijere. Ali bogami evo nije ni to u biti tako loše. Odradili su jako dobar gig pred praktički punim klubom i svi su odreda bili zadovoljni. Kud ćeš bolje?
[ harvo jay ]

harvo jay   © jan vržina

[ publika ]

publika   © jan vržina

Nužan disclaimer kojeg sam (nemam sad vremena provjeravati) sigurno napomenuo prije svakog od zadnjih 5-6 izvještaja s Repetitora jest taj da sam o njima pisao već valjda 45 puta, i da stvarno više nemam blage veze što bih pametno tu mogao dodati. Eto, sad kad to znate, krenimo. Znači klub dakako puca po šavovima, znoj se cijedi sa zidova. Ovi izletavaju na stejdž i instatntno je očigledno da je Boris dosta dobre volje, vidiš mu po faci. Što i nije toliko čest slučaj reklo bi se, dostojan je on nositelj već vrlo iznošene štafete namrgođenih frontmena ex-YU rock dinosaura. Kreće gig, i narod odmah upada u akciju. Publika u prosjeku još nešto hipsterskija nego što inače zna biti, i velikom ali velikom velikom (barem u prvih deset redova) većinom ekipa od 19 do 23. To je vrlo zanimljivo, već zadnjih 6-7 godina u Zagrebu oni funkcioniraju kao generacijski bend, praktički bez iznimke su im glavni i najnabrijaniji fanovi ekipa u ranim dvadesetima, studentarija reklo bi se. Ja em imam 24, em više nisam student, i sad se plašim da bih ubrzo mogao prestati biti jedan od te ekipe u šutki. Nažalost, ovaj gig kao da je bio jedan majušni korak u tom smjeru. Jer koliko god Repetitor neupitno bio ponajbolji balkanski live act, koliko god njihova energija i intenzitet bili nenadjebivi, toliko je ovaj koncert (baš kao i taj spomenuti nedavni solunski) ipak bio nešto mekši, nešto hladniji. Velim, naravno da su nas svojski izbombardirali, i naravno da se sve cijedilo od rokenrola, ali nije došlo do one, oh tako suludo uobičajene, razine kad imaš dojam da će ti puknuti koža, i ježi ti se svaka dlačica na tijelu, i želučane kiseline ti proključaju, i oči i usta ti zamijene mjesto. Naravno da je glupo i besmisleno očekivati od nekog benda da je to uvijek u stanju isporučiti, takvi su stadiji u pravilu rezervirani samo za one najposebnije momente kad se sve savršeno poklopi. Samo eto, ovo je Repetitor, i od njih se u biti to očekuje pod normalno. Što je dosta bezobrazno. Svirali su relativno kratko, mislim nešto manje od sat vremena. Što znači da su preskočili i "Zlog sina" i "Crvenu", a upravo su to dvije pjesme koje inače, svaka na svoj način, izazivaju možda i najjaču reakciju među pukom. Vjerujem da je to stoga što imaju još dva dana Zagreba, pa su odlučili malo ispremiješati stvari, siguran sam da će se te dvije moći čuti u KSET-u i Vintageu. Mi smo zato, osim ravnomjerno raspoređenih 5-6 stvari sa svakog od tri albuma, mogli čuti i jednu odličnu novu minimalističku numeru o odlasku u šumu i penjanju na stabla (što su definitivno motivi kojima se Repetitor, nakon vrlo "urbanih" početaka, zadnjih godina sve više okreće), kao i, na moje potpuno iznenađenje, prilično zaboravljenu demo čagicu ""Sve što vidim je prvi put". Atmosfera je, unatoč tome što je izostalo stanje transa, dakako bila dobra - Boris je udovoljio zahtjevima iz publike da skine majicu, malo se i provozao uokolo na našim rukama, neka cura je svako malo plesala na pozornici bez da su je redari micali, i tako. Prisni smo si bili svi skupa, što jest jest. Doduše nije da smo imali nekog izbora. Bilo je ekipe vani koja je gunđala da je to nemoguće i da se ne može ni ući unutra a kamoli disati, ali to je ipak jebiga njihov problem - znalo se da je klub rasprodan i što to točno znači.
[ repetitor ]

repetitor   © jan vržina

[ repetitor ]

repetitor   © jan vržina

[ repetitor ]

repetitor   © jan vržina

Bis smo dobili jedan, drugog nismo ni tražili. Tako da je sve bilo gotovo već oko 23.30, pa je radni narod lijepo mogao kući u pristojno doba. Oni ostali su mogli sudjelovati u poluautističnim nasumičnim synth pop/cajka tulumima na srednjoškolskom igralištu, istraživanju skrovitih gradskih dvorišta, ili pak nečem trećem čak. Repetitor je i dalje, unatoč možebitnom blagom padu koncertne forme, nešto ponajbolje što se čuti može. KSET je rasprodan, ali čujem da za Vintage ima još nešto karata, budala bih bio kad vam ne bih preporučio da po njih požurite.

ujak stanley // 19/10/2018


PS: Cijelu fotogaleriju s većim slikama možete pogledati ovdje:
https://www.facebook.com/pg/terapija.net/photos/?tab=album&album_id=2195399907170890
Share    

> koncert [last wanz]

cover: Psihomodo Pop @ Opera House Toronto - October 2018

Psihomodo Pop @ Opera House Toronto - October 2018

| 15/11/2018 | berislav sabolić |

>> opširnije


cover: Elsiane @ Tvornica kulture, Zagreb, 14/11/2018

Elsiane @ Tvornica kulture, Zagreb, 14/11/2018

| 15/11/2018 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: 37. Brucošijada FER-a @ FER 10/11/2018

37. Brucošijada FER-a @ FER 10/11/2018

| 14/11/2018 | jan vržina |

>> opširnije


cover: The Slackers @ Klub Kotač, Pula, 08/11/2018

The Slackers @ Klub Kotač, Pula, 08/11/2018

| 13/11/2018 | ujak stanley |

>> opširnije


cover: IBRICA JUSIĆ @ HNK, Zagreb, 11/11/2018

IBRICA JUSIĆ @ HNK, Zagreb, 11/11/2018

| 13/11/2018 | ognjen bašić |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*