home > koncert > Udar Groma - prvi dan @ Mala scena HD, Karlovac, 20/09/2019

kontakt | search |

Udar Groma - prvi dan @ Mala scena HD, Karlovac, 20/09/2019

Opet je prošlo sto dana od zadnjeg izvještaja, i ja se opet bojim da sam ih zaboravio pisati. Utješiti me može samo mogućnost da nikad nisam ni naučio, pa je ionako svejedno. Sve je to ionako samo vječito pokušavanje formuliranja pet istih fraza i forica na trideset i šest različitih načina, varanje samog sebe da se ni ti ni bendovi o kojima pišeš ne ponavljate kao papige, ne vrtite u vječiti krug. E, fino, sad je lakše. Kad smo se već dotakli ponavljanja koje to navodno ne bi trebalo biti, stari se svijet lijepo zajebao kad je plasirao onu o tome kako grom nikad ne udara dvaput u isto mjesto. Mislim, ajde de, dvaput se još može shvatiti, ali kad grune već šesti put zaredom i traje po dva dana u komadu, e onda je to validan razlog za skoknuti do Karlovca i iz prve se ruke uvjeriti o kakvom se fenomenu radi.

Odmah da pojasnim kako su organizatori prije nekoliko godina odlučili separirati dvodnevje na punk dan i metal dan, tako da sam, jasna stvar, onda drugi dan preskočio s motkom. Čekaj, pa zar ne bi trebalo biti samo "motkom" bez "s"? Koji kurac? Definitivno bi trebalo. Živimo u laži. Inače ne imadem, sram me priznati, previše iskustva s karlovčarenjem, a u Maloj sam sceni bio tek jednom u životu, prije tri godine na Rambu i danas ugaslim Udriground i Spleen G. Ipak, kvocijent opće sprženosti doživljen tad, u kombinaciji s činjenicom da me dosta dugo nije bilo u državi, a samim time ni na nekom starom dobrom domaćem punk raspašoju, dizao je hype u mojoj glavi do popriličnih visina.

Dok smo se snašli za cugu (u Kauflandu su pive i žestice na nekih 450 metara zračne linije), taxi (drugarica je na štakama, jebiga) i izgrlili sa svim klincima ispred kluba, utvrđeno je da je nažalost završio In Memoriam. Sve što o njima znam je ono što piše u najavi, da su lokalni Oi! povratnici iz devedesetih. Nije baš svakidašnja stvar da bend izlazi iz hibernacije nakon 25 godina, pa je možda čudan izbor da baš oni sviraju prvi, ali s druge strane stoji činjenica da vjerojatno 98% prisutnih ipak nije nikad prije čulo za njih, dok su ostali izvođači ipak aktualni. Kako bilo da bilo, ne lažem kad kažem da se nadam da ovo neće biti one-off stvar, i da će biti još prilike uloviti ih, jer me stvarno zanima o čemu se točno radi.

Drugi je bio bend Fried Brain. Ona netom spomenuta crtica o aktualnosti ako za ikoga vrijedi, onda je to za njih. Deru koncerte tek nekih godinu i po dana, ali su ih bogami u tom roku natukli pozavidan broj, svako malo negdje iskrsnu, ja ih osobno više ne bih pokušavao izbjeći čak ni kad bih imao zašto. Mislim da mi je ovo bio sedmi njihov gig, a već dan poslije sam bio i na osmom. Ono što se u međuvremenu dalo primijetiti to je da su: 1. izdali i album prije par mjeseci 2. sve samopouzdaniji i nabrijaniji iz giga u gig 3. uspjeli "ući u kanon", u vrlo kratkom roku se nametnuti kao faktor kojeg ekipa puši, zbog kojeg se eksaju čase ispred kluba da se ne bi propustilo koju stvar. Nije zgorega natuknuti da dolaze iz Pule, grada s tisućljetnom punk tradicijom kojem nije strano svako toliko izbaciti neke nove wunderkindove (a fakat su mlađahni, ne mislim da itko ima preko 20). Ovi su svakako najjači još od Sick Crapa, što nije paralela koju povlačim slučajno, jer je lako primijetiti da furaju sličnu spiku i imaju slične utjecaje, a pritom poglavito mislim na zapadnu obalu iz prve polovice osamdesetih i sve što se uz nju veže. Znate ono, volimo se opijati i skejtati, ne volimo religiju i rat, i mislimo da bi bilo najbolje kad bi svi skupa lijepo odjebali i pustili nas na miru da se opijamo i skejtamo i da ne volimo religiju i rat. Pošteno. Kao što rekoh, raja ih gotivi, i to je urodilo prilično žestokom pogo igrankom nas 10-20 tijekom većine svirke, unatoč nešto ranijem terminu i činjenici da podij i nije bio baš popunjen. Frontmen je po običaju tijekom cijele svirke u publici i inicira akciju vrzmajući se uokolo, u čemu je očito dobio jaku konkurenciju u obliku vjernog fana Đorđa koji preuzima mikrofon na "Got No Peace" i apsolutno jebe majke, ono, gori i krava i štala. Ako smatra da takav intenzitet performansa može držati dulje od 5 minuta u komadu, onda mu je krajnje vrijeme da si osnuje bend. Općenito, potpuno je očigledna činjenica da je ovaj bend trenutno baš ono skroz zahuktao i u naponu snage, te da je ponajjači novi(ji) podražaj na punk nam scenici. Bit će ih pravo zadovoljstvo čekirati još nekih 25 puta u sljedećih par mjeseci.

Uslijedio je Nailed In. Gledam sad neke stare tekstove o njima na portalu nam, izgleda da su ih na neku foru uvijek pisali kolege Joks (vratio se u Krapinu i radi, kakvog li klišeja, u Muzeju krapinskih neandertalaca) i Lejapeja (više o njoj u sljedećem odlomku), dok ja tu privilegiju imao nisam. Radi se o bendu koji se pojavio negdje prije 4-5 godina, i u tom nekom periodu bio redovna pojava na mjestu predgrupe u Attacku. Tu se pojavilo i izdanje, a onda su malo pauzirali, valjda zbog činjenice da su se mijenjali i članovi, ali svejedno praktički ne prođe godina a da ne nabace neku turneju, na čemu im svaka čast, jer koji će ti kurac bend ako nikad ne uskovitlate malo prašinu s ceste. Muzički je to dakako također hardcore punk, samo s nešto "krkanskijim" i elementima nego Fried Brainov, pa bi, da je američki, prije bio iz Bostona ili New Yorka nego Kalifornije. Količina rafalne preciznosti koju ispucavaju je svakako hvale vrijedna, a valja natuknuti i da ćete se, ako im bacite oko na tekstove (jer uho jadno to nikako ne može samo) susresti s jednom vrlo visokom razinom bijesne i mračne poetičnosti, barata se stilskim figurama kojima mnogi hardcore suborac prismrdio nije. Sad kad smo to riješili, mogu vam priznati da me iz nekog razloga ne gađa taj njihov zvuk. Bio sam barem 5-6 puta, i dalje se jedva sjetim kako se zovu, a kamoli da bih znao prepoznati neku pjesmu ili si ih pustiti doma. Naravno da je to sasvim nebitno i tek moja osobna preferenca, ali bogami dalo se primijetiti i na publici (i to ne samo ovaj put) da nisu "adekvatno" reagirali na njihovo 20-minutno šamaranje. Dapače, u usporedbi s bendom prije, nastalo je prilično umrtvljenje, a bilo je i praznije. Pomalo je fascinantno to kako unutar žanra zvanog HC punk ima toliko mogućih rukavaca o kojima ovisi prođa benda, a još je fascinantije primijetiti kako se ta pravila mijenjaju ovisno o lokaciji. Bez beda mogu zamisliti da ekipa otkida na koncertima Nailed In u Češkoj ili Španiji, ali ovdje ja osobno još čekam moment da im na nekom gigu (možda se dogodilo, ali me nije bilo tad) sve klikne i da imaju kritičnu masu ekipe koja daje do znanja da ih doživljavaju. Od srca želim da se to dogodi već sljedećeg vikenda u Attacku. Uskočit ću i ja u mosh ako treba, 'ko ga jebe.

Ona spomenuta Lejapeja, osim što je danas diplomirala (na čemu i ovom prilikom valja gratulirati), trenutno vrši vokalne dužnosti u mašini zvanoj CC. Nije teško primijetiti da je ona i jedina konstanta u navedenom bendu, pa će tako na nadolazeću europsku turneju ići s kompletno drugačijom postavom nego što je išla na prošlu. Najbolji dio te priče je taj što, a to je po mom sudu vrlo rijedak slučaj, na neku foru sa svakom promjenom člana uspijevaju zvučati sve bolje i bollje. I Tuna i Gabud i neznamvišetko su znali svirati, o Puljku i Brniću da ne pričam, ali ovo kako sad zvuče, pa to je baš jebanje milosnih majaka. Doslovno im na mimici i pogledima između pjesama možeš vidjeti onaj "jebote, kako cepamo, au šta je ovo!?" izraz. Gitarist koji nema problem s tim da dođe svirati punk odjeven kao da je taman pobjegao sa sestričnine svadbe (što je sasvim pohvalno, dajte ljudi malo više modne raznovrsnosti na pozornici) je realno pijan ko guzica i jedva gleda, ali je to potpuno irelevantno, jer je očigledno da bi jednako izdominirao i da svira dok leži u nesvijesti, i to stoga što mu je sviranje čisti nagon, a ne nešto što je naučio. Otprilike kao disanje, pardon my patetika. Ritam sekcija ti isto šilji direkt po leđnoj moždini, a u kombinaciji s pevaljkom koja urla svaki od tih borbeno-nadrkanih pokliča kao da joj život ovisi o tome, na kraju dobiješ nogu u dupe koja te katapultira tamo negdje sedam metara dalje i zabije te u zid, pa poslije skupljaš komadiće mozga na zgarištu. Podrazumijeva se da je atmosfera opet postala uzburkanijom nego što bi se moglo podrazumijevati, udovi su letjeli uokolo i đubre je bilo jako žestoko. Za one koji to još možda ne znaju, CC se smjestio negdje na razmeđi UK82 i onog što mu rade gitaristi, a to je redovno odvlačenje u metal teritorije. Uostalom, zašto bih ja puno trkeljao o tome, kad je sve lijepo objelodanjeno na albumu koji je isto relativno nedavno izdan. Poslušajte ga, ne budite blentavi. Iako na turneju idu sa zamjenskim gitaristom (Erik iz Fried Braina), ne sumnjam da će to svejedno biti gaženje. Italija, Francuska i Španija, hold tight!

Smrt razuma je bila posljednji bend večeri. Iako su svi ovi o kojima sam pisao više ili manje novi bendovi, nijedan nije toliko frišak kao Smrt Razuma iz Osijeka, oni su tek ove godine počeli sa koncertiranjem. No, također ne gube vrijeme, sviraju dosta, i brzinski postaju prilično cijenjeni. Radi se o momcima koji nisu nužno odreda u cvijetu mladosti, i vjerojatno su već prije svirali u nekim bendovima. Ja sam s licima slab i ne znam koji bi to bendovi mogli biti, ali pretpostavljam da bi u tome mogla ležati određena "pozitivna predrasuda" koja oko njih vlada, pa su tako recimo na Distort Zagreb festu prije par mjeseci u Attacku imali osjetno više ljudi nego svi drugi izvođači, iako im je bio premijerni gig u gradu. Tad su mi bili pomalo ukočeni, a sličan dojam mi je ostao i sad, scenski nastup više-manje nula bodova. Ne bi to bila Slavonija da im punk nije mračan i prilično uronjen u crust/thrash začine, ali za razliku od CC-a koji umiju artikulirati svoj mrak kroz pravednički bijes i ludilo, ovi na pozornici više ostavljaju dojam likova koji su već došli do faze da su rezignirani i tužni. Shodno tome je i zbroj gibanja u pučanstvu opet splasnuo tek na kimanja, kaj ćeš. Pjeva se na naškom, ali koga briga kad ionako nitko nikad ništa na ovakvim koncertima nije razumio, a niti će. U takvoj situaciji preostaje samo pretpostavljati o čemu bi se moglo raditi, i onda se poslije uvjeriti da si bio potpuno u pravu. Oni su isto, baš kao i Fried Brain, svirali i dan kasnije na Jankomiru na Zagreb Tribes, i taj mi je gig bio bolji od ovog, a ovaj mi je bio bolji od prvog. Nastavite niz.

Netom sam se taman bio vratio iz Portugala, pa mi je tijelo doživjelo priličan šok kad je temperatura ležerno odlučila pasti na nekih pet stupnjeva tijekom noći. Pozitivna strana toga je činjenica da bolju atmosferu od nenadanog ujeda zime za nastup Neon Liesa nije moguće zamisliti. Možda mi je baš zato na Lautaru ovoga puta bilo toliko dobro da skoro da sam pomislio da i nije toliki grijeh što je zbog ovoga "žrtvovan" omiljeni Modern Delusion, koji se ne oglašava sad već par godina. Kasnije kad se glava malo razbistrila sam se posramio takvih misli, ali u toj zavodljivo otuđenoj šljokičasto-zadimljenoj atmosferi čovjeku svašta padne napamet, jebiga. To jest, isprva nije bilo dima, pa je bilo malo čudno, ali jednom kad su njime sve nafilali, after je mogao početi. I stvarno je počeo, nisam se ovako naplesao još od Marka Tolje u Gliptoteci. Gazda ima onu neku taman fino odmjerenu crtu anksioznosti i luđaštva dok nastupa, malo mu se čudiš, ali više se poistovjećuješ s njime. On tako nervozno plesucka i previja se i mijenja te kazete, a ti plešeš kao hipnotiziran i bude ti se neki filinzi za koje bi se 5 minuta prije bio zakleo da ih uopće nemaš u fondu. U mikrofonu je toliko jeke da to graniči s parodijom, a isto bi se moglo reći i za dihotomiju među stanjem duha i stanjem tijela u koje ova muzika i nastup bace čovjeka. Riječ je svakako o jednom vrlo poletnom manifestu depresije, demonstraciji kolektivne izoliranosti. Kurca se ja u biti ne kužim u tu glazbu, tako da nemam pojma je li synth-industrial ili electro-pop-minimal-wave, znam samo da se jako lako prima, i da smo bili poprilično zgroženi kad je nakon moooožda pola sata čovjek ištekao brže-bolje sve i počeo motati kablove. Realno, ovo je podjednako DJ set koliko i koncert, a DJ setovi na afterima bendova si smiju dopustiti da potraju, kaj ne?

Dobar plejs, fina ekipa, jebeni bendovi, kvalitetno ozvučenje, neloša atmosfera, žestok faf, čak je i u WC-u bilo papira. Da je bolje ne bi valjalo.

ujak stanley // 26/09/2019

Share    

> koncert [last wanz]

cover: The Mystery of the Bulgarian Voices & Lisa Gerrard @ Lauba, Zagreb, 11/10/2019

The Mystery of the Bulgarian Voices & Lisa Gerrard @ Lauba, Zagreb, 11/10/2019

| 13/10/2019 | lana |

>> opširnije


cover: Bebe Na Vole @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 10/10/2019

Bebe Na Vole @ Vintage Industrial Bar, Zagreb, 10/10/2019

| 12/10/2019 | mario m. |

>> opširnije


cover: Bad Breeding, Indikator B, DDR @ Akc Attack, Zagreb 06/10/2019

Bad Breeding, Indikator B, DDR @ Akc Attack, Zagreb 06/10/2019

| 08/10/2019 | lejapeja |

>> opširnije


cover: Kawasaki 3p @ Tvornica Kulture, 28/09/2019

Kawasaki 3p @ Tvornica Kulture, 28/09/2019

| 04/10/2019 | jan vržina |

>> opširnije


cover: Udar Groma - prvi dan @ Mala scena HD, Karlovac, 20/09/2019

Udar Groma - prvi dan @ Mala scena HD, Karlovac, 20/09/2019

| 26/09/2019 | ujak stanley |

>> opširnije


> chek us aut!
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net
> najawe [blitz]

>> sve blitz najawe


well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*