U svojem tridesetogodišnjem stažu ljetovanja na Cresu rijetko mi se dogodila prilika da tamo pogledam neki bend. Svi oni za koje sam mislio da su vrijedni truda mogu se nabrojati na prste jedne ruke. Uz Nenu Belana sam se zaljubljivao, uz Šajetu sam saznao da uživo uopće nezna pjevati, a i Gustafi su jednom morali doći na red. Ako zbog ničeg drugog, onda zbog činjenice da se disko u Cresu zove Štala. A tu dolazimo do druge priče i zabave tinejdžera i ostalih od davnih pa sve do današnjih dana, koja je igrom slučaja ostala ista. Mijenjaju se samo glumci u njoj. Dakle, ko izađe u Cresu prije pola dvanaest u grad, taj je ili papak, neznalica koji još nema društvo u Cresu koje bi ga uputilo u čari creskog provoda, ili obiteljski čovjek, koji u to vrijeme već spava. Bio sam ja i jedno i drugo, a možda ima i neka treća vrsta ili podvrsta, koja mi trenutno ne pada na pamet. Uglavnom, u to neko doba kreće se prema Šumici. Šumica je lokacija blizu plaže gdje se okuplja ekipa, cuga se kaj već ima, sluša "onemanband" ili u najboljem slučaju neki duo, koji i dan danas piči po talijanskim šansonama ili Phil Collins/Dire Straits ljigama i priprema za odlazak u disko. U doba kad sam upražnjavao takvu vrstu izlazaka, disko se zvao DG i bio je jebeno dobar disko s odličnom glazbom. Unutra, u podrumu sve je bilo mračno, frizure ko na THE CURE koncertu, a pičio se dark/"crna ruža" mjuzak. Savršeno nešto! Danas, x godina kasnije i x promjena imena, zove se Štala i navodno je u njemu jako dobra mjuza. Uvijek kažem da ću otići pogledati i poslušati malo, al nikako da nađem neku kompu za izlazak. Svi su nešto umorni, moraju čuvati djecu itd itd… Slično je bilo i s koncertom Gustafa. Svi su rekli, baš super kaj dolazi konačno neki bend vrijedan gledanja i slušanja, a ne neki Jole (Popularni!?), pa kajjaznam kak se svi ti zovu, al isto tak su svi negodovali kad se saznalo da će ovi početi svirati u najbolju ruku oko 23h. Enivej, Gustafe volim i želio sam vidjeti kako njihova "štala" funkcionira u ovom ambijentu, na rivi prepunoj turista i slučajnih prolaznika. Ženu, dijete i psa pospremio sam na spavanac i krenuo na "ludi" provod u solo aranžmanu. Točena piva za 12 kuna i priličan broj zainteresiranih za koncert ispred bine bio je dobar znak za dobar provod. Edi i ekipa činili su se veseli kao što je i priličilo prilici. U stvari, kad se sjetim da sam ih gledao popodne na tonskoj i da se nisu ustručavali po onoj vrućini i suncu popiti pokoju, nije ni čudo da su bili dobre volje. Dvije pjevačice i osam svirača i pjevača jedva su se stisnuli na omanji stejdž, al to ih nije omelo da uz svaku pjesmu izvedu svoje već poznate koreografije i sve što ide uz takvu vrstu veselice. Red starih, red novih, red brzih, red sporih, kak to već ide na koncertu Gustafa i svi sretni i zadovoljni. Oni u prvim redovima polijevaju se pivom, pjevaju i skaču, a čak i oni slučajni turisti, pa i domaći koji su izašli vidjeti kakvo je to čudo došlo u njihov grad nisu ostali samo stajati već su pocupkivali svaki prema svojim željama i mogućnostima. Nakon cca sat vremena, i najavljene pauze, za koju sam mislio da je neće ni biti, jer ju je Edi počeo najavljivati pola sata prije, odlučio sam se oprostiti s Gustafima i krenuti na počinak, jer me sutradan čekao izlet na Plave grote, prekrasnu plažu i još ljepšu spilju ispod predivnih Lubenica, zadovoljan viđenim i sretan što ću Gustafe uskoro vidjeti i u festivalskom izdanju na Jarunu, 27/08/2007.

pedja // 22/08/2007

> vidi sve fotke // see all photos