Evo, strasti su se smirile, mi smo se odmorili i može slijediti izvještaj s ovogodišnjeg sjajnog VIP InMusic festa...

Nakon prošlogodišnjeg odličnog debija na Šalati sa Franz Ferdinand i Morrisseyom, InMusic Festival je proširio svoj rad na daleko veći prostor, zagrebački Otok Hrvatske mladeži na jezeru Jarun i time je bez ikakve sumnje osvojio najveće simpatije širokog kruga publike, te valja očekivati da će iduće godine (a i narednih) ovaj festival prerasti u ogroman medijski spektakl poput vrlo dobro znanih open-air festivala u bliskoj nam Europskoj okolici.

Festival se odvijao na dvije glavne pozornice - VIP i NOKIA stageu gdje je ravnomjerno bilo raspoređeno 20 izvođača, te na dva daleko manja - RADIO 101 i NIGHT STAGE-u sa 12 izvođača koji su gotovo paralelno nastupali tijekom ponedjeljka i utorka. Značajka tih dva dana bila je: prvi dan je bilo izuzetno vrelo ljetno prijepodne i ugodno veče, dok je drugi uvelike mirisao na kišu i prolom oblaka.

Prvog dana, u ponedeljak 27.VII bilo je malo zavrzlame oko dolaska na Otok Hrvatske mladeži jer nitko od nas (Marijeta, moj gost Alex Cepuš iz Celja i ja) nije znao koji je pravi put do tog mjesta (a usput smo pokupili i našeg fotografa, terapeuta Saleta koji je isto bio na krivom putu), festival je otvoren na Radio 101 stageu (gdje uopće nisam bio jer nisam stigao), no na Nokia stageu THE BLUEJAYS (Norveška) svirkom u 16.20 započeli su koncertni dio festivala sa simpatičnim brit-popm pred tek nešto više od 40 ljudi. Pošto su termini izvođača bili koncipirani (zavisno o trajanju nastupa) da svaki sljedeći nastupa nakon 10-20 minuta prethodnog, otprilike..., brzo smo požurili na Vip stage udaljen nekih 300-400 metara gdje je u 16.45 nastupio NO S3NGS (čitaj: no strings), solidan domaći EU indie-rock band koji je svoj repertoar izvodio na hrvatskom jeziku. Onda je slijedilo dugo i mučno muvanje od šanka do šanka od kojih niti jedan još nije bio otvoren u vrelini ljetne žege kada se moglo krepati od žeđi. Ljudi su odlazili u eko-wc u potrazi za vodom (bilo ih je poprilično), no jedini izlaz da se ugasi žeđ bila je voda koja se mogla pronaći u toaletu tada još neotkrivenog (za nas pionire) starog zidanog objektića što se nalazi na samoj sredini otoka.

Zbrka koja je nastala prilikom otvaranja blaganja da se kupe bonovi bila je sveopća gužva i dugačak red koji je trajao čak i po sat vremena ukoliko ste željeli naručiti piće. Tu se dosta ljudi revoltiralo, no s vremenom svi su prihvatili činjenicu da još postoji desetak šankova, pa se gužva vremenom svela na prijatnije čekanje od pola sata (u nekim slučajevima i manje). Za to vrijeme na Nokia stageu u 17.15 h izašli su MESSERSCHMITT (Pula) i odsvirali odličan koncert, a na Vip sceni svoju "otmjenu probu" pred 60 ljudi odradili su THE BEAT FLEET od 17.30 do 18.30 h. Osobno mi se čini da su dobili suviše rani termin da bi zagrijali ionako vrelu popodnevnu atmosferu. E, nakon toga slijedilo je ono što se može govoriti već o nekoliko novopridošlih 300-400, pa i više posjetitelja. Prvo su na Nokia stage-u nastupili odlični makedonci SUPERHIKS (u 18.30 h) koji su u zaton vrelog ljeta otprašili sijaset bisera iz svoje zabavne ska/rock-salsa-reggae,blues, h/c kolekcije čime su prvi digli publiku na noge i ples svojim iznimno vedrim skladbama otpjevanim na makedonskom jeziku, da bi potom na Vip stageu ROISIN MURPHY (iz Moloko) od 18.50 do 20.15 h održala house/disco-funky/dance-pop koncert kojeg je pratilo već 2-3000 ljudi. Ona je u nekoliko navrata sitno mijenjala image (šešir i perjanice), te je izvela sijaset poznatih hitova, no nevjerojatno je to da za vrijeme njenog nastupa nismo znali što želimo gledati iduće - da li Happy Mondays na istoj pozornici ili Obojeni program na Nokia stageu. Budući da je samnom bio Alex, preporučio sam da pogledamo OBOJENI PROGRAM za kojeg je sad on prvi puta čuo. Koncert je bio sjajan, pjevač Kebra je bio u odličnoj formi (sa sveskom u ruci) i od njega se nije odvala masa od nekih već 3-4000 ljudi. I kako to biva na ovakvim festivalima gdje se sve preklapa, brzo smo pohitali na Vip stage gdje je HAPPY MONDAYS promatralo već oko 5000 ljudi. Stigli smo u samu završnicu da vidimo izvedbu "Step on" i "Halelujah", te po viđenom mogu reći da su još uvijek veliki band (po prvi puta u Hrvatskoj). Bez je još uvijek Bez koji skače i lomata rukama kao '89, mislim da nije dobio više od 3-4 kile, ali čini mi se da je u svojoj vitkosti nekako dobio na visini. Shaun Rider je sada ćelav, obrijane glave sa crnim cvikerima i glas mu je i dalje besprijekorno dobar, a "ponedeljci" i dalje praše svojom crtom kao nekad. Možda ja to previše emocionalno doživljavam jer su mi kasnih '80 i ranih '90 bili strašan alternativni disco-pop/rock band koji je isijavao veliku količinu psihodelije koja mi se u to vrijeme strahovito dopadala... Kako su satnice bile složene, nakon Mondaysa opet smo pohitali na Nokia stage da bi vidjeli preteče punka NEW YORK DOLLS. Tamo je već bilo nekoliko tisuća punkera, rockera i alternativaca koji su zdušno čekali prvu priliku da ove velikane vide po prvi puta na ovom prostoru. (pročitao sam u međuvremenu nekoliko izvještaja koji govore da je ovo bilo jako loše). Ako zaobiđem teme koje se svode na uobičajenu netrpeljivost old-time rocka, New York Dolls su po meni napravili vrlo dobar koncert. Svirali su probrani repertoar (na probranim instrumentima), te su ostvarli odličan feedback izvedbama "Piece of my heart" (Janis Joplin) i "Ace of space" (Motorhead). Pjevač i dalje odlično izgleda, band je perfektan i koncizan, te je svih 4-5000 ljudi imalo prilike vidjeti jedne od začetnike punk-rocka na djelu. (O utjecaju toga benda vjerojatno najslikovitnije govori činjenica da su na početku njihova koncerta u foto pitu prije svojega nastupa uživala i polovica, odnosno po novom, 2/5 Sonic Youtha, Lee Ranaldo i Thurston Moore, op. Sale) No, naravno, najveće zvijezde prvog dana nesumnjivo su bili SONIC YOUTH koji su na glavnom Vip stageu donijeli i najveću zainteresiranost publike, te značaj www.terapija.com i www.barikada.net kao web-stranica na kojima se uvelike pisalo o njima, onda podatak da je na njihovom koncertu, laički, bilo skoro 10.000 ljudi ne treba čuditi. Ovacije koje su slijedile nakon koncerta nikako nisu bezazlene. (...). Koncert Sonic Youth je bio nešto što se na ovim prostorma priželjkivalo još nakon sjajnog avangardnog koncerta prije dvadesetak godina u Zagrebu kada ih je medijski najavio Ante Batinović, tadašnji "prozor u svijet" preko emisija na Radio-Zagrebu "Po vašem izboru" i "Rock express". Za dotičnog gospodina sam čuo mnoge priče "pišam i serem po njemu", no neminovno je da je taj čovjek donio potpuno novu vrstu alternativnog i svježeg zvuka u nekad konzervativnu Jugoslaviju. Da ne duljim, Sonic Youth su napravili veličanstveni koncert, briljantan, savršen.... Još su uvijek moderan rock sastav koji barata sa idejama punka, new-wavea, noisea, alternative, avangarde..., te svoje glazbene ideje formira u koncept suvremene umjetnosti, poput Stockhausena ili Cagea koji su im najbliskiji srodnici. (jest, tu negdje je i Kraftwerk). Odsvirali su najbolji i najdulji komad u svojem djelovanju, sjajnu skladbu "Diamond sea", te na bis nekoliko hitova koje je publika očekivala - "Kool thing" i "100%"", te su tijekom koncerta odsvirali i "Schizophrenia". Šta će te bolje od Sonic Youth? Još se neki program događao poslije S.Youth (na Night Stage-u su nastupili Valetudo i Gustafi, a na Radio 101 sceni DJ Pathaan i Banco de Gaia), no bio sam toliko umoran da 2.15h nisam mogao dočekati unatoč brojnim ponudama sa šanka. Ujutro sam morao biti na poslu i fućkaj ga....

horvi // 04/09/2007

> vidi sve fotke // see all photos