Ugodno popunjen Sax u kome su gotovo polovicu publike činili Picoki iskoristili su novookupljeni Valungari da podijele pozivnice i flyere za svoj nastup dva dana kasnije u Krivom putu. Atmosfera je kao i obično bila vrlo dobra i temperamentna, no malo se u početku činila napeta zbog odugovlačenja s nastupom prvog sastava, VELI JOŽE koji su ne svojom krivnjom startali tek u 21.45 h. Oni su kvartet malo starijih momaka u zrelim tridesetim iz Zagreba i djeluju već 13 godina, a detaljnije ćemo ih predstaviti s albumom "Ovu su vrlo žestoki dani" koji smo dobili ovom prilikom. Uglavnom, imali su dvije faze rada. Od 1995. do 2001., te se ponovno okupljaju nakon četverogodišnje pauze 2005. i uglazbljuju stihove hrvatskog pjesnika Slavka Mihalića. Glazba im je umjereni i lakši rock s blagim utjecajima yu-new wavea (osobito Azra s malim dodatkom EKV), a zbog osebujnih tekstova Slavka Mihalića u glazbi sadrže i sentimentalniji i patetičniji dio tradicionalnog rock svjetonazora (Dylan ili Byrdsi primjerice), tako da zvuče kao postmodernistički rock vrlo blizak sastavu Mika Male. Nisam uspio dobiti njihovu play-listu, te stoga samo navodim nekoliko kompozicija - "Veljača", "Norveška" i "Razglednice svijeta". Sviraju solidno, imaju vrlo prijatan kontakt s publikom, izmjenjuju vokale i stalak sa tekstovima koje još nisu uspjeli naučiti u pojedinosti jer su vrlo zanimljivi i zahtjevni, a gitarist Goran Markov Knežević je i vrlo dobar pjevač. Jedna od njihovih posljednjih skladbi podsjetila je na melodiju "Samo na čas" Haustora, te će o njima biti više riječi nakon preslušavanja albuma. Nemaju web stranicu, već ih se može pronaći na www.earbugs.com. XPANIC (na kompilaciji "Druga strana predgrađa - crikvenička rock scena" naslovljeni kao EXPANIC) su zanimljiv kvintet iz Crikvenice koji u postavi ima gitaru (Marin Car), bubnjeve (Ivica Manestar), bas (Nikica Mike Brnić), klavijature (Igor Beleš) i dugokosog solo pjevača (Valentino Vasilić). Sviraju zanimljiv spoj rocka u kome ima svačega, no ništa točno definiranog jer je izgleda alfa i omega sastava odličan četerdestogodišnji gitarist koji je u životu prošao kroz mnoštvo stilova. Tako imaju ponešto od mekših izdanja Pearl Jam, Faith No More i Incubusa do revival Joy Division imena poput Interpol ili Editors. No, nemaju nikakvih primjesa nu-metala ili grungea, vrlo su melodični, plesni, čvrsti sa harmoničnim, u nekim trenucima i pop pjesmama koje su odreda odličnih aranžmana s upečatljivim muškim metal vokalom na engleskom jeziku. Set lista sastojala se od naslova "Depeche Mode", "Debela Berta", "Rose", "Black Hound", "Warrior", "The Grail", "Hole" i "Nova". O njima također više prilikom recenzije albuma "Comin' Home" s kojeg su svirali dvije skladbe. Na webu ih možete pronaći na www.xpanic-band.com, no tamo za sada imaju samo jednu skladbu koju možete downloadirati, te je stranica još uvijek u fazi izrade. KELLY MEICKLE, kvartet iz Đurđevca su ostavili najžešči i najrockerskiji dojam. Već smo recenzirali njihov demo rad "Use It In A Sentence" s kojeg su odsvirali svih 5 naslova, te su dokazali da taj snimak iz studija Kramasonic (Hrvoje Nikšić) nije puka slučajnost, već su materijal odsvirali i puno bolje. Uz ovih pet kompozicija izveli su još i pet novih skladbi - "Zeljar", "Just go right ahead", "Vine", "Yellowing your face" i "Happy dance", sve redom vrsno aranžirane post noise-rock kompozicije otpjevane na engleskom jeziku koje su nekolicinu prisutnih navele i na đusku. Zvuče vrlo moćno, bogato i suvremeno, te su veliko osviježenje domaće demo scene koja je u velikom postotku zabrazdila u retrospektivne rock stilove. Osim po kvaliteti izvedbe, prisutna publika ugodno popunjenog Saxa podržala ih je gromoglasnim aplauzom, te se po prvi puta tokom ove večeri čulo poziva ns bis do kojeg zbog ograničenosti vremena nije došlo. Odlični su i krupnim koracima koračaju ka samom vrhu gdje su otprilike slično orijentirani izvođači poput Viva Glorio i Andrije. Da kao posljednji nastupe pred već polupraznim gledalištem, tu neugodnu čast imali su TARSIER QUARTET iz Karlovca koji su ostavili također odličan dojam. Imaju vrlo lijepu pjevačicu Sabinu Barbiš koja još ljepše pjeva, te tri odlična glazbenika od kojih se posebno izdvaja funky-jazz basist Marino MDC Vinja. Sviraju fini soft pop-rock s elementima jazza, soula i funka na relaciji Bastardz - Jinx - Spina, uz tekstove na engleskom jeziku. U nekim skladbama podsjećaju i na velikane Steely Dan, no od svojih uzora najčešće spominju Weather Report, Return To Forever, Frank Zappu, Chick Coreu... s kojima osim u nekim sitnicama i nemaju previše zvučnih dodirnih točaka, već u cjelokupnom sažetku najviše se osjeća prisutnost utjecaja Mayalesa. Još nemaju službenih izdanja, već samo d.i.y. albumčić "Silky Smackdown" o kojem će u dogledno vrijeme također biti više riječi na ovim stranicama. Vrlo prijatni, nenametljivi i komercijalno radiofonični. Sve skupa, jedna veoma ugodna večer Novog zvuka koja je ovaj puta ugostila četiri stilski posve različita i veoma dobra izvođača.

horvi // 23/02/2008