Kad sam čula da Deftones dolaze u Zagreb prvo sam mislila da se to netko jaaaaaaaako okrutno šali sa mnom. Onda sam skužila da stvarno dolaze, pa nisam mogla doći k sebi od sreće do... Pa, još uvijek ne mogu. I to dođu manje od tjedan dana nakon što sam gledala Tool. Ne vjerujem!

Od kad sam ih prvi put čula, ''7 Words'' na radiju, negdje u doba kad je izašao ''Adrenaline'', to je bilo to. Sjećam se točno kako ih je voditelj najavio, gdje sam sjedila u sobi, svega. Totalno čudno. Takvih stvari se ne sjećam niti za jedan bend. I onda čujem da dolaze u Zagreb. Sve one koji daju izjave da su Deftones na zalazu karijere pa je normalo da će sad doći u Zagreb jer ih više nitko nigdje ne šljivi, neću uopće kometirati, jer nemaju pojma i pričaju takve gluposti da to nije normalno. Uglavnom, uzela ja lijepo godišnji da se poštedim apsolutne neučinkovitosti na poslu prije koncerta. Dobar potez. Ali unatoč mojim naporima, poradi vrlo okrutnih okolnosti zakasnila sam na koncert. Da, zakasnila!! I propustila ''Passenger'' i oveći dio ''My Own Summer (Shove It)''. Kad sam pokušava od okolnih ljudi saznati kaj su sve odsvirali nitko nije imao pojma. Samo su mi svi govorili da im je to bila druga stvar. Nisam mogla vjerovati. Pitala sam valjda pet ljudi! Neš ti obožavatelja. Onda sam odustala i otišla u prvi red probati nadoknaditi propušteno. Uopće nije bila gužva. To me baš začudilo, ali kasnije se prilično napunilo. Očito nisam bila jedina koju su omeli u stizanju na vrijeme.

Chino je došao u svojim bijelim čarapicama s plavim prugama, potegnutim nebu pod oblake. I bome se nije štedio. Skakao je, vrištao, bilo ga je po cijeloj pozornici, a i ispred. Na ''Hexagram'' je sišao dolje i popeo se na ogradu gdje je otpjevao cijelu pjesmu. Meni je naravno bilo žao što se nije popeo na strani gdje sam ja stajala, da ga malo pridržim, ko Roba Wrighta svojedobno u OTV Domu. Teenagerica u meni. Kaj mogu. Chino je malo svirao gitaru, malo visio s ruba pozornice, i pjevao je prekrasno. Neka falša koliko hoće, neka ga zamotaju u delayeve i efekte svih vrsta, on pjeva prekrasno. I ostatak benda svira prekrasno. Bacali su palice i trzalice, koje su često završile na ničijoj zemlji između ograde i pozornice, pa su redari bili ti koji su birali kome će ići uspomena. Chino se žalio da ga pikaju komarci i da ih je već poprilično pojeo. Navodno su 'very crunchy'.

Ne znam za ostatak publike, ali tamo gdje sam ja stajala, priklještena na ogradu u prvom redu, ljudi su bili totalno poludili. Jesam sva u masnicama s istegnutim svakim mišićem, ali ne zato jer su me bezočno udarali laktovima i pokušavali mi se preko glave popeti u red ispred. U gužvi se naprosto nagnječiš, kad svi počnu skakati, moraš i ti jer ti je manje opasno, a ljudi su bili fakat super i odlično raspoloženi. S vremena na vrijeme su nas zalili s vodom, pivom, nemam pojma.

A Deftones su nizali sve jednu pjesmu bolju od druge: ''Nosebleed'', ''RX Queen'', ''Bloody Cape'', ''Korea'', ''Be Quiet And Drive (Far Away)'', ''Minerva'', ''Feiticeira'', ''Knife Party'', ''Around The Fur'', ''Bored''... Odsvirali su i prekrasnu obradu The Cure ''If Only Tonight We Could Sleep'' i novu stvar ''Beware Of The Water''. Nakon ''Head Up'' su otišli na pauzu. Mislim da su svi kolektivno očekivali da će kad se vrate odsvirati cijeli ''Adrenaline''. Ali prva pjesma je bila ''Change (In The House Of Flies)''. Tu mi je već bilo malo sumnjivo, ali euforija je napravila svoje pa se nisam previše brinula, pogotovo kad je nakon nje krenula moja omiljena ''Engine No. 9'' koja je s ''Adrenaline''. Mislila sam da će mi sve kosti iz zglobova ispast od skakanja i mahanja, a glasnice da mogu otpisati na neko vrijeme. Savršenstvo! Stvari su počele još bolje izgledati kad sam čula početak ''7 Words'', one prve trenutno-zaljubljivanje pjesme. Mogu reći da u potpunosti razmijem one cure (a i dečke) koji su se zaletavali prema pozornici. Nisu do nje stigli jer su ih redari dočekali na pola puta i ispratili van. Ljudi su totalno poludili. I onda kad je ''Adrenaline'' već bio 'done deal', Chino je nakon ''7 Words'' rekao ''Thank you! Good Night!'' i otišao! OTIŠAO! Kako?! Zašto?! Svirali su sat i pol, nisu odsvirali cijeli ''Adrenaline''. Svi su stajali totalno zatečeni jer čim su Deftones zamakli za ugao upaljena su svjetla i puštena muzika. Znači vjerojatnost da ih pozovemo natrag - manja od nule. Eto, da nas nisu nabrijavali s koncertom od dva sata i bisom iz najluđih snova nitko se ne bi ni najmanje uzrujao, ali ovako sam bome čula i sudjelovala u više iznerviranih razgovora na tu temu.

Ali to sve na stranu, koncert je bio genijalan! Prvotna verzija ovog izvještaja je ionako trebala biti ''Bili su prekrasni.''. I ništa drugo. Jer jesu. Prekrasni su.

ana // 02/07/2006

> vidi sve fotke // see all photos