Vrlo rijetko se od Actooona dobiva romantika. Tek u ponekim solo pjesmama i na starim, ranijim albumima. Nakon prilično dugo vremena ponovno je osjetio potrebu za sjajem u očima, emocijama, nježnostima i iskrenoj ljubavnoj poeziji koju je ispisao u svega 3 listopadna dana 2012. godine.

Kroz 30-tak kraćih i jednostavnih pjesama u slobodnom stihu on se otvara ženi kao ljubavnici i njezinom emotivnom biću koje isijava prijatnom erotikom, pohotom, požudom i strastima često posežući u slikovite metafore. No, njegova romantika ima u ponekoj pjesmi i socijalno-društveni naboj empatije prema sirotinji gladnoj kruha, epski ulazi u razmatranje smrti, a u jednoj od najuspjelijih "Protistrup" posve izlazi iz emotivno-romantičnog konteksta u klasičnu darkersku poeziju balansirajući između industrial i black-metal lirike. Pred sam konac zbirke pomalo ulazi u svoje uobičajene, no daleko blaže perverzije i bizarnost o spoznaji jednog gaya, ginekologiji i mračnim individualnim razmišljanjima o životnim sudbinama.

Stoga njegova ljubavna poezija nije striktno okrenuta putenim zadovoljstvima; ona je daleko šira obuhvatajući i negativne osjećaje, poneka teška i mučna razmišljanja koja nisu eksplicitno prikazana, ali su sastavni dio emocija. Još i najveća snaga njegovih pjesama osim otvorene iskrenosti, dolazi kroz izbjegavanje klišeja pompoznosti kakvu ljubavna lirika mnogo puta zna zarobiti, kao i od mimoilaženja pokušaja klasične moralističke adaptacije da je zaljubljen čovjek najsretnije biće na svijetu. On evidentno nije zaljubljen i ne šiklja u mlazovima naivne estetike. On je samo nadahnut i razumski zbori bez skepse i pretjeranog sanjarenja u realističnom okviru uvijek spreman na malu, ali sitnu kritiku s kojom drži koncentraciju na osnovnoj temi razvijajući kontinuiranu fabulu gradeći scene intenzivno fluidnih naboja.

Mnogo ovih pjesama je veoma pogodnih formata za uglazbiti ih u pop-rock obrascima, pa tko zna. Možda kad-tad osvanu i kao glazbeni proizvod.

horvi // 16/06/2013