home > literatura > Pozabljeni in zamolčani

kontakt | search |

ALEKSANDER CEPUŠ: Pozabljeni in zamolčani (Samozaložba, 2013)

Sam pogled na omot novog proznog Cepuševog djela s etiketama tri najpoznatija i najjeftinija ex-Yu vina (badelov "Naš pajdaš", tikveški crnjak-obaratelj "Krater" i vršačka "Ružica") govori da se cijela tematika vrti oko pijače. On je ovdje spasio od zaborava deset svojih pokojnih prijatelja i poznanika s kojima je počevši od druge polovice 80-ih u različitim periodima do prve polovice prve dekade 21. stoljeća pijančevao po celjskim gostionicama, ulicama, parkovima, mostovima, raskalašenim tulumima, haustorima... 20 godina uljevanja pijače u sebe.

Objedinio je u deset razdvojenih poglavlja kraće biografije svakog pojedinca iz osobnog rakursa i povezao ih s onim intimnim svojstvom svih - neprijepornom ovisnošću o alkoholu. Bilo kakvom - od pive i najjeftinijih vina sve do močnoga žganja, opakih destilata, votke, ruma, džina, a ponekad i viskija. Kako kad se pronašlo, ali obavezno se svakog dana drinkalo do besvijesti. Katkad od jutra do jutra s tek rijetkim odmorima za spavanje ili u njegovom slučaju nakon završetka posla oko 14-15h popodne pa sve do kasno u noć. I on se sam za svega dvije godine ovakvog tempa kao dvadesetogodišnjak našao u bolničkom krevetu. Ali zbog pokvarenog zuba koji je buknuo zbog pranja kose u ledenoj vodi, potom se proširio na granolom, a naposljetku u potpunu sepsu (trovanje krvi). Slijedila je narkoza, pa operacija i infuzija u bolničkom krevetu, no kako je po prvi puta nakon dugog niza vremena bio trijezan, odnosno bez pijače 48 sati, uhvatio ga je delirijum tremens u kome je halucinirao Sandokana (nekad popularni lik istoimene TV serije) i silovanja.

Tih 10 pričica su po njegovom običaju realistične i redovito zanimljive (auto)biografske crtice s podrobnim opisima bitnih detalja i socijalnim karakteristikama, pa je tako jedan od pokojnih aktera živio u stanu na 3. katu u čijoj su kuhinji manjkale daske na podu. Trebalo se jako dobro paziti kuda i kako se hoda po stanu jer se čisto lako moglo propasti u donju etažu zgrade u kojoj nitko nije stanovao. U stanu je bio starinski Gorenje šporet oko kojeg je bio cijeli kup drva kao u drvarnici i dva trula kredenca iz prvog svjetskog rata. A sam utisak kojim je stan zračio, bio je, kako kaže, kao da se vrijeme zaustavilo na dan završetka 2. svjetskog rata u maju 1945. godine.

Neki od njih su počinili samoubojstva, neki su umrli od alkohola i AIDS-a, neke smrti nikad nisu razriješene, a posljednjeg u nizu Jupija zadavio je u Šmartinskom jezeru pri Celju jedan celjski klošar. Premda je policija uzela izjave očevidaca, kasnije su očito ubojstvo neshvatljivo preimenovali u nesreću (vjerojatno se nitko nije htio zamarati sa smrću nekog njima nebitnog lokalnog pijanca), a tog klošara - ubojicu su mjesec dana kasnije pronašli mrtvog na vratima socijalnog stana u kome je živio. Noge su mu bile na hodniku, a ostatak tijela u predsoblju.

Pričice su raznolike, redovito zabavne s tragičnim finišima (ustvari tragikomedije), knjižica je puna fotografija iz posljednjeg perioda kasne Jugoslavije prije raspada SFRJ - mnogobrojni tekući i prehrambeni artikli, cigarete, omoti inozemnih ploča heavy metala i hard rocka, te poneke fotografije dotičnih celjskih legendi. Za sve njih Cepuš je podvukao zajednički zaključak - kakvi god da su bili u svojim abnormalno neumjerenim alkoholnim sklonostima i poremećenim životima, bili su veliki ljudi koji nisu bili nikakve prodane duše, komunističke ulizice, stranačke pizde, opčinski kurcelisci ili administrativni moljci bez obraza, kičme i karaktera. Kaže, sve njih je bolio kurac za vlastiti ego. Pili su svoju litricu u haustoru i odande zapažali sve te jalove igre pajaca koji žive u svijetu lažnog blještavila i slave. Bili su klošari bez maske koji nisu mogli ugroziti svoje karijere. Redom, to su Fonza, Fredi, Milko, Sreč, Zoki, Haš, Brane, Daniel, Slavc i Jupi.

Slava im i čast od njihovog šank-kolege koji se sjetio da ih ne treba ostaviti u zaboravu lokalne r'n'r scene.

horvi // 12/08/2013

Share    

> literatura [last wanz]

cover: Tihovanja

VESNA KOVAČEVIĆ- SOKOLOVIĆ: Tihovanja (2016)

| 17/08/2018 | milan b. popović |

>> opširnije


cover: Enajsti otrok Veronike Deseniške

MATEJ KRAJNC: Enajsti otrok Veronike Deseniške (2018)

| 18/01/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Sjećanje s obale vremena

ROBERT VODANOVIĆ ČOPOR: Sjećanje s obale vremena (2017)

| 04/10/2017 | terapija |

>> opširnije


cover: Br(OK)en

NINA VARGA: Br(OK)en (2017)

| 28/09/2017 | horvi |

>> opširnije


cover: Frik iz kvarta

ZLATKO MAJSEC: Frik iz kvarta (2017)

| 06/06/2017 | horvi |

>> opširnije


> chek us aut!
> podaci o djelu
cover: Pozabljeni in zamolčani
Bibliografija:
Devet dni, devet noči (2012)
Samski dom (2012)
Rumeno (2012)
Marekov prekleti dnevnik (2012)
Rickenbacker 4001 (2012)
Alex Bass in tovarna socializma (2012)
Poezije ljubezni (2012)
The Beatles, pol stoletja (2013)
Rock skupina Veronique (2013)
Pozabljeni in zamolčani (2013)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*