home > literatura > Once Upon A Time: zapiski lokalnega Kazanove

kontakt | search |

ALEKSANDER CEPUŠ: Once Upon A Time: zapiski lokalnega Kazanove (KUD Lema, 2013)

Nizajući autobiografske memoare Cepuš je novih 70-tak stranica posvetio svojim bivšim djevojkama, ljubavnicama i priležnicama. Sočno i do prilično jasnih detalja opisuje strasni seks i fokusira se uglavnom na porno pričice. Nekih značajnijih dešavanja nema, no ako pratite njegova prozna autobiografska djela, sve se ove fuk-afere vrlo lako mogu smjestiti u zadani vremenski kontekst kojeg je već ranije ispričao.

Fabulu nije postavio ni kronološki, ni po nekakvoj 'best of' ljestvici najboljih ljubavnica ili nekakvim konceptom, već posve proizvoljno i nevezano skače iz desetljeća u desetljeće, odnosno iz 20. u 21. stoljeće i obratno. Ovdje je spomenuo ukupno 21 djevojku i o svakoj od njih ispričao kratku porno pričicu od 2-3-4-5 stranica. Scenografija mu je u principu puka tapiserija bez melodramatskog ugođaja poput porno filmova jer je ovdje prije svega naglasio svoj ogroman ego - mačoidnog šovinistu nesposobnog i nespremnog za pravu i iskrenu ljubav otkrivajući mnogo o vlastitom psihološkom profilu i karakteru.

Sve upućuje da mu je to i bila osnovna namjena - da prikaže svoj potencijalni znak raspoznavanja kojim je pecao žene: sigurnost, te nasrtljivu i upadljivu samouvjerenost kojom je ovladao nakon što je poćeo svirati prve koncerte s prvim bendovima i trusiti prve gajbe piva, a potom i močnega žganja čime je suzbijao tremu i adolescentnu smušenost. Prikazuje se malograđanom koji se služio lažima, bahatošću, prepotencijom, arogancijom, različitim konvencijama rock svjetonazora, a svako tuđe promišljanje mu je bilo strano ili ga je ignorirao. Gotovo redovito ispoljava gordu inteligenciju da je uvijek imao unaprijed pripremljeno 'uvjerenje' preziravši svaku ženu i djevojku koja se zaljubila u njega. Neke su mu bile prebalave, neke prestare, neke nisu bile lijepe, neke su bile sasvim ok, ali svaku je vrlo brzo pospremio u zaborav. Željan neprekidnog dokazivanja pred prijateljima i društvom, htio je biti osim najboljeg instrumentalista i najbolji 'jebač', no s vremenom, i to veoma dalekim odmakom od gotovo 30 godina, pronašao se konačno iza lažnog ogledala koje mu je služilo kao vlastiti pokazatelj vrijednosti. Shvaća da je u mnogo slučajeva odbacivao žene i njihove iskrene emocije zbog pomanjkanja vlastitog morala zagubljenog uglavnom u alkoholu, a upravo se i preispitivanje vlastitog morala provlači kroz cijelu knjigu.

Što se spisateljskog pokrića tiče, tekst napisan o jednoj djevojci - ljubavnici može se primijeniti gotovo i na barem ostalih desetak. Poput klasičnog porno filma koji počinje negdje u birtiji, parku, na ulici ili u vlaku, te se vrlo brzo glavni kadar usmjeri na seksualni akt. On takav literarni stil s velikom lakoćom upotrebljava pokrivajući odsustvo konkretnih misli, a sve to u principu postoji izvan činjeničnog stanja. Tj., bavi se trivijalnim klišejima u fahu najjeftinije erotske i pornografske kiosk literature niti malo se ne baveći nečime drugime osim samime sobom. Kritičan je prema drugima, djelomice i prema sebi, no na nekoliko mjesta pokazuje kako niti malo ne trpi nečiju konstruktivnu kritiku i mišljenje, pogotovo ne od žene s kojom je spavao. Brak ne spominje i taj period tokom 90-ih godina je za sada još uvijek autobiografski nedodirnut, barem ovdje, no u nekim ranijim djelima ga je ovlaš i površno spominjao kroz nerazmirice i nerazumijevanje.

Cijelo djelo nadebelo podsjeća na unutrašnje stanje onih ljudi koji uz jedini apetit - hedonizam ustvari žive sa mnogim kontradiktornostima u sebi i ne umiju ih kontrolirati, a on kao pisac ovakve primamljive literarne teme daleko je ispod razine dotjeranog i uzbudljivog književnog rada. Međutim, Cepuš nije priznati književnik niti je novinar koji bi stil razvijao dugogodišnjim i svakodnevnim radom, nema poput razvikanih literata i sličnih kolega 'po struci' 5 ili 10.000 eura mjesečne plaće za drobljenje koječega u dnevnim novinama, njegove knjižice se ne tiskaju u tisućama, već u par stotina primjeraka. On je jednostavno underground spisatelj koji najviše voli pisati o samome sebi i svome životu, a za sve ostalo ga baš briga.

Percipiranje ovakve iskrene literature ima mnogih dobrih i loših strana. Zamislimo da su Mick Jagger, Michael Jackson, Charlie Sheen, Madonna, Britney Spears ili Lady GaGa ispisali sličnu storiju o tome s kime su se sve jebavali. Tko je imao kakav kurac, pičku, sise, guzu, kakve su tehnike rabili i šta su sve radili u krevetu... Dobro, za neke od njih vrlo dobro znamo zahvaljujući procurenim internetskim snimcima i nekim neslavnim aferama, no svi oni bi si odreda navukli hudiča za vrat, a to im je posve nepotrebno. Daleko je bila elegantnija Tina Turner u jednom interviewu kada je pričala o Davidu Bowieu koji joj se upucavao nakon jednog koncerta u hotelskoj sobi, kazavši 'taj je dečko bio toliko uporan, dolazio je s različitim perikama i različitim imageima u moju sobu da me impresionira tako da ga upravo zbog njegove upornosti nisam mogla odbiti'.

Cepušu u ovome djelu manjka pripovjedačka karizma uzavrelih bujica strasti jer emocije su sastavni dio ljudske psihe isto kao potreba za jelom, snom, radom. On eksplicitne scene priča jednostavno i grubo, skoro bez oduševljenja i stiče se dojam da je ustvari bio vrlo loš ljubavnik bez imalo romantike, nježnosti i snažnih emocija, tj. bio je samo željan pražnjenja vlastite pohotnosti. Zagledan u kult vlastitog penisa nije niti obraćao pažnju na neke veoma lijepe i blagonaklone pogodnosti tih žena, djevojaka i ljubavnica koje su ga obasipale strašću, a to je tek shvatio ispisujući ove memoare. Iskren jeste, mnoge će se žene pronaći u njima, vjerojatno su nazvane drugim imenima, a jedino što uistinu zadivljuje u ovome slučaju jeste njegova hrabrost da ta stara sjećanja dokumentira upravo pod prikladnim nazivom 'once upon a time'. Možda čak i nepotrebno.

horvi // 05/03/2014

Share    

> literatura [last wanz]

cover: Ceste so asfaltirane, Robin Hood pa plešast

MATEJ KRAJNC: Ceste so asfaltirane, Robin Hood pa plešast (2018)

| 14/09/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Veliki Blek nikad ne puca u leđa

MATEJ KRAJNC: Veliki Blek nikad ne puca u leđa (2018)

| 09/09/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Tihovanja

VESNA KOVAČEVIĆ- SOKOLOVIĆ: Tihovanja (2016)

| 17/08/2018 | milan b. popović |

>> opširnije


cover: Enajsti otrok Veronike Deseniške

MATEJ KRAJNC: Enajsti otrok Veronike Deseniške (2018)

| 18/01/2018 | horvi |

>> opširnije


cover: Sjećanje s obale vremena

ROBERT VODANOVIĆ ČOPOR: Sjećanje s obale vremena (2017)

| 04/10/2017 | terapija |

>> opširnije


> chek us aut!
> podaci o djelu
cover: Once Upon A Time: zapiski lokalnega Kazanove
Bibliografija:
Devet dni, devet noči (2012)
Samski dom (2012)
Rumeno (2012)
Marekov prekleti dnevnik (2012)
Rickenbacker 4001 (2012)
Alex Bass in tovarna socializma (2012)
Poezije ljubezni (2012)
The Beatles, pol stoletja (2013)
Rock skupina Veronique (2013)
Pozabljeni in zamolčani (2013)
Palma De Mallorca - Zurich (2013)
Pokopališče Golovec (2013)
Splavarjev most (2013)
Stolpnica (2013)
Seks, rock & alkohol: od garaže do ameriškega radio WFMU (2013)
Once Upon A Time: zapiski lokalnega Kazanove (2013)

> linkz
> rilejted? [@ terapija.net]
> last [10] @ terapija.net

well hosted by plus.hr | web by plastikfantastik*