Još jedan u nizu novih bendova koji oživljava dio duha punk / new wave eksplozije s konca sedamdesetih utjelovljen je u imenu Mando Diao. Privrženiji onom romantičnijem dijelu rokačine, ovaj sastav je kao kamen temeljac izabrao čvrsto uporište zvuka u ostavštinama The Clash, Boomtown Rats, Blondie, Undertones i Elvis Costella (posebice album "Get Happy"), dok je vokal povremeni pokušaj (i vrlo uspjeli) dozivanja pokojnog Joe Strummera osobito u brzim punk-rock kompozicijama. S vremena na vrijeme, kroz album se može osjetiti i poneka paralela s veteranima poput The Who i njihovim punk sljedbenicima The Jam, te dobar dio prizvuka Bowievih rock radova iz sedamdesetih (od faze "Ziggy Stardust" do "Diamond Dogs"). Od 14 naslova s albuma, najbolji dio otpada na početni komad rada gdje se smjenjuje nekoliko brzih i energično opaljenih naslova - "Cut the rope", "God knows", "Clean town", "Down in the past". Melodične i harmonijama prošarane kompozicije obogaćene su finim gitarskim riffovima i solo dionicama koje kao da su proizašle iz tko zna kakvih varijacija na teme "Spanish bombs", "Tommy gun" i "I fought the law", naravno The Clash. Pjesme su nabijene emocijama i zdušnim izgaranjem kroz prizmu sex'n'drugs'n'r'n'r (pogotovo "If I leave you" i "White wall") što albumu daje izuzetno iskren i simpatičan šarm. Album ima i nekoliko laganijih rock brojeva ("Added family", "All my senses", akustičnu "Ringing bells", te sjajnu završnicu "Next to be lowered") u kojima dolazi do izražaja jednostavna melodioznost i višeglasja, te sasvim solidna popratna infrastruktura aranžmana. Otprilike, čitav koncept njihovog "olujnog birca" pršti različitim maliganskim frcanjima i prepucavanjima za šankom na kojem se i najlošije karme utope u dimu i parama, tako da se scenarij svodi na po tko zna koji put isfurani profil starih bećara poput Eric Burdona, Rod Stewarta (iz doba The Faces) ili friško upokojenih The Libertines. Znači: kreštavo, praskavo, rasplesano i vrlo čupavo. Ono što Mando Diao izdvaja iz mora sličnih retro sastava jest osebujna kompozicija, iskrenost, te bujica bombardiranja riffovima i sjajnim karizmatičnim rock vokalom.

Ocijena: daleko iznad prosjeka, znači 8,5.

horvi // 13/06/2005