Nizozemsko-njemački elektronski dvojac. Zna se, iza njega stoji Me Raabenstein. Ovaj puta u silent-dance verziji.

U press materijalu stoji: 'drugi album nakon proslavljenog debija "First Raw" koji je bio po kritici nominiran u nekoliko kategorija...'. Pokušavam vrtjeti film od prije tri godine, tražim po vlastitoj fonoteci, po brdima tekstova pohranjenih u PC, zatim po arhivi recenzija na terapiji, ali nema ništa od Sqaramouche. Izgleda da sam taj debi album negdje zagubio, promaknuo mi je iz vida i sad sam se našao u neobranom grožđu jer mi je teško povezati neke konce upravo zbog toga što mi manjka znanje o tom prvom albumu. Čini mi se da sam se prvi puta susreo s ovom imenom prilikom recenzije kompilacije "The Silent Amps" gdje se nalaze dvije kompozicije "Thinkin' (feat.Tshaka)" i "The butcher (remix)", no niti to, barem meni nije dovoljno za jasniju viziju šta ustvari predstavlja Sqaramouche.

Informacijski, ovaj projekt su pokrenula tri glazbenika koji su uz programe koristili i živi instrumentarij - Cone (bubnjevi, klavijature), Subsequent (balooisms) i Me Raabenstein (klavijature). Na tom prvom albumu su imali gomilu gostiju na vokalima, gitari, programima i klavijaturama, a navodno je bio hip-hop/jazz/funk orijentacije. Nisam bio lijen, skoknuo sam na Nonine recordings stranicu gdje se album može preslušati u kraćim insertima od 90 sekundi po pjesmi i skinuti za 9,90 eura. Ajde, nekakvu viziju sam dobio, mada je to teško sastaviti prema preslušanih 90 sekundi po pjesmi. U međuvremenu, Sqaramouche se sveo na dvojac. Bubnjar Cone je odustao od suradnje, pa je uz Me Raabensteina ostao samo Subsequent, pravim imenom Geer Mussert, producent i DJ iz Rotterdama. Kako su ostali bez živog bubnjara i klavijaturiste koji je na debiju obavio veliki dio posla, na ovome drugom radu su potpuno promjenili zvuk kojeg bi ja nazvao 'silent dance'. Odsustvo naglašenih živih bubnjeva pretvoreno je u slojevite elektronske efekte kojima se grade ritmovi. Tek u rijetkim trenucima se iskoristi nešto nalik na bubnjarsku pedalu, doboš ili fuzz-činele (recimo u "Holy Rasp"), ritam je kompletno sastavljen od programiranih elektronskih efekata koji su inverzijom pretvoreni u neke drugačije zvučne parametre koji su mahom lagani i neopterećeni nekim trendovskim snobizmom.

Tako se čitav album doima kao imaginacija elektronskih ambijenata koji su prošarani slojevitom laid-back strukturom punom eksperimenata i nekakvih čudnih istraživačkih sklonosti u mikrokozmos. Kao da sav taj pozadinski laid-back prostor treperi sitnim atomima, a najbolje su dočarani u posljednjoj temi "Last ditch". Osim toga, album je instrumentalan pa mu se dodaje još jedna nova dimenzija koja kreće od relativno najplesnijih tema "Traitarious queue" i "Pzazz" (sa vokalnim samplovima) u kojima se osjeća prisustvo reggae ritma filanog alternativnim dub rješenjima. Posve lagane "Aspen bite" i "Primogenitor" (za obje su snimljeni i video-spotovi) sa eksperimentalnim hip-hop konotacijama razbijaju klasičan 1/1 ritam i uvode u pomaknuto šaranje sa ritmičkim obrascima, pa tako u narednoj "Homunculus" za koju je također snimljen video, isporučuju čudnovate i trome inverzije nečega što podsjeća na dancehall. Gledajući u kompletu, ovdje nije riječ o klasičnom dance albumu, već o stanovitom chill-out stilu koji je uzeo od svačega pomalo i uglavnom može poslužiti kao neopterećena razbibriga. A ako opet netko poželi zaći u dubinu, ovdje se također neće razočarati, osobito u temama "Bruise wane" i "Sullen sultriness" koje imaju dovoljno psihodeličnog materijala potisnutog posve u pozadinu.

Kroz čitav album se provlači prozračni ambijent sunčanih zraka i mene neodoljivo asocira na mediteran, more, zrikavce, samotnjačku plažu, mirnoću i općenito na nekakav idealan godišnji odmor na kome me nitko ne gnjavi. Ištekan od civilizacije.

ocjena albuma [1-10]: 7

horvi // 10/08/2011